SARAJEVO.co.ba RSS
facebook.com/sarajevo.co.ba
twitter.com/capajebo
Znamenitosti Sarajeva
Sarajevska muzika
Videoteka

Burođ privatizacija

03. 02.
2015
18:28h

Taman sam uspio istisnut iz glave sjećanje na Mekija Torabija kad vidim danas članak na portalima kako šeik iz Dubaija investira u općinu Trnovo 4,5 milijarde maraka. I eto, sad, umjesto da po internetu tražim, ko i svako normalan, kakav način da se ispalim iz ove države ja moram pisati o ovakvim zajebancijama jer mi đavo ne da mira. I nek mi neko kaže da nisam patriota.

Znači, za vas zen-budiste koji prakticirate apsolutnu mentalnu higijenu i ne posjećujete domaće portale, evo link: Projekt izgradnje turističkog grada u Trnovu

Prva reakcija: LOLWUT?

Druga reakcija: Šta li je ovdje čudno? Da sumiramo vijest: u zgradi općine CENTAR potpisan je protokol o suradnji između načelnika općine TRNOVO i predstavnika kompanije Buroj property development. Posao vrijedan 4,5 milijarde KM potpisuje načelnik općine u sali druge općine. Iza leđa mu stoji zastavica preduzeća, na stolu mali Juicy sok. Evo, ja sam stvarno van tih biznis tokova. Meni da date da prodajem krunice u Međugorju, ja bi propao. Ja te neke sastanke gdje se spominju milijarde malo drugačije zamišljao. Zamišljao sam ih otprilike tako da kad bi Baracku Obami neko ozbiljan rekao da misli ulagat u općinu Washington DC 4,5 milijarde KM što dođe 2,613 milijardi dolara, da bi valjda i Barack našao za tog gospodina koju minutu, da popiju pokoju, i eto sad znate gdje smo, dođite s djecom da noćimo.

Ovde kod nas ni premijera, ni ministra kakvog, ni jednog od tri člana predsjedništva, čak ni Bakira, a znamo kako on ima tamo jarana pravo dobrih i kako se svi vole uslikat i kad se polaže kamen temeljac za zamjenu ulične rasvjete. Al’ možda je šeik, što bi bilo i razumljivo za nekog ko je spreman da ulaže tolike pare, već podrobno informiran o sporosti našeg glomaznog državnog aparata te je odlučio da odmah, ono, što bi se reklo, ide na prvu loptu, pa sve završi tamo gdje se odluke sprovode, na nivou općine i mjesnih zajednica. Čo’ek ekspeditivan, nije od nekih ‘ja tebi vojvodo, ti meni serdare’ spektakluka. Fino ispeglo svoju zastavicu, spakovo se, došo da s burojem svojim Ibrom popije po sokić i završi posao.

U toj brzini i ekspeditivnosti vjerojatno nije htio da se muči ni sa svojom, pretpostavićemo, glomaznom tvrtkom i njenim, isto tako pretpostavićemo, glomaznim i najsuvremenije opremeljenim projektantskim biroom nego je sam spremio malo projektića, izradio neki 3D, bilo je i nekih osnova u CAD-u al’ se nisu mogle isprintat, kaže error neki prijavljuje.

Buroj 3D prezentacija

Buroj 3D prezentacija

Buroj 3D planinski pejzaži

Buroj 3D planinski pejzaži

Buroj 3D planinski pejzaži

Buroj 3D planinski pejzaži

Drugačije ja ne bih mogao objasniti ovu zajebanciju koja se predstavlja kao projekat vrijedan 4,5 milijarde. Čak ni u nekoj, najranijoj, sve-je-to-još-na-dugu-šćapu fazi. Znači, nije mene sramota reć’ da sam i ja u životu svašta pred’o, eto i na stranici ima mojih radova, daleko da su moji 3D-eovi i projekti neki sad vrh al’ vala nikad nisam bio OVAKO loš. E burođ moj… Plus ova treća slika ko neki, tobejarabi, mezari. Ali, sigurno je na njihovoj glavnoj stranici predstavljeno obilje projekata izrađenih po najvišim svjetskim standardima. Da vidimo… (čim ja ovo ‘vako napišem, znate već šta je, jel…)

…………

Malo je spora stranica, možda da od te 4,5 miljarde odvojite jedno stoju pa upgrejdajte server na pentium 4 jer vam je ovaj 486 na dialup-u meščini pri kraju. Znači, totalno sam grozan jer sam od 4 projekta odabrao najgori.

