Čovjek mora da stoji iza svega što napravi u životu

Zdravko Čolić o najrazličitijim temama. Usput obnovite i tekstove nekih starih i novih pjesama…

“Ne volim da čitam u novinama o sebi, jer ono što sam rekao preneseno je približno tačno. Volim kad neko pametno izvuče naslov, a ne da naslov bude nešto iz ofa ili periferno, samo da bi se prodala novina. To su rečenice koje nemaju veze sa mnom. Drago mi je ako izvuku nešto pametno, nešto slatko što sam rekao, pa mi onda bude drag i novinar koji to napiše.”

[tab: O SEBI]

“Nisam čovjek koreografije, koji voli da je važan i da se eksponira, ja sam čovjek s energijom.”

“Nema razloga da se bilo čega što sam činio u životu odričem. To je moja harizma, moj život koji sam u jednom trenutku vodio. Kao što se ni ljudi koji su prolazili kroz moj život ne mogu odreći.”

“Ja sam sportski tip i mislim da svaki čovjek treba da pliva, džogira, trči, šeta, dakle, šta god može da upražnjava od sportskih aktivnosti.”

“Postoje neke stvari koje moraš odvojiti. Dakle, Zdravko Čolić, koji je na bini, vjerojatno ima neku ulogu, a kao čovjek, prijatelj u društvu, osoba iz drugog plana vjerojatno ima neke druge osobine.”

“Moja su interesovanja vrlo raznovrsna. Mnogo toga me interesuje. Budući da sam Blizanac u horoskopu, prilično sam površan, ali i temeljan u tome da saznam što više!”

“Nisam činovnički tip koji bi radio od sedam do tri.”

“Možda mi fali malo vremena za neku moju ličnu nadogradnju. Možda to treba da malo pojačam. Ne samo da nastupam i snimam ploče već i da stignem da još nešto uradim za sebe, nešto što možda ne mogu da prezentujem javnosti, nešto što je moje…”

“Nisam ja nikad sam. Stalno sam okružen ljudima i volio sam da budem sa ljudima. Volim da se družim, da izlazim, da se provodim. Ma ja se fantastično osjećam i kad odem gdje me niko ne zna. To je ono što ti je nekada vrlo potrebno. Kada nekud odem sam, sklapam neka nova prijateljstva. U takvim situacijama čovjek je potpuno drugačiji. Taj obzir koji ima patrijarhalno vaspitan čovjek, može malo da popusti kada si negdje gdje te niko ne zna. Tada možeš da budeš slobodniji, ne toliko obazriv.”

“Pošto sam često na putovanjima, najviše volim da sam kod kuće i da uveče gledam televiziju. Poslije ponoći volim da čitam ili da smislim nešto pametno, uzmem gitaru, nešto otsviram, pogledam neki sajt, film, neku zanimljivu emisiju, dokumentarni program…”

“Emotivac sam, pa me i dobar film može ganuti do suza. Osjetljiv sam poprilično.”

“Zahvalan sam Bogu za taj dar da mogu razveseliti i razgaliti ljude… A za taj dar uzvraćam time što sam život i tu nevjerojatnu energiju zaista više posvetio drugima, čak i nepoznatima, nego sebi. Ako je to neka moja misija u životu, onda mogu reći da sam sretan čovjek.”

“Kroz karijeru prolazi niz raznih stvari, nekih skandalčića i problema i raznoraznih prilika i neprilika, ali to je život. U našoj moći je jedino da vladamo sobom što bolje, da održimo neki svoj put. Bez obzira na novac i pritiske, treba da ostaneš kakav jesi, a ja to pokušavam.”

“Nisam baš mladolik nego nekako prirodno starim, možda je moj fizički izgled odraz moje unutarnje energije.”

“Nikada ne zaspim prije ponoći. Moje doba dana je veče, od 18 do 22 sata najbolje funkcionišem.”

