SARAJEVO.co.ba RSS
facebook.com/sarajevo.co.ba
twitter.com/capajebo
Znamenitosti Sarajeva
Sarajevska muzika
Videoteka

Džamonja: Da sam ja neko

05. 12.
2016
12:55h

Ne bih svim majkama izbrisao bore i ne bih učinio da očevi ih vole, jer majke su zaslužile svoje bore i treba dostojanstveno da ih nose, a očevi sigurno imaju svoje razloge što ih više ne vole.

Dario Džamonja

Dario Džamonja

Ja bih Miri vratio njegovu ruku. Miro, ili kako smo ga zvali Hopa Mohikanac, u ratu je bio bombaš i bio poznat po tome što je bombu mogao ubaciti kroz dimnjak, ali jednom prilikom je naletio na jednu od onih bombi kućne radinosti s prekratkim upaljačem, pa mu je eksplodirala u ruci. Hajde, reći ćete, tolike hiljade ljudi su i gore nagrabusili, ali očito je da niste nikad upoznali Miru – njemu je ruka bila sve: i izvor zarade, i ljubavnica, a ponajviše njegov ponos. Nikad nije završio nikakvu školu niti zanat, ali nije bilo tog alata kojim se nije znao koristiti, bio je i ostao okorjeli neženja, a osjećao se daleko najsuperiornijim kada je igrao ‘ćize’ u FIS-ovom dvorištu ili ispred nebodera u Jezero ulici. Uostalom, ćiza mu je i donijela nadimak Hopa Mohikanac, jer mu je Posljednji Mohikanac bila najdraža, ako ne i jedina, knjiga koju je ikad pročitao u životu – nekoliko stotina puta i uvijek je plakao kada bi Uncas poginuo.




Bio je u stanju presjeći ćizu napola kad god bi mu se prohtjelo, a jazije je sipao kao iz rukava. Kad bismo igrali na betonu, s lakoćom je pravio ‘džamije’ (kad se kovanica uspravi uza zid), a jednom prilikom mi je priznao da od svega toga ne bi bilo ništa da se nije zaljubio u Biljanu koja je stanovala u neboderu. Raja je primijetila da prečesto diže pogled prema Biljaninom prozoru i počela ga zajebaviti, a on, da bi opravdao te poglede, po cijeli dan je igrao ćize ispod njenog prozora i tako, kad bi ‘vrcao’, nalazio opravdanje da gleda uvis ne bi li, barem za trenutak, ugledao Biljanu. Ona se uskoro odselila, ali on nije prestajao igrati ćize i nadati se da će je opet ugledati, a zarada mu je bila manje važna, jer se u to doba već bio pročuo kao pravi majstor, pa je za njega uvijek bilo posla. A, i po kafanama je nabildanim frajerima uzimao pare na ‘tuta-muti’.

Kad sam se prvi put oženio i dobio pare za adaptaciju stana, na bračno putovanje sam otišao u Amsterdam, a Miro me je zamolio da mu ostavim ključeve stana. Za petnaestak dana, kad sam se vratio, stan je bio okrečen, parket lakiran, provedene nove električne instalacije, postavljene garniše, sve slavine čvrsto zavrnute, kauči i fotelje presvučeni… Nisam mogao prepoznati svoj stan. Pitao sam ga koliko sam mu dužan, a on mi je odgovorio: ‘To je moj bračni poklon.’

* * *

Po mom povratku iz Amerike prvi put sam ga sreo u Mornara. Obilazio sam tada redom sve kafane u kojima sam barem jednom popio piće i u njima nalazio neke nepoznate ljude. A i ja sam njima bio nepoznat – ili su se oni promijenili ili sam to bio ja? Tako sam stajao za šankom preko puta čovjeka čiji je desni rukav bio uvučen u džep sakoa i on me gledao kao da želi da mi nešto kaže, ali se ustručavao. Ali, to nije bio onaj pseći pogled poslije koga možeš očekivati: ‘Prika, može li jedna na tvoj račun. Nešto danas nisam pri parama.’ U njemu je zrcalila tuga. Kad sam se vratio iz klozeta, njega više nije bilo za šankom, a preda mnom je stajalo novo piće.

Pitao sam konobara: ‘Koja je budala ovo zvala?’

Konobar me pogledao s čuđenjem: ‘Pa, Hopa. Mislio sam da ste vi raja?’

Bilo me je stid: ‘Hopa!? Dođe li ovdje često?’

