Najgore je kad nakon par godina braka, valjda kako ljubav postaje veća, čovjek kog voliš proporcionalno mijenja nadimke. Pa nisi pile, već ti kaže ‘kokoško, opet ste čitav dan pile kafe i tračale ljude’. Ide naravno na gore i onda za godinu–dvije si krava, guska, kobila.
I tuguje sa njom žena pred tv ekranom, ne obraćajući pažnju na staro auto koje njen muž bezuspješno pokušava upaliti (sudeći po buci koju proizvodi yugo 45 ili nešto jako slično tome). Nije to bitno. Saosjećajno se prati jadna djevojka koja ulazi u kancelariju, otključava vrata i onda, kao njenim očima, vidimo pod i na njemu par balona. Djevojka diže pogled, snimatelj kameru i pred nama je prostor ukrašen balonima i ružama.
Po nekom šablonu to često bude stotinu ruža sa nekom slatkom porukicom poslije svađe sinoć. A jedna tipična balkanska žena, iskreno ushićena poskakuje sretno i često komentariše ‘E nek si vala, i trebaš, da znaš ti koliko je ona plakala’. Ne obraća ona pažnju na glasne psovke vani, I njihovo utišavanje kad se auto konačno upali i proizvodeći strašnu buku napušta dvorište. A onda, naravno, slijedi buran dan jadne junakinje koja potpisuje papire i ko zna kako ali strašno se umori. I opet žena pred TV-om slaže iste grimase kao one na licu djevojke s filma dok skida štikle i sjeda u naslonjač.
Nije bitno što je njen posao duplo teži od potpisivanja papira, što čitav dan radi teške fizičke poslove. Ne, bitno je šta će se desiti dalje. Onda obično primijeti na podu latice ruža i u sobi je čeka njen dragi s kojim se prethodne noći svađala. Onaj isti kom je naša gledateljka usmjerila monolog. Latice ruža, skupo vino, opet neka pjesma, stvori se ko zna odakle. Šta reći? Pa jasno je – ‘kako romantično’. Romantika. Pojam koji je postao sinonim za scene u holivudskim filmovima.
Šta je romantika ustvari? Šta je romantika na Balkanu, ima li nečeg originalnog što bi predstavljalo romantiku kod nas?
Romantika. Riječ sa razlogom toliko puta upotrijebljena u rečenicama prije ove. Riječ. Da, samo to. Riječ koju emotivno obojimo onako kako želimo. I niko nema pravo da nešto što ja smatram romantičnim nazove glupošću. Ali ja imam pravo da ovo što se danas prezentuje nazovem šablonskom romantikom, jer to je činjenica. Zaboravite na trenutak film, jadnicu koja nije mogla da spava, one scene sa balonima i ružama. Obratimo pažnju na gledateljku koja je proživjela te scene s njom. Na njen život. Romantika se kod nje svodi na ono što se dešava kod većine balkanskih žena.
Znate, kod nas na Balkanu ono što je apsurd negdje drugo, karakteriše se kao slatko. Najbolji primjer je što u početku veze, ovu našu gledateljku njen muž zvao je (prepoznat ćete se u ovom) imenima manjih životinja. Zar nije tako? Mačkice, pile. Pile. Zamislite da u američkom filmu glavni junak svoju dragu nazove ‘chicken’. Bilo bi to jako čudno. Tad je još bilo divno. Najgore je kad nakon par godina braka, valjda kako ljubav postaje veća, čovjek kog voliš proporcionalno mijenja nadimke. Pa nisi pile, već ti kaže ‘kokoško, opet ste čitav dan pile kafe i tračale ljude’. Ide naravno na gore i onda za godinu–dvije si krava, guska, kobila.
On i ona. Na početku veze. Šetaju i traže tu šablonsku romantiku. Ljube se na kiši. Romantično. A nije romantično što će narednu sedmicu provesti sa visokom temperaturom u krevetu. Ona se spotakne o stepenik u štikli. On zastaje, dramatično provjerava da li je uredu i tek onda nastavljaju dalje. Deja vu. Kiša pada. Ona se spotakne, a on produži dalje, nehajno se okrene nakon par koraka bez ičeg u očima i nastavlja.
Zapad bi sve ovo osudio, zgražao se nad našim životima. A šta nam oni prezenutuju? Čudno je kako u tim filmovima rijetko ima zaštite tokom seksualnih odnosa, a rijetko ćete vidjeti glumicu sa brdom djece kako se kaje zbog sveg što je radila. Nakon svake svađe slijedi pomirenje, nakon prevare ljutnja pa oproštaj. Nema tu romantike. Sve je samo u našim umovima. Mi bar ne moramo čekati da nas muževi prevare da tražimo rastavu braka. Idealno vrijeme je onda kada od pileta postaneš kokoška, pa guska, pa kobila i šta sve ne. Ali malo njih spakuje kofere i ode. Većinom pobjegnu u svijet filma i nastavljaju dalje.
Nije život holivudski film. Nije ovo Amerika. Nije ovo ni Evropa. Ovo je Balkan. Prkosan, svojeglav i specifičan.
piše: Neira Kadić