Burioj Developement (3D)

Burioj Developement (3D)

Ruku na srce, ima par pristojnijih (isto tako neizgrađenih kao što je i ovaj). O ovom našem ima jedna članak i ništa drugo. Nijedne slike projekta od četiri cijela pet milijardi kaem. Linkovo bi vam ja stranicu nego me strah da ne preopteretim server, vas 50 što ovo čitate nek klikne i DOS je. Potražite stranicu, al nemojte preko Google-a nego preko Yahoo-a. Nek bude doživljaj potpun.

Gledam te slike, nije baš da ima nekih informacija gdje bi se ovo moglo nalaziti u općini Trnovo. Jedino dovoljno veliko i relativno ravno mjesto koje posjeduje ovakav krš kao na trećoj slici je Dugo Polje na Bjelašnici. Moguće je da griješim zbog nedostatka podataka no čak i da je u pitanju neka druga lokacija najvjerojatnije se radi o dijelu bilo Bjelašnice, bilo Visočice na nadmorskoj visini od preko 1200 mnm, minimum. Čak da griješim još i više, u što sumnjam, cijela općina Trnovo je na prosječnoj visini od cca 900 m nad morem, sa izrazito dugim i oštrim zimama. Šta tu rade zgrade sa krovnim terasama i fontanicama ispred, koje bi bolje pristajale nekom sea resort-u, nije jasno. Detalja više o projektu nema a vala i ne bih pretjerano trošio riječi na arhitekturu jer bi onda morao opet truniti o izgradnji u visokoosjetljivim prirodnim područjima, kontekstu, građevinskom nasljeđu, praksama zemalja Europske Unije, sve to potkrijepit sa pozitivnim primjerima iz, možda, Slovnije ili Austrije. To više nije realno. Taj je voz prošao.

Interesiraju me sljedeće, jednostavnije stvari. Načelnik Berilo (iz SDA, ne, ček, iz SDP? Ne, ček iz… HSP? BAAS? Crveni Kmeri? Komunistička partija DPR Koreje? Nije, nije. Aha, iz DF. E, MOJ Željko… burođ moj) zapeo je za oko svima koji se bave očuvanjem okoliša onda kad se usprotivio proglašenjem Bjelašnice nacionalnim parkom a što je pravdao nekim ‘sprečavanjem gradnje’ i ‘ekonomskim razvojem’. Znači, u tom grmu leže krave od prije ono predprošlih izbora kad je stanoviti načelnik, tad u Stranci za BiH, navodno dijelio u zamjenu za glasove. Budući da se proglašenje nacionalnog parka ne može desiti bez suglasnosti lokalne zajednice, a koja je u potpunosti protiv proglašenja, evidentno je da je neko već pripremao teren za ovakav i slične projekte. Tad je, da se ogradim, navodno mještanima govoreno da ni ekser neće smjeti kući zakucati ako se Bjelašnica proglasi NP. To naravno nije tačno no sasvim je dovoljno da se našem čovjeku, poslovnično nepovjerljivom prema državi stvori animozitet. Dodajmo sad na ovo priču o hiljadama radnih mjesta, ekonomskom bumu, zlatnim kašikama, biće Trnovo veće od Sarajeva, i naš svijet, koji je uspio kvalitetno popušiti priču o čovjeku koji pomoću kornjačolikih bića fokusira energiju 5 planeta ekskluzivno u vodu Sarajevske Pivare, popušiće vjerojatno i ovu.

Nije vjerojatno da će ovaj projekat, realno, totalno neozbiljan ikad zaživjeti. Vjerojatnije je, međutim, da se uvodi na mala vrata privatizacija prirodnih bogatstava Bosne i Hercegovine. Bjelašnica, Visočica, Treskavica, Čvrsnica, Prenj i da ne nabrajam dalje u potpunosti su ekvavelentni Alpama, Dolomitima ili Karpatima. S tom razlikom da se ovdje za bagatelu može kupti komad zemlje bukvalno u nacionalnom parku koji to nije samo po imenu. To bogatstvo su prepoznali oni sa viškom novca a manjkom skrupula. Scenarij je to vjerojatno sličan onom već viđenom na obalama Hrvatske, Crne Gore. Očekujmo ubrzo poplavu golf terena po Prenju pa onda inicijativa Prenj je naš i tako to. Realnost je, naravno, da će u tom slučaju mještani dobiti upravo ono oko čega se sad bune. Naselja, manje-više zatvorenog tipa, predviđena za elitu u kojima će njima biti namijenjeni eventualno poslovi čuvara i šišača trave. Načelnik će im zamijeniti ovo…