“Volim povrće i morsku hranu, mada u Beogradu manje jedem ribu, ovde me ponese ta neka mesna varijanta. U osnovi sam kampanjski tip. Imam faze kad se zapustim, a imam i faze kada jednostavno dobro funkcionišem, kada više brinem o sebi. To je nešto vezano za biologiju, genetiku, za astrološke znake…”

“Dobar sam čovjek. Bog mi je dao da više pomažem drugim ljudima nego da mislim na sebe. U posljednje vrijeme sam se malo promijenio, ali i dalje sam čovjek koji voli ljude. Uvijek sam bio dobar momak, koji je učio, bio vrijedan… S druge strane, imam nonšalanciju u ponašanju, nosim u sebi neku drugu stranu koja je bitna. Taj drugi Zdravko Čolić može da bude i nezgodan. Ali, bez njega ne bi bilo prvog.”

“Ja bih da mogu birati najradije živio u Dubrovniku, ali to je ipak neka moja lična fikcija.”

“Uvijek sam volio djecu, ali kada sam prvi put uzeo svoje rođeno dijete, osjećao sam se i uzvišeno i kao neki zatečeni duduk. Sjećam se da sam častio sve redom po bolnici, čak i babice iz druge smjene.”

“Ja sam uvijek volio opuštanje. Još volim ta prisna opuštanja, običnu svakodnevnicu, bježanje u male, tihe stvari, u život bez velikih obaveza.”

“Novac sam uvijek tretirao kao komad papira koji je za trošenje, a ne za kamaru.”

“Ne bi trebalo da čovjek nije galantan, volim to kod drugih, a i sam se volim tako ponašati. Ako imaš, red je da i daš!”

[tab: POSAO, PUBLIKA]

“Nikad nisam želio život slavnog pjevača. Taj život je došao spontano. Jednostavno, tako se dogodilo. Poslije se više nije imalo kud.”

“Ne mogu da zamislim da prestanem da se bavim ovim poslom. Za takve kao što sam ja nema penzije.”

“Pred koncert volim da sam sam makar pola sata. Tada vodim računa o disanju, raspjevavam se, istegnem. Pa i onaj skakač na skijama se prvo koncentriše dva, tri minuta pa onda skoči. Ne smiješ odmah da počneš da se dereš, jer možeš da blokiraš glasne žice.”

“Ne razmišljam o povlačenju. Snimat ću dok budem u mogućnosti da sa svojim prijateljima i saradnicima nalazim pjesme koje me motivišu i tjeraju naprijed, a nekoga vesele.”

“Karijera bez pjesama i publike nije karijera, već samo kratkotrajna zabluda.”

“Za ovaj posao čovjek mora imati želju i ambiciju, jer ako to nema, publika mu neće vjerovati. Ako ne voliš to što radiš i ako ne pjevaš iz srca, publika će to osjetiti, a na taj način ne možeš opstati na sceni. Mislim da je prije svega važna karizma koju svaki čovjek nosi u sebi. Posebno za pjevača, karizma mora biti na prvom mjestu, onda bi na drugo mjesto stavio glas i pjesmu, a na treće marketing.”

“Možeš kao konj da radiš, ali ako ti nije dato od Boga, nećeš mnogo uspjeti.”

“Svaki čovjek ima neostvarenu želju, pa i ja. Moja je da se neka moja pjesma nađe na nekoj svjetskoj top listi. Zaista bih volio da sam barem jednom bio na nekim Top 20.”

“Sebe smatram pjevačem i ne ističem da sam kantautor. Oduvijek sam malo učestovao u nastanku svojih pjesama. To znaju i Kovač i Bregović, i svi sa kojima sam radio. Uvijek sam insistirao kako da se razvijaju pjesme.”

“U mom bendu muzičari moraju da sviraju četiri različita stila od, na primjer, “Mađarice”, preko narodnjaka “Majsko sunce”, pa do nekog diska ili balade sa gitarskim aranžmanom. Gitarista koji svira kod mene možda nije najbolji rock gitarista, ili nije dobar programer ako je klavijaturista, ali mora da zna kako da svojom energijom i sviračim umijećem obogati svaku pjesmu.”

“Na jedan određen način uživam u onome što radim i vjerovatno se ne bih ni bavio ovim poslom da ga ne volim. Ipak, sve to može i da zamori. Ne volim kada je nešto isforsirano i prenapregnuto. Uvijek moraš da pronađeš mjeru u radu i ophođenju sa ljudima i da svemu tome daš neki smisao. Ljudi koji se bave ovim poslom ne žive isto kao i oni koji rade od sedam do tri.”

“Čovjek sam kome melodije lako dolaze, kao kad čitaš knjigu. Mogu za dva dana da komponujem sto pjesama. Ne vjerujem u ona tri minuta inspiracije od Boga. Profesionalci sjednu i naprave pjesmu.”

“Najviše volim da slušam soul, u raznim varijantama, jednostavno zato što ima neki gvint kao sevdah u narodnoj muzici. Sevdalinka je pjesma koja je moja i po kojoj sam ja ono što jesam kao muzičar i pjevač.”

“Čovjek koji je slavan zapravo je često sam, naročito kad se ugase ona čuvena svjetla pozornice. Upravo je slava ta koja blokira normalne ljudske komunikacije.”

“Djevojke su mi same dolazile u hotelske sobe i ulazile u krevet. Nisam mogao da ih izbacim napolje.”

“Ženidbom nisam izgubio publiku. Naprotiv, mislim da sam dobio novu. A sve priče iz prošlosti koje su, jer sam bio mlad, popularan, a neoženjen, sumnjičale moje seksualno opredeljenje, pale su u vodu.”

“Flert sa publikom je jako zabavan i sve nas raduje. Mislim da svaki umjetnik mora da ima tu vrckavost, čak i posesivnu želju da se, dok je na bini, nekom dopadne.”

“Mene kroz vrijeme drže pjesme i podrška publike. Trudim se da uz saradnike nađem one pjesme koje neće razočarati moju stariju publiku, a koje će, s druge strane, biti zanimljive novim generacijama. Sumnjam da bih bez pjesama bio posebno zanimljiv.”

“Ljudi vole kada ja pevam, moja najjača personifikacija su moji koncerti i ta energija na koncertima…”

“Pred publikom si njihov, a kad se koncert završi, kad padne zastor u teatru, ostaješ sam, skida se šminka, ogoljuje se zabavljački život, vraćaš se u svoje biće, sasvim drugu priču.”

“Stalno govorim da ljudi koji dođu na moj koncert dožive neko iscjeljenje. Nisam ja taj koji iscjeljuje, ako ta energija dođe do ljudi, to je ono zbog čega radim i zbog čega ljudi dolaze. Misija nas muzičara i jeste u tome da se ljudi osjećaju bolje.”

“Jedina prava publika je ona koja ode na blagajnu i kupi kartu. Imam toliko prijatelja da komotno mogu jednu Marakanu da sviram, a drugu da podijelim. Ali, nije poenta podijeliti ulaznice.”

“Ljudi se na koncertu trebaju opustiti i slušati pjesme koje ih vesele ili koje ih emotivno vraćaju u neku ljubav, a ne da ih nadražuju u nekom nacionalnom ili patriotskom smislu.”

“Generacijsko vezivanje za pjesme koje su starije od publike za mene je najveća satisfakcija!”

[tab: PORODICA, BRAK]

“Porodica je ljubav koja me inspiriše u životu, tjera da nešto radim, velika podrška, ali i odgovornost.”

“Ne znam da li neko brine više od mene o roditeljima. Jer, oni su meni dali sve što su mogli. Ali, ja brinem i o drugim ljudima, o ženi, prijateljima, djeci, poslu… Daj Bože da svako od nas ima nekoga o kome može da brine.”

“Ja sam vrlo odgovoran tip. Čovjek mora da stoji iza svega što napravi u životu. Nije to tako lako, znaš, napraviš dijete pa se onda odnosiš nonšalantno. Kao i prema svemu drugom, mora se i prema porodici odnositi vrlo odgovorno.”

“Brak me nije promijenio, to je sigurno. Ne mogu da se promijenim, ne mogu da mijenjam neke svoje navike i sebe kao ličnost.”

“Moje je stanovište da ljudi ne treba tako često da se razvode, već mislim da je nekad bolje tolerisati određene krize kroz koje je normalno da se prolazi u porodičnom su životu.”

“Zbog posla kojim se bavim za mene su bile idealne duže veze, jer sam tako mogao shvatiti da li je osoba koja vrijeme provede sa mnom prava ili ne. Kasnije ljubav pređe u prijateljstvo, pa to rezultira brakom.”

“Tradicionalista sam, smatram da čovjek treba da ima jedan brak, ali to ne znači da ne mogu da budem izbačen iz ravnoteže. Strast je opasna po mene. Mada, fizička prevara, ako se slučajno desi, nije pogibeljna, iako ne treba da se uđe u brak s tom idejom. To je nešto što pripada strasti i treba ispitati da li je bilo opravdano ili ne. Hoću da kažem da brak ne treba da bude tabu, porodica treba da postoji na čvrstim osnovama, a jedna od njih je i tolerancija. Samo velika ljubav prema nekome sa strane” može da poremeti stvar, ali mislim da je kod ljudi u zrelim godinama to malo teže.”

“Brak, bez obzira na to da li je crkveni ili civilni, ne znači nista, kao ni papir. Bitni su poštovanje i ljubav.”

[tab: ŽENE, LJUBAV, STRAST]

“Imao sam samo tri devojke u životu. To su Jasna iz “Lokica”, Elizabeta iz Rijeke i Aleksandra.”

“Mislim da sam izrazito strastven čovjek, ali djevojke su te koje biraju. Naravno da je bilo situacija kad sam i ja bivao odbijen.”

“Volim obične, jednostavne, šarmantne žene koje te uvijek osvoje nečim nenametljivim, gotovo neprimjetnim, a tako iskrenim i prirodnim.”

“Nisam ljubitelj moderne anoreksije. Ipak sam ja Bosanac, volim vidjeti lijepu ženu kako onako obla ulazi u prostoriju, a svi vide da je ušla prava žena. To je ono bosansko u meni, neki nivo seksualno-erotskog zračenja, teško je to sada riječima objasniti.”

“Ja nisam frazer, uvijek govorim ono što mislim, a mislim da su sve žene predivne.”

“Što se tiče članica bivših Lokica, neke od njih često dođu na poneki moj koncert pa plešu u publici.”

“Iako sam već godinama u braku i imam dvije curice, meni je svaka žena kraljica. Naravno, svaka od žena kraljica je na svoj način. Sve žene, ako se mene pita, imaju ono nešto.”

“Sreća je kada sretneš ženu koja je pravi prijatelj, sa kojom možeš da pričaš, koja te može posavjetovati. Takvih žena nikada dosta.”

“Uvijek sam volio zrelije žene. Da bi bila prava žena mora da odraste, da zrači nekom senzualnošću, kao kada gledaš stare filmove. Sve žene su tada bile zrele. Vrlo rijetko je slikana neka klinka jer su zrele žene bile pojam seksualnosti. Volio sam to.”

“Strast je ono na čemu funkcioniram cijelog života. Kad me uhvati taj moj eksplozivni temperament, sjednem u automobil s poklonom i ružama, pređem stotine kilometara u jednoj noći i pozvonim na vrata – neočekivan.”

“Ako sam ne ljubiš, ne možeš ljubav ni dobiti!”

“Nikada nisam smatrao da je žena lijepa samo ako je manekenski tip. Svaka ima neku svoju ljepotu, čak i ako ima mali stomačić i nesavšene crte lica. Oduvijek sam volio malo punačkije žene, jer one posjeduju neku suptilnost. Sretao sam djevojke, sa nekima sam čak i bio, koje su bile izuzetno mršave, ali imale su neku drugu vrstu seksepila.”

“Gotovo da nema te žene kojoj se nisam zaklinjao da je upravo njoj posvećena pjesma “Ona spava” ili “Ti si mi u krvi”. Bez obzira kako se ona zove, ona sa razumjevanjem prihvata što sam morao da joj promijenim ime – da nas ne otkriju.”

“Najveći afrodizijak mi je kad vidim zgodnu ženu, koja me, osim izgledom, još nečim osvoji, nekim fluidom koji se pojavi u tom trenutku i spoji naše aure.”

“Činjenica je da je strast autentični dio moga bića, uzbuđuju me mnoge stvari koje čine život i kada su erotske i seksualne vrijednosti u pitanju, ja nisam pogodna ličnost za istjerivanje morala. Ne vjerujem da bi moglo da mi se desi da se razvedem zbog neke avanture, ali ne mogu da garantujem da mi se ne može desiti avantura.To je život. Tako sam genetski ustrojen, ali sam pošten, pa to priznajem.”

“U šali kažem da mi svirači, pjevači i glumci jesmo problematični. Ima tu i malo istine. Takav je naš način života, i to je potpuno ljudski. Postoji prava ljubav i postoje emocije koje su trenutne, pa ako se i desi flert, veza ne mora da pukne. Za ovakve cirkusante ko što smo mi, koji se bave energijama, emocijom i strašću, to je nepredvidiva stvar, i vjerujem da takvim ljudima treba oprostiti. To je pitanje tolerancije, mada neke žene raskinu za cijeli život. Ja poštujem i takav stav. Ali, mislim da i žene i muškarci danas moraju biti tolerantniji.”

[tab: POLITIKA]

“Ja nacionalista nikad nisam bio. Ja sam čovjek dobre volje, koga neko razumije, a neko ne. Moje je da dijelim radost i tugu pjesme.”

“I kada sam bio u muzici i kada sam pokušavao u maloj privredi, nastojao sam da to bude van politike. Istovremeno, čuvao sam prijateljstva na svim stranama bivše Jugoslavije. Toga se ne sramim.”

“Ako nešto radiš zbog novca, onda kažeš: Da, lijepo sam plaćen, pošteno i dobro i učinio sam to zbog novca. A, ako nisi zbog novca, onda moraš objasniti zašto si to učinio. Za Zdravka Čolića svi znaju da nije bio stranački opredijeljen, kako u bivšoj Jugoslaviji, tako i danas u svim republikama.”

“Politiku ne bih preporučio ni umjetnicima, ni sportistima.”

“Na mene nikada niko politički nije mogao da utiče. Politika je jedno ludilo. Mislim da treba biti mimo toga. Ljudi koji je vode neka poslije odgovoraju za svoja djela. Ja sam uvijek bio po strani. Na mene niko nikada nije pokušao da vrši politički pritisak. Previše sam snažna ličnost.”

“Nikad nisam i neću podržavati zločine. Vjerujem u to da će svi krivci stići pred pravdu.”

[tab: LJUDI]

“Verujem u dobre ljude i vibracije, energiju koja izlazi iz aure, duše. Kod mene je to u početku bila samo želja da se ljudima dopadne ono što radim i da sa koncerta odu zadovoljni. Kako je vrijeme odmicalo, tako sam u sebi prepoznavao više od toga, tu neku malu karizmu koja ti jeste ili nije data.”

“Ta nagomilana energija mora da krene od tebe. Kada se, i ako se, rasprostre po publici onda dobijaš ono zbog čega je vrijedilo raditi. Muzika i ljudi koji je slušaju postaju jedno. Ako stvar pukne, pukne u tih prvih petnaest minuta.”

“Za mene je sasvim normalno da dajem prilog nekom vjerskom objektu. Odem ja i u katoličku ili pravoslavnu crkvu i dam prilog. To je red. To nije dodvoravanje Bogu i Alahu. Po meni bi jedan civilizovan čovjek mogao da ode i da da prilog crkvi ili džamiji.”

“Mnogo sam ljudi upoznao u životu. Moja snaga i moj kvalitet su u tome što volim da se družim sa raznim ljudima širokog spektra djelovanja, imovinskih vrijednosti… Volim skromne ljude.”

“Prijatelji više znače i od rodbine i od žena. Prijateljstvo je važno čak i u muško-ženskom odnosu. Prava ljubav između muškarca i žene mora se zasnivati na povjerenju i odanosti – to je ono što ostane kad strast prođe.”

“Ljudi prosto obožavaju raspikuće i gade se onih koji su zgratali basnoslovna bogatstva, dok je pošteni svijet propadao. Ja sam zato ostao čovjek iz naroda.”

“Ne, ne smetaju mi ljudi koji mi prilaze, to je i neka vrsta zadovoljstva ako su pristojni. Ima raznih, naravno, ali dobronamjernih je više. Nemam problema s tim, imam strpljenja, a ako se baviš ovakvim poslom, moraš i da ga imaš.”

“Dovoljno sam star da bi trpio stvarnost i svoje godine. Mene održavaju dobri ljudi, kao što su, recimo, ljudi koji me okružuju. Što si stariji sve je, na neki način, bolje.”

“Mi živimo od malih, ali lijepih sitnica oko nas koje nas čine ljudima.”

“Kućno vaspitanje je najvažnije što čovjek dobija na početku svog života.”

“Kad se susretnem s nepravdom ili zloćom, kad vidim da neko otvoreno laže ili pokušava da ušićari, palim se na crveno. Planem lako i umijem da budem eksplozivan, podignem glas, znam žestoko da opsujem, ali se srećom i brzo ohladim. Spreman sam da oprostim i to smatram svojom dobrom osobinom. Moja najveća mana je neodlučnost.”

“Ne volim nemarne ljude koji se na isti način odnose prema poslu i životu. Ne volim ljude koji tračaju, ljude aljkave u životu. Volim one koji kad rade-rade, kad vole-vole, kada se druže-druže se. Volio bih da sam okružen takvim ljudima.”

“Mislim da postoji sprega između onoga što si dobio rođenjem i onoga što ti daje sredina. To je veoma zanimljivo i isprepleteno – kao akcija i reakcija, kao kokoška i jaje… Mi mnogo možemo uticati na svoj put, ali mislim da je on donekle određen i rođenjem. Ipak, pametnim odlukama i vjerom u Boga i ljude mnogo toga možemo promijeniti.”

“Kada bi čovek tačno znao odgovore na neka pitanja, onda bi mu životni put bio mnogo lakši.”

[tab: ZAVIČAJ]

“Uvijek navijam za Bosnu. Sarajlija sam, to uvijek kažem i ne krijem. Radujem se, međutim, uspjesima Hrvatske i Srbije, ali bosanska opcija mi je nekako najdraža.”

“Nedostaje mi Grbavica i sva raja sa kojom sam se družio u Sarajevu. Ja ću doći u Sarajevo. Rođen sam u Sarajevu i ne mogu biti ništa drugo nego Sarajlija.”

“Nisam jugonostalgičar ali sam za to da se intenzivno povezujemo kroz kulturu, trgovinu, sport… I danas volim doći u Sloveniju, Hrvatsku, Makedoniju.. Čak mislim da je sad nekako opuštenije nego prije kad smo bili zajedno.”

“Ne, nisam ja nikakav jugonostalgicar, samo imam ogromnu nostalgiju za ljudima. Nemam nostalgiju prema državama. Osjećam često nostalgiju za određenim prijateljima koji su mi u životu nešto značili ili znače.”

“Ne volim da živim u prošlosti. Neka se prošlost evocira na određeni način ali meni je svakako sutra draže od onog juče.”

[tab:END]