SARAJEVO.co.ba RSS
facebook.com/sarajevo.co.ba
twitter.com/capajebo
Znamenitosti Sarajeva
Sarajevska muzika
Videoteka

Džamonja: Loša priča

22. 03.
2017
9:58h

Zamolio sam Mikija da mi napiše tekst te pjesme, jer ja sam više vizuelni tip, a i pomalo nagluh, pa, uprkos Mikijevom gromoglasnom glasu, jedva čujem nastavak…

Dario Džamonja

Dario Džamonja

Pišem jednu lošu priču, lošu da lošija ne može biti. Zašto je loša i, na kraju konca, zašto je pišem kad već znam da će biti loša?! Pokušaću to objasniti sve nestrpljivijem čitaocu. Loša će biti zato što sam se svetom šutnjom obavezao da neću otkriti ime jednog (glavnog) aktera ove priče, jer on već odavno spava s muzama (gdje mu je i mjesto), da neću otkriti izvor do kojeg sam sasvim slučajno došao, da neću (u sebi svojstvenom, već ogavnom maniru) iskoristiti svoju ‘faktografiju’ u svrhu veće ubjedljivosti, da će me, ipak, više obavezati dostojanstvena šutnja… Najvažniji razlog jeste to što se od genijalne pjesme ne može napraviti čak ni prosječna priča. Ali, neka ova loša priča najzad krene – od svog kraja prema početku.




Sjedili smo u bašti SDP-a. Taj dan su prvi put ove godine iznijeli stolove vani. Šaroliko društvo se skupilo: Jana, Marko, Avdo, Miki, Nijaz, Seno, Neno… Ne, nismo ništa slavili nego nas je jednostavno ‘krenulo’ tog dana. Nijaz je pričao kako sam se u ratu učlanio u SDP i dobio člansku kartu s brojem 51, a on mi rekao:

‘E, baš si ti sretan, Daco.’

‘Što sam, bolan, sretan?’

‘Pa, zato što prvih pedeset komada strijeljaju bez suđenja.’

Neno me je pitao da mu napišem scenario za film: prijatelji smo od djetinjstva, a još ništa zajednički nismo napravili…

‘Hoću, kako da neću. Samo kad bih ja to znao’, odgovorio sam.

Marko nam priča kako je ušao s jednim piscem u ‘foto-optik’. Ovaj je tražio ‘naočale za pisanje’. Prodavač ga je začuđeno pogledao: ‘Gospodine, imamo samo naočale za čitanje, a prvi put čujem naočale za pisanje.’

‘E, jebiga. Čitati znam, ali da mi je još naučiti pisati.’

Miki je (a šta bi drugo?) recitovao: ‘DA LI SAM SVUDA GDE SU MI TRAGOVI, / KO ZNA S ČIM SAM SE SPAJAO, / A NISAM GA NI TAKAO?’

Ti stihovi mi se učiniše čudno poznatim, ali pojma nemam gdje sam ih prvi put čuo, a kad je nastavio: ‘MOŽDA SAM BORAVIO I U SVOM ŽIVOTU, / MOŽDA POSTOJE IZVESNI ZNACI, / ALI KAO DA JE NEKO STRAN.’

Tad kao da sam propao u neki vremenski bunar i našao se opet na Internom odjeljenju ondašnje Vojne bolnice; prikačene mi flaše za infuziju, Goca mi drži jednu ruku, a neko koga ne prepoznajem, tihim, umirujućim glasom govori: ‘ALI IPAK UZ MENE SE MOŽE, MADA JE NEOBIČNO. / SA MNOM JE OPASNO IĆI, JA SE NIKAD NE UMARAM.’

Zamolio sam Mikija da mi napiše tekst te pjesme, jer ja sam više vizuelni tip, a i pomalo nagluh, pa, uprkos Mikijevom gromoglasnom glasu, jedva čujem nastavak: ‘VALJDA SAM JEDINI SVEDOK KOJI SUMNJA U SEBE / SVE ČEŠĆE MI SE ČINI / DA NISAM NIKAKAV OBLIK / VEĆ DA SLOBODNO JEDRIM / KROZ SOPSTVENO PIJANSTVO – / PREPUŠTEN SUNČEVOM VETRU / ODLIVAM SE I DOLIVAM.’

Da ne znam da nikad u životu nisam pisao pjesme (i to pogotovo na ekavskom), glavu bih na panj stavio da sam to ja napisao: kao sad da se sjećam da sam Sabini upravo rekao, zamolio je da sa mnom ostane samo četrdeset osam sati: ‘ALI IPAK UZ MENE SE MOŽE, MADA JE NEOBIČNO, / SA MNOM JE OPASNO HTETI, JA NIKAD NE ODUSTAJEM.’

I ne samo da me ti stihovi sunovraćaju u prošlost, nego me vraćaju nazad u surovu stvarnost: ‘NEISKVARENI ISKUSTVOM, POSEBAN SLUČAJ SAMOĆE. / PONEKAD IZMISLIM SADAŠNJOST, / DA IMAM GDE DA PRENOĆIM. / I SUVIŠE SAM VIDEO, DA BIH SMEO DA TVRDIM, / MNOGO TOGA SAM SAZNAO, DA BIH IMAO IJEDAN DOKAZ.’

S jezom čitam nastavak, jer znam da me je neko, nekad zahvatio iglom i stavio pod leću mikroskopa, opisao sav moj život, i onaj koji sam živio i onaj koji mi nije preostao, jer me je Sabina, nakon četiri godine, ostavila kao prebijeno pseto i znam kako sam se osjećao: ‘ALI IPAK UZ MENE SE MOŽE, MADA JE NEOBIČNO, / SA MNOM JE OPASNO VOLETI, JA NIKAD NE ZABORAVLJAM.’

Već mi se plače, već mi je muka od tog nepoznatog koji secira moj život na najsitnije komadiće i ne znam šta hoće od mene i ne znam kojoj to svrsi služi: ‘POKUŠAVAM DA SHVATIM UČENJA KOJA MENE SHVATAJU. / NEJASNA MI JE VERA, SPREMNA U MENE DA VERUJE. / TEŠKO JE BITI OKOVAN U MOJU VRSTU SLOBODE. / LAKO MI JE S NEMIROM, NE MOGU DA UMIRIM MIR.’




Teški, crni oblak se nadvio nad gradom i prijeti da će nam razjebati ovo sijelo. Nisam se prevario – kiša počinje da pljušti i mi silazimo u podrum… Odlažem taj trenutak kada ću morati da pročitam posljednju strofu ove pjesme koja je mene uzela za objekat, za inspiraciju, a znam da se i ona, kao i sve drugo, mora završiti: ‘ALI IPAK UZ MENE SE MOŽE, MADA JE NEOBIČNO, / SA MNOM JE ČUDNO ČAK I UMRETI…’ …sad se pitam da li je jedna od tih munja što paraju nebo namijenjena meni, i izazivam je: udri kurvo, više mi ne možeš nauditi!, ali uskoro sve utihne, sunce ponovo sija, mi se vraćamo u baštu, nastavljamo se keseriti, ja pitam Nijaza: ‘Znaju li tvoji kući da ti pišeš?’

Nailazi Nermina i sklanja mi sijed čuperak s čela, a ja, krišom od samog sebe, virkam i gledam saldo mog života, kraj ove pjesme… S neizrecivim olakšanjem čitam, nesvjesno naglas: ‘JER JA SE NE ZAVRŠAVAM.’ Slijedi potpis autora čije ime (obećao sam na početku) neću otkriti i ja kažem konobaru: ‘Menso, daj nam rundu’, a u sebi ponavljam: ‘Hvala ti, hvala ti, Miko – sve do sada si bio u pravu. Izvini što te nisam prepoznao onog dana kad sam ležao u bolnici, volio bih da si sad s nama da trgneš jednu…’

pričao: Dario Džamonja

Trenutno: 1 komentar. Dodajte svoj komentar »

« nazad
Vezane teme:


Trenutno: 1 mišljenje»

  1. Edin kaže:

    Hvala ti Daco, i tebi Miko. Nemam riječi…

    comment-bottom

RSS feed za komentare ove objave.


Mišljenja čitalaca

Napomena: Ukoliko želite svoju sliku kraj komentara kliknite OVDJE i registrujte svoj gravatar.

ČITAJTE » Isak Samokovlija » Kiko Sarajlić » Dario Džamonja » Zuko Džumhur

San ljetne noći u Sarajevu
San ljetne noći u Sarajevu
Sarajevska filharmonija će svom gradu ponuditi lijep poklon 30. marta i 31. marta...
Nikola Vučković u Zvonu
Nikola Vučković u Zvonu
U petak, 10. marta 2017. godine u sarajevskoj galeriji Zvono će od 21 sat biti otvorena...


 Još Sarajevskih novosti » 
Premijerno prikazano Saraj’vo
Premijerno prikazano Saraj’vo
Kako javljaju sa EFM.BA, premijerom dokumentarnog filma SARAJ’VO, Mustafe Mustafića,...
Sarajevske večeri muzike, dvadeset treći put
Sarajevske večeri muzike, dvadeset treći put
Tradicionalni majski festival umjetničke muzike – Sarajevske večeri muzike,...


 Još Susreta i zbivanja » 
Abdulah Skaka: Uloga gradonačelnika u boljem kvalitetu života građana
Abdulah Skaka: Uloga gradonačelnika u boljem kvalitetu života građana
Novoizabrani gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka govori o planovima i projektima...
Petnaest godina sarajevske Disco Gripe
Petnaest godina sarajevske Disco Gripe
U svojoj petnaestoj godini izvođenja, prva ovogodišnja DISCO GRIPA će biti održana...


 Još Sarajevskih razgovora » 
Zoka Ćatić: Sarajevska poema
Zoka Ćatić: Sarajevska poema
Na svoj uvijek poseban i originalan način Zoka Ćatić, glavni i odgovorni urednik...
Video: Sarajevo kakvo smo svi voljeli
Video: Sarajevo kakvo smo svi voljeli
Film kojim je Ivan Hetrich divno prikazao grad na Miljacki kroz tridesetak različitih...


 Još video sadrzaja » 
Sarajevo u nedjelju s Radnikom u večernjem terminu
Sarajevo u nedjelju s Radnikom u večernjem terminu
U nedjelju, 2. aprila 2017. godine će Fudbalski klub Sarajevo sa bijeljinskim Radnikom...
Navijam za naše
Navijam za naše
Sarajevo je nekad slavilo mnogo više od uspjeha svojih sportskih klubova. Slavilo...


 Još iz sportskog almanaha » 
Sjećanje: Esad Arnautalić
Sjećanje: Esad Arnautalić
Sinoć je u Sarajevu nakon 77. godina života preminuo jedan od naznačajnijih muzičara,...
Sjećanje: Davorin Popović
Sjećanje: Davorin Popović
Pjevačem je sam sebe zvao, obično počinjući svoje priče ‘Slušaj, da ti...


 Još uspomena i sjećanja » 

FELJTONI
» Dnevnik s Pala
» Od Grbavice do Koševa
» Čovjek s mjesecom u pjesmama

NE PROPUSTITE!