Damir Imamović: Sevdah je važan jer je dobra muzika

Na virtualnoj kafi smo se sreli sa jednim od najvažnijih muzičara nove generacije u Bosni i Hercegovini, vjerovatno i šire.

Damir Imamović u Pozorištu na Terazijama

Damir Imamović uspjeva zadržati svoj sevdah, svoj način očuvanja muzičkih i kulturnih vrijednosti, koje su sasvim ugrožene pod konstantnim najezdom raznoraznih prikaza i promocije novovrijednosnih utjerivanja “tradicije”. U Damirovim odgovorima saznajte šta trenutno radi, šta planira i šta misli o dešavanjima na aktuelnoj sceni.

Šta se radi na “estradi” ovih dana?

Nemam pojma, pitaj nekoga sa estrade. Ne pratim ti ja baš estradu niti želim s njom imati kakve veze. Duboko vjerujem u to da je misija moje generacije da razbije tu debilnu i provincijalnu priču o “estradi” i o tome da od muzike možeš živjeti samo ako sviraš pop/folk i đoniš strane izvođače.

Šta bi sa DI3?

Zadnje koncerte s Trio svirao sam 2009. Od tada sam snimio dva solo CD-a i svirao mnogo koncerata solo. Trio je bio super projekat za vrijeme kada je nastao i mislim da smo neke stvari značajno pomjerili. Ipak, vrijeme mi je bilo da idem dalje, da istražujem nove svjetove. Tako ću sada polako i solo ostavljati po strani jedno vrijeme u korist Takhta.

Otkud Takht i o čemu se radi?

Takht je staro ime za fusion bendove koji su svirali najrazličitije stvari po Sredozemlju i Istoku općenito. Mnogo prije fusion pokreta u 20.-om vijeku. “Sevdah Takht” je moj novi bend u kojem sviram sa perkusionistom Nenadom Kovačićem i bassistom Ivanom Mihajlovićem. S tim bendom upuštam se možda više nego ikad u ritmičke igre sa sevdahom. Baš se radujem svakom susretu s njima i nadam se da ćemo mnogo raditi zajedno. 26. maja smo imali prvi koncert u beogradskom Domu omladine.

Sevdah Takht

Sve je zvanično počelo sa Farah. Jesi li imao tada predstavu na kakav put se spremaš?

Nekad mislim kako su mnoge stvari koje sam radio i mimo muzike imale uvijek tu neku socijalnu i filozofsku pozadinu koju bih volio da ima i moja muzika. Prijateljstvo s Farah tu mi je mnogo značilo, da mnoge od tih puteva otkrijem. Nadao sam se uspjehu, tome da ću od muzike i za muziku moći živjeti jednom; naravno da jesam. Ipak, drugačije je kad se to sve dešava, previše je stvari koje život baca na tebe pa i ne skontaš nekada da si vrlo sretan i da živiš ono što si prije deset godina mogao samo sanjati.

Imaš li podršku zvaničnih kulturnih institucija bilo kog nivoa?

Imam u smislu “prijavim projekat pa nekada dobijem, nekada ne”. Ponegdje se nađe neki revnosan službenik koji hoće pomoći jer vjeruje u to što radim. Ipak, još mnogo je potrebno da naše institucije prestanu na sebe gledati samo kao na donatora, kao na nekog bega koji zakiti muziku (ili film, ili pozorište). Potrebna je i politička i administrativna, ali i kulturno-umjetnička reforma koja će redefinirati ambicije: i administracije, i umjetnika, i institucija…

Tvoja ljubav prema sevdalinci je neupitna, posebno gledajući tvoje nastupe uživo, a isplatili se (može li se živjeti od sevdaha)?

Svaki umjetnik danas MORA da se uputi u ono to ja zovem “poslovna strana posla”: pregovori, dogovori, ugovori, promocija, administracija i sl. Moraš sebi tražiti posla, moraš biti uporan, dosadan, uvijek imati nešto spremno, svaku priliku iskoristiti. Od kada sam toga postao svjestan (prije nekih sedam godina), živim isključivo od muzike: koncerti i drugi nastupi. Mnogo sam sretan zbog toga.

Ljetni nastupi u Svrzinoj kući su postali legendarni. Planira li se proširenje ove aktivnosti na, recimo, Despića kuću, neki muzej, tabiju… pa da se slične stvari dešavaju tokom cijele godine u Sarajevu, pa i drugim bh. gradovima?

Imam preslatku ideju da sviram tvrđave i neke druge arhitektonski važne objekte širom BiH. To bi trebala biti velika turneja. Problem je nedostatak infrastrukture. Naime, ni naše koncertne sale nemaju tehničke kapacitete (zvuk, svjetlo, ljudstvo), pa sad zamisli kako je teško na ledini napraviti koncerte. Tražim, ganjam već nekoliko godina novce za tako nešto, ali niko nije zainteresiran da to (su)finansira. Federalno Ministarstvo kulture mi je pomoglo jednim malim grantom da snimim CD Svrzina kuća i to je jedini iskazan institucionalni interes za taj projekt do sada.

Vjerovatno si među prvima, a uz Amiru Medunjanin činiš okosnicu novog talasa u sevdalinci i tradicionalnoj muzici ovih prostora. Koga još izdvajaš od perspektivnih muzičara na koje treba obratiti pažnju u ovom žanru?

Mislim da postoje neki vrlo važni i vrijedni mladi ljudi i da njihovo vrijeme tek dolazi. Pokušavam se angažirati oko toga da im pomognem i nadam se da ću naredne godine u ovo vrijeme o tome moći puno više reći. Moj najveći problem s ljudima koji se danas počinju baviti sevdahom je neznanje. Beskrajno mi je dosadno slušati četiri iste pjesme, a i one su naučene s prvog snimka koji se našao pod rukom (čitaj: na youtubeu). Sevdah je zanat i tužno mi je kad ljudi misle da ga znaju svirati samo zato što im je nana lijepo pjevala ili zato što su završili srednju muzičku.

Postoji li potreba i koji su načini očuvanja autohtonog kulturno-umjetničkog izraza u Bosni i Hercegovini?

Mislim da ne postoji autohtona muzika. Postoji dobra i loša, vrijedna i ne baš vrijedna, interesantna i banalna. Sevdah je važan jer je dobra muzika, a ne zato što pripada nekom kraju, etničkoj grupi ili čemu li već. Potreba za očuvanjem “naših običaja” je obično smrt za umjetnost.

Najvažnija stvar koja ide već naredne sedmice je veliki sarajevski koncert mog novog benda Sevdah Takht. U četvrtak, 7. juna 2012. godine u 20:30 sati sviramo u sarajevskom BKC-u i tim koncertom zatvaramo 2. Sarajevo Sevdah Fest. Jedva čekam da sarajevsku publiku upoznam sa Nenadom i Ivanom i obratno. Naš prvi single objavljen je prošle sedmice i može se čuti na OVOM LINKU.

sarajevo.co.ba

Vezano:
2. Sarajevo Sevdah Fest

Damir Imamović

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

sarajevo.co.ba

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *