Kad sat zazvoni na kuli
kraj Begove džamije,
ja sić'u, sić'u do bašče,
šatro šljive da poberem.
Ti uzmi ibrik, srebrn ibrik,
ko fol vode da doneseš:
i tada
priznaću ti sve,
šapnut riječi te –
mmm, volim te!
Sa tvojih usana, vrućina ubija.
Još pamtim legende starih plemena
što za ljubav glavu gube
i umiru kada ljube:
i tada
priznaću ti sve,
šapnut riječi te –
mmm, volim te!
Crvena jabuka, 1986