‘Pa, nako…’

Iako mi nije bilo naruku, još desetak puta sam svraćao, ali ga više nikad nisam sreo. Prošlo je od toga i dvije godine, a onda naletjeh na njega u Jagodi na Marindvoru. Ovaj put sam mu prišao i zagrlili smo se i izljubili, a kad smo ga već dobro bili šuknuli, pozvao sam ga u svoj stan da se dokrajčimo. Kad je ušao, lice mu je zasijalo: ‘Bože, koliko ovdje ima lijepog posla’, ali se odmah natmurio dodavši: ‘Za nekoga ko ga može uraditi.’ Nije više progovorio ni riječi: samo je pri odlasku promrmljao neko izvinjenje i nestao u haustorskom mraku. Doviknuo sam za njim: ‘Hopa, sad znaš da sam opet ovdje, pa naleti.’ Nisam čuo odgovor.




* * *

Pozvonio je jedan dan na vrata i bio u mnogo boljem raspoloženju nego prošli put. Stan je sada bio u mnogo boljem stanju nego što sam ga zatekao – ako ništa drugo, nismo morali sjediti na podu.

Pitao me je: ‘Pišeš li šta?’

‘Ne znam ni sam: i pišem i ne pišem.’

Imao sam osjećaj da ga u nepostojećoj ruci naprosto hvataju srsi od želje da se prihvati alata. Pitao sam ga: ‘A, ti? Čitaš li svog Mohikanca?’

‘Zijanio sam ga u ratu. Sve vrijeme je bio sa mnom, a onda sam ranjen…’

‘Pa, šta radiš?’

‘Treniram lijevu ruku.’

‘Za šta?’

Nasmijao se: ‘Pa, nije valjda za drkanje – za ćizu.’

‘I kako ti ide?’

‘Možemo provjeriti.’

Sišli smo u dvorište i Miro me je oderao. A, nisam mu ni sekunde puštao.

pisao: Dario Džamonja

Dodajte svoj komentar »

« nazad
Vezane teme: , , , , , ,


Šta vi mislite?»

Budite prvi koji će komentarisati.

RSS feed za komentare ove objave.


Mišljenja čitalaca

Napomena: Ukoliko želite svoju sliku kraj komentara kliknite OVDJE i registrujte svoj gravatar.

ČITAJTE » Isak Samokovlija » Kiko Sarajlić » Dario Džamonja » Zuko Džumhur

San ljetne noći u Sarajevu
San ljetne noći u Sarajevu
Sarajevska filharmonija će svom gradu ponuditi lijep poklon 30. marta i 31. marta...
Nikola Vučković u Zvonu
Nikola Vučković u Zvonu
U petak, 10. marta 2017. godine u sarajevskoj galeriji Zvono će od 21 sat biti otvorena...


 Još Sarajevskih novosti » 
Premijerno prikazano Saraj’vo
Premijerno prikazano Saraj’vo
Kako javljaju sa EFM.BA, premijerom dokumentarnog filma SARAJ’VO, Mustafe Mustafića,...
Sarajevske večeri muzike, dvadeset treći put
Sarajevske večeri muzike, dvadeset treći put
Tradicionalni majski festival umjetničke muzike – Sarajevske večeri muzike,...


 Još Susreta i zbivanja » 
Abdulah Skaka: Uloga gradonačelnika u boljem kvalitetu života građana
Abdulah Skaka: Uloga gradonačelnika u boljem kvalitetu života građana
Novoizabrani gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka govori o planovima i projektima...
Petnaest godina sarajevske Disco Gripe
Petnaest godina sarajevske Disco Gripe
U svojoj petnaestoj godini izvođenja, prva ovogodišnja DISCO GRIPA će biti održana...


 Još Sarajevskih razgovora » 
Zoka Ćatić: Sarajevska poema
Zoka Ćatić: Sarajevska poema
Na svoj uvijek poseban i originalan način Zoka Ćatić, glavni i odgovorni urednik...
Video: Sarajevo kakvo smo svi voljeli
Video: Sarajevo kakvo smo svi voljeli
Film kojim je Ivan Hetrich divno prikazao grad na Miljacki kroz tridesetak različitih...


 Još video sadrzaja » 
Sarajevo u nedjelju s Radnikom u večernjem terminu
Sarajevo u nedjelju s Radnikom u večernjem terminu
U nedjelju, 2. aprila 2017. godine će Fudbalski klub Sarajevo sa bijeljinskim Radnikom...
Navijam za naše
Navijam za naše
Sarajevo je nekad slavilo mnogo više od uspjeha svojih sportskih klubova. Slavilo...


 Još iz sportskog almanaha » 
Sjećanje: Esad Arnautalić
Sjećanje: Esad Arnautalić
Sinoć je u Sarajevu nakon 77. godina života preminuo jedan od naznačajnijih muzičara,...
Sjećanje: Davorin Popović
Sjećanje: Davorin Popović
Pjevačem je sam sebe zvao, obično počinjući svoje priče ‘Slušaj, da ti...


 Još uspomena i sjećanja » 

FELJTONI
» Dnevnik s Pala
» Od Grbavice do Koševa
» Čovjek s mjesecom u pjesmama

NE PROPUSTITE!