Još uvijek trnovski pejzaž (foto: Dario Kristić)

Još uvijek trnovski pejzaž (foto: Dario Kristić)

…za ono gore. Jednog dana će svima biti žao. Ima ona izreka plemena Cree o zadnjem drvetu i potoku, znate već koja…

Vidimo već na primjeru Babinog Dola kako takva politika radi. ZOI ’84 kao firma kojoj je na tacni ponuđena cijela jebena planina na upravljanje, je propao, a Bjelašnica, planina koja je bila dovoljno dobra za organizaciju Olimpijade sad je postala zajebancija među iole ozbiljnijim skijašima amaterima. Nacionalni park, koji bi, s druge strane, donio ozbiljna radna mjesta, uređen sustav, poticaje od države, pristojnu klijentelu i što je najvažnije, aktivno sačuvao ono što je nezamjenjivo, prirodu i način života koji prakticiraju stanovnici Bjelašnice, praktično je naučna fantastika. Evo zašto:

Simptomatično je takođe da se godinama blokira i donošenje prostornog plana Federacije. Prostorni plan je dokument koji ima svaka iole ozbiljna država, a u kojem se između ostalog određuju zaštićena područja. Prostornim planom je takođe obuhvaćena još jedna vrlo zanimljiva stvar – energetika. Inače, prostorni planovi se normalno donose na nivou države kako bi imali smisla, no kako smo mi ionako država bez smisla kod nas se donose na nivou kantona i entiteta. Možete zamisliti kako se to onda usaglašava. Koliko predstavljeni projekat i prošlogodišnja priča sa Shell-om ima ikakve veze s tim nije jasno. Jasno je da je plan, koji se odnosio na period 2008-2028 trebao biti već davno usvojen, a nije, i biće uspjeh ako se usvoji ove godine. Kako ga misle provesti sa 7 godina zakašnjenja, to, opet, nije jasno.

Da sumiramo ovo dosad: potpisan je neki dokument u kojem nije rečeno šta piše, sa nekom firmom koja će navodno investirati 4,5 milijarde maraka u jedan od naših najljepših i najranjivijih planinskih predjela. Projekat od tolike važnosti nisu se udostojili da pogledaju čak ni kantonalni zvaničnici, ne zna se tačno gdje je, kako se odnosi sa postojećom zakonskom regulativom ni kako se uklapa u buduću. Firma koja ga nudi za reference može ponuditi 3D-ove kakvi se prave za šesticu na trećoj godini faksa i generalno je u svemu lošija od jednog pojedinca, konkretno mene. Pa više ima izgrađenih projekata na stranici kod mene, arhitekte s dna kace kojeg svakog mjeseca šlog strefi kad vidi platu na računu. Plus, (subjektivno) ljepši su mi trideovi i stranica mi se brže load-a. Daj Berilo ruku da se pogodimo pošto Bjelašnica.

Postajem nostalgičan za prvim valom poslijeratnih prevaranata. Silajdžić je bio stvarno obrazovan čovjek i gospodin, svjetski kalibar lopova. Đemz Bond da ga fata. Šaćirbegović je majstorski kršio repa sa svjetskim jet setom, ćize ko šina od tramvaja. Sad smo spali na ove pijačarske likove kojima bi u nekom idealnom svijetu (koji postoji, budimo realni, samo u mojoj i glavama vas što ovo čitate) vrh bio da nekog zajebu za 20 maraka. Sad se vjerojatno osjećaju ko lijać u kokošinjcu.

Da je ovo iole ozbiljna država, što već odavno nije, ovakva vijest bi bila predmet opće zajebancije. Kod nas je čak dočekana euforično. Iskorištavajući opće beznađe iz ko zna više kakvih rupa pojavljuju se likovi iz Alan Forda i prodaju razne priče koje, a to je ono što je fakat najporaznije, u ovakvoj državi mogu postati realnost. U sistemu totalitarnog kapitalizma, podržani od strane sluđenog naroda ovi tezgaroši će pod krinkom projekata, zbog kojih bi se Potemkin uhvatio za pištolj kad bi ih vidio, privatizirati ono jedino što je u ovoj državi još ostalo vrijedno.

Prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine su već odavno na meti najgoreg šljama koji na ovoj planeti postoji. S jedne strane imamo Shell koji se neće libiti da u Bosni uradi isto ono što radi u Nigeriji a s druge evo, pojavljuju se muljatorski šeici kojima milijarde iz džepa ispadaju, a nisu u stanju propisno platiti ni 3D ni website. Sve to ozvaničeno od strane države, potpisani memorandumi, protokoli ispoštovani, ovjereno s pečatom, ima rodni list i izvadak iz CIPS-a. Znate gdje su se ovakve stvari prije događale? U onim zemljama što smo prije rata samo po 30 sekundi priloga gledali na TV, po Africi i Latinskoj Americi, gdje kad država crkne lešinari se skupe da je rastrgaju. Jeste pročitali ovo? Hajde sad kucajte u search: ‘How to emigrate in…’

Piše: Dario Kristić

Vezano: Projekt izgradnje turističkog grada u Trnovu

Dodajte svoj komentar »

« nazad
Vezane teme: , , , , , , , , , ,


Šta vi mislite?»

Budite prvi koji će komentarisati.

RSS feed za komentare ove objave.


Mišljenja čitalaca

Napomena: Ukoliko želite svoju sliku kraj komentara kliknite OVDJE i registrujte svoj gravatar.

ČITAJTE » Isak Samokovlija » Kiko Sarajlić » Dario Džamonja » Zuko Džumhur

San ljetne noći u Sarajevu
San ljetne noći u Sarajevu
Sarajevska filharmonija će svom gradu ponuditi lijep poklon 30. marta i 31. marta...
Nikola Vučković u Zvonu
Nikola Vučković u Zvonu
U petak, 10. marta 2017. godine u sarajevskoj galeriji Zvono će od 21 sat biti otvorena...


 Još Sarajevskih novosti » 
Premijerno prikazano Saraj’vo
Premijerno prikazano Saraj’vo
Kako javljaju sa EFM.BA, premijerom dokumentarnog filma SARAJ’VO, Mustafe Mustafića,...
Sarajevske večeri muzike, dvadeset treći put
Sarajevske večeri muzike, dvadeset treći put
Tradicionalni majski festival umjetničke muzike – Sarajevske večeri muzike,...


 Još Susreta i zbivanja » 
Abdulah Skaka: Uloga gradonačelnika u boljem kvalitetu života građana
Abdulah Skaka: Uloga gradonačelnika u boljem kvalitetu života građana
Novoizabrani gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka govori o planovima i projektima...
Petnaest godina sarajevske Disco Gripe
Petnaest godina sarajevske Disco Gripe
U svojoj petnaestoj godini izvođenja, prva ovogodišnja DISCO GRIPA će biti održana...


 Još Sarajevskih razgovora » 
Zoka Ćatić: Sarajevska poema
Zoka Ćatić: Sarajevska poema
Na svoj uvijek poseban i originalan način Zoka Ćatić, glavni i odgovorni urednik...
Video: Sarajevo kakvo smo svi voljeli
Video: Sarajevo kakvo smo svi voljeli
Film kojim je Ivan Hetrich divno prikazao grad na Miljacki kroz tridesetak različitih...


 Još video sadrzaja » 
Sarajevo u nedjelju s Radnikom u večernjem terminu
Sarajevo u nedjelju s Radnikom u večernjem terminu
U nedjelju, 2. aprila 2017. godine će Fudbalski klub Sarajevo sa bijeljinskim Radnikom...
Navijam za naše
Navijam za naše
Sarajevo je nekad slavilo mnogo više od uspjeha svojih sportskih klubova. Slavilo...


 Još iz sportskog almanaha » 
Sjećanje: Esad Arnautalić
Sjećanje: Esad Arnautalić
Sinoć je u Sarajevu nakon 77. godina života preminuo jedan od naznačajnijih muzičara,...
Sjećanje: Davorin Popović
Sjećanje: Davorin Popović
Pjevačem je sam sebe zvao, obično počinjući svoje priče ‘Slušaj, da ti...


 Još uspomena i sjećanja » 

FELJTONI
» Dnevnik s Pala
» Od Grbavice do Koševa
» Čovjek s mjesecom u pjesmama

NE PROPUSTITE!