Intervju: Dino Šaran

Pred prvi koncert sarajevskog benda Letu štuke u Srbiji, koji će biti održan 10. aprila 2009. godine u beogradskom Domu omladine, intervjuisali smo sa frontmenom Štuka.

Dino Šaran
Dino Šaran: Cilj nam je da širimo mir i ljubav.
Dino Šaran priča zašto su Johnny Štulić i Nikola Tesla slični, kakav je Darko Rundek, zašto ne prezire Acu Lukasa i kako je dati autogram glumcu Žiki Todoroviću.

Priča sa Letu štuke trebala je početi još prije dvadesetak godina u Sarajevu, ali je rat u Bosni i Hercegovini omeo sve, pa i Dinu Šarana i njegov bend, koji je zaživio tek prije nekoliko godina uz pomoć starog prijatelja Đanija Pervana, bubnjara Darka Rundeka i Cargo orkestra.

Prvenac “Letu štuke”, izašao 2005. godine, je donio, barem u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, hitove “Pero papacoder”, “Minimalizam” i duet sa Darkom Rundekom “Sunce”. Pozicije u regionu su učvršćene drugim albumom “Proteini i ugljikohidrati”, izašao 2008. godine i spotom “Tesla”. Nedavno je usljedio zaseban spot “Minute” napravljen za bosanskohercegovački film “Čuvari noći”.

Oba albuma tek su krajem prošle godine preko “Goratona” stigla u Srbiju i Crnu Goru, kada se Dino Šaran prvi put predstavio beogradskoj publici pjevajući “Sunce” sa Rudekom na koncertu Cargo orkestra u Sava centru.

“Odsviraćemo stvari sa oba albuma. Prvi put smo pred beogradskom i srpskom publikom. Drago mi je što ćemo se predstaviti ljudima koji razmišljaju kao i mi, žive slično i nalaze se u našim pjesmama. Nadam se da ćemo se poslije toga fino družiti sa našom publikom i da ćemo doći opet. To nam je cilj – da širimo mir i ljubav. Prilično hipi filozofija, ali to je realno. Naravno uz dozu kritike društva i svih mana i bolesti.”

Bend sa jakim pozicijama u Zagrebu i Sarajevu tek sada kreće u osvajanje Srbije, ali to nimalo ne brine Dinu, koji je siguran u uspjeh benda i na istočnoj polovini bivše zajedničke države.

Ranije si najavljivao da ćete u Beogradu za početak raditi neki manji nastup, klub ili nešto slično. Ipak, sada ulazite na velika vrata preko velike sale Doma omladine, koji prima oko 1’000 ljudi. Taj broj je danas nedostižan brojnim izvođačima. Rizično, zar ne?

Mogao je zaista to biti neki manji prostor, ali mislim da se može desiti da u DOB-u bude puno, jer smo u Zagrebu već tri puta napunili Akvarijus koji prima između 1’500 i 2’000 ljudi, a u Sarajevu ko od šale punimo Dom mladih koji prima 2’000 ljudi. Jedino bi mogla biti smetnja što do sad nismo bili dovoljno zastupljeni u srpskim medijima, ali treba riskirati. Niko ti ne garantuje ni da ćeš se probuditi ujutro, a kamo li šta drugo.

Dino Šaran
Dino Šaran: Radim ovo jer mi se to radi, a i ne znam ništa drugo raditi.
Imaš li neku predstavu ko su ljudi koji slušaju Štuke u Beogradu?

Od ljudi iz javnog života sam kontaktirao sa glumcima Sergejom Trifunovićem i Žikom Todorovićem. Žika nam je došao prošlog ljeta na koncert u Budvu i donio naša dva CD na potpisivanje. Nisam mogao vjerovati! Žika je čovjek koji je realno velika zvijezda na ovim prostorima, a dođe ti i traži autogram! To mi je bila velika čast. Nas slušaju generacije rođene od 1960. do 1980. godine. Gradska populacija uglavnom. Ima klinaca u publici sve više i više, i to u prvim redovima. Čuo sam jednom dobru opasku od jednog starijeg kolege: ‘Nisi zvijezda dok nisi prošao svaku rupu u bivšoj Jugoslaviji i rukovao se sa bar pola publike koja te sluša. Nisam tip koji se rukuje s publikom, ne znam koja nam je ciljna grupa, radimo bez ikakavih kalkulacija. Nije nam čak ni lova neki imperativ, niti slava. Radim ovo jer mi se to radi, a i ne znam ništa drugo raditi.

Beogradska publika je imala priliku da upozna tebe prije Štuka kada si otpjevao sa Rundekom “Sunce” u Sava centru. Cargo i Štuke dijele istog bubnjara Đanija. Kakav je odnos dva benda?

Prijateljski. Đani je član Carga, a ja saradnik. Darko je strašan tip, stvarno bard, legenda i jedan vrlo prirodan čovjek koji ne odustaje od svoje ideje, fura svoj film već više od 20 godina. To je za svaki respekt. U dobrim smo odnosima, sarađivali smo, ali sumnjam da će se takva saradnja nastaviti, jer bilo bi već neukusno da radimo zajedno više od jedne pjesme. Možda sarađujemo na nekom drugom projektu, za pozorište ili film?

Darko Rundek i Dino Šaran
Darko Rundek i Dino Šaran: Ljudi nisu stijene.
Ko je osim Rundeka još od domaćih muzičara najviše uticao na tebe?

Na mene je direktno najviše uticao Branimir Johnny Štulić. On me nekako zakucao u prvi čavao. On je na liniji sevdaha. Rođen je u Skoplju i sevdah je na njega izvršio veliki uticaj, a ja sam Bosanac i naravno da je na mene izvršio uticaj sevdah. Drugi zajednički uticaj su Beatles. Johnny je Bitlsovac, kao i ja. Rundek je u vrhu top liste domaćih autora, tu je naravno i Milan Mladenović. Njih trojica. To je ta ekipa.

Sad mi je jasan dio stiha u pesmi “Tesla” – “sve ti je ravno ravno do dna, u zemlji tulipana, jer sve si dalje od laži i demona Balkana…”

To je posveta metaforički Štuliću, Nikoli Tesli i svim ljudima koji su dali ‘cijeli život za ideju’, koji nisu kalkulisali, nisu bili menadžeri već stvaraoci, ljudi od ideje. Paralelno sam čitao biografije Tesle i Štulića i onda mi se desio neki kvrc u glavi i napisao pjesmu. Nalazim puno sličnosti izmedju njih dvojice, svaki u svom vremenu se bavio različitim stvarima, ali su na intuitivnom nivou bili jako bliski.

Kad si već pomenuo sevdah, “Paranoja” sa drugog albuma i “Kredenci” sa prvog imaju dosta izražen taj etno, folk nazovi ga kako hoćeš zvuk…

…to su neke kao parodije. Pogotovo “Paranoja”. To je parodija ne mogu reći na turbo folk, to je već ofucano, nego na čitavo stanje svijesti. Usud balkanski da komšija ubije komšiju zbog metra ograde, zbog žene i te neke gluposti. Krv i patetika. Pjesma je čista zajebancija. Otvara ploču da nas izbije iz klišea, da nas ljudi ne uzimaju po difoltu po “Mjestu za dvoje” koja otvara prvi album. Da ne radimo po šemi, to smo htjeli izbjeći. “Paranoja” je pjesma koju sam svirao po derencima i žurkama. Mislili smo da bi bilo zgodno da je stavimo na album i okrenemo u neki pank.

Đani Pervan i Dino Šaran
Đani Pervan i Dino Šaran: Mi smo malo drugačiji.
Možda ljudi pogrešno shvate tu stvar i pomisle da ste neki prikriveni turbo folkeri?

Ne mogu ja sad gađati kako će me ljudi shvatiti. Ljudi shvate kad ih zove Milan Tarot da im stvarno može pomoći! Niko do sada nije posumnjao u njegove sposobnosti. I kako da se onda ja oslonim na njihovo rasuđivanje? To je realno tako, u svijetu su ljudi generalno malo podebilili od napretka i tehnologije, lijeno im je da razmišljaju a kamoli da rade.

Imaš li neku žanrovsku odrednicu za Letu štuke?

Mi smo rok bend. Sviramo rok sa primjesama ovim ili onim. Ima tu malo hip hopa, koketiranja sa džezom i sevdaha… Ovdje je etno kategorija pogrešno protumačena, da je to svaki zabavnjak koji ima frulu u pjesmi. Nije to etno, već je etno narodna muzika, sevdah, afrička muzika, trube, Cigani, ono što radi Bregović…

Pominješ Rundeka, Štulića i Mladenovića… je li to znači da na tebe nije uticao niko iz Sarajeva?

Novi primitivci. Zabranjeno pušenje i Elvis J. Kurtović.

Osjećate li se možda kao nastavljači neke tradicije?

Ne kalemim se ja na Sarajevo toliko autorski. Ja sam iz Sarajeva, iz Bosne, nosimo taj duh s ponosom, ali ne nastavljamo se toliko na to. Nismo na nivou ‘Đe s’ ba, šega ha-ha, ćevapi, burek…’ Mi smo malo drugačiji.

“U kontaktu smo preko ‘majspejsa’ i ‘fejsbuka’ sa publikom iz Srbije i vidimo da ima dosta zainteresovanih za nas. Nadam se da će ljudi u DOB-u biti zadovoljni. Atmosfera često zavisi i od publike, nije samo do benda. Bilo je mjesta gdje smo svirali prvi put i publika je bila zbunjena, pa bi tek drugi put atmosfera bila sjajna.”

U Beogradu ima ljudi koji se sa dosta prezira odnose prema takozvanoj sarajevskoj školi popa.

Možda se odnose prema nekim lakonotnim zabavnjacima sa prezirom. Mada mi je i to malo snobovski. Ja ne gledam s prezirom Acu Lukasa, kad je napunio Beogradsku arenu. Čitam intervju, frajer uopšte nije glup, naprotiv, inteligentan je. Radi svoje, svaka mu čast. Ljudi ga vole, zašto bih ga ja prezirao? Ja to ne slušam i ne volim, i to je moja stvar. Radije ću otići na Disciplinu kičme, ali svak treba imati svoj prostor. Problem je što su sa jedne strane ljudi iz moje branše dosta iskompleksirani turbofolkerima.

Jedno od izdanja benda Letu Štuke
Jedno od izdanja benda Letu Štuke
Misliš da ne treba ratovati sa narodnjacima?

Nisam za priču – ako ih ne možeš pobijediti pridruži im se. Ne treba im se pridružiti, ali ne treba ni ratovati. Mislim da svako ima svoj prostor. Veliki dio mladih ljudi iz gradske populacije je na početku rata napustio ove prostore. Poslije Drugog svjetskog rata imao si da su divlji istjerali pitome. Došle seljačine, papci, pa kapu kroji polusvijet. To imaš i sad. Demokratija – šta je to? Polupismeni ljudi biraju vlast. Šta onda da očekuješ? Sadiš mržnju i nacionalizam i očekuješ da ti se dobrim vrati. Ne može, dobićeš klince koji mrze sve živo. Navijač klinac od 17 godina koji je nacionalista i nosi utoku za pasom. Ubijaju se na ulicama. Svuda je isto u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Dobili smo što smo tražili.

Dobro ‘ajde sad reci nešto optimistično.

Ja sam optimista! Mislim da će se stvari promjeniti kad prođe proces tranzicije, kad prođe ova šatro kriza, dok se Evropska unija i SAD dogovore o sferama vlasti, ko će šta uzeti. Proće kriza i tranzicija, bićemo pod čizmom i onda lagano dalje. Uređivaće nas pametniji od nas pošto mi nismo znali.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *