Ivica Osim, za one koji se usuÄ‘uju da ne znaju, spada meÄ‘u najbolje trenere u Evropi. Njegov način rada je prepoznatljiv u svim sredinama gdje je radio, a trenirao je Željezničar, Partizan, reprezentaciju Jugoslavije, Å turm, Jeff United, reprezentaciju Japana…

Osim već dvije godine nije na terenu, uz aut liniju, ali je i dalje posvećen najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Nakon moždanog udara, liječnici su Ivici Osimu preporučili strogo mirovanje. Trenutno je u Vodicama, gdje odmara u porodičnom krugu.

“Lijepo je sve ovo, vidiÅ¡ ovo zelenilo, osjeća se dolazak ljeta, ali koliko god pritisak može biti poguban za mene, toliko mi i nedostaje. Fali mi onaj stres na koji smo mi treneri naučili. I sada kad gledam neku utakmicu, a gledam ih na desetine dnevno, znam se iznervirati. Pogotovo kada vidim neki krivi potez, nekog igrača zvučnog imena. Utakmice su mi zamalo doÅ¡le glave, a ja ne mogu bez toga. Bio sam na ahiretu, ali kao da mi je Bog rekao, neka nije joÅ¡ vrijeme za tebe. I evo me, živ sam, borim se.”, priča Osim.

Iako je teÅ¡ko naći čovjeka u njegovim godinama da “surfa” internetom, on deÅ¡avanja u BiH prati na taj način.

“Gledam ja dosta naÅ¡ih, mislim ovih regionalnih ili bivÅ¡ih naÅ¡ih televizijskih kanala, pratim putem interneta Å¡ta se deÅ¡ava, ali neopisiv je dogaÄ‘aj kada imaÅ¡ novinu u ruci. Pogotovo ako nisi kod kuće. Evo, sada ću narednih desetak dana sa merakom čitati naÅ¡e novine.”, komentariÅ¡e Osim poklon novinara.

Dok priča, baca pogled na neke naslove i kod jednog promijeni izraz lica. “Slučaj SliÅ¡ković” i optužbe na račun Ćire Blaževića, igrača, novinara…

“Nije mu ovo trebalo. Nikad ne treba pljuvati u tanjir iz kojeg si jeo. Ćiro je napravio neÅ¡to Å¡to smo svi godinama priželjkivali. I sad neki hoće to da uniÅ¡te. Pa, godinama pričamo o odlasku na svjetsko ili evropski i sad kada smo blizu cilja, hoćemo da to sve sruÅ¡imo. Treba čovjeka pustiti da radi, treba ga podržati. Vidim raja se vratila na tribine, znam i sam kako je bilo prije i poslije utakmice sa Belgijom… I ja se kao malo dijete radovao pobjedama…”, govori Osim.

U Gracu, uz televiziju?

“Ma, kakvi, bili smo u jednoj kafani, koju drži naÅ¡ čovjek. Raja se sakupljala, danima se iščekivala utakmica. U tom je restoranu bilo nekoliko televizija, puno ko Å¡ibica, a i vani raja. Unutra meza, piće, fina atmosfera i na kraju pobjeda. Ljudi nisu svjesni koliko te dvije pobjede znače za Bosnu in Hercegovinu. I na sportskom i na svakom drugom polju. Ako niÅ¡ta, barem su na kratko obična raja, oni bez posla, oni Å¡to čekaju mjesecima na penzije, zaboravili na sve nevolje…”, odgovara Ivica.

“Å vabo”, “Å traus”, doktor nogometa, fudbalski genije, nadimci su koje je tokom igračke i trenerske karijere zaradio. I nedavno je dobio jedno u Å turmu; kao najbolji trener u klupskoj povijesti.

“Dobro, lijepo je to kada znaÅ¡ da si neÅ¡to ostavio iza sebe, neÅ¡to po čemu će te neko i nekad spominjati. MeÄ‘utim, ima joÅ¡ trenera koji su zaslužili priznanja. Volio bih da Ćiro odvede naÅ¡u reprezentaciju na svjetsko prvenstvo, da ja kao turista ljetujem, da uživam iduće godine u Africi. Eto, to je moja neka želja, jer je Ćiro veliki trener!”

Veliki ste teret natovarili na selektorova leđa.

“Naučili smo mi na svakakve terete. Ćiro se zna nositi sa ovim, ali je nezgodno kada te ljudi optuže tek tako. I ko zna kojih razloga…”

Vi ste Blaževiću preporučili otpisanog i zaboravljenog Samira Muratovića…

“Drago mi je ako je to Muratović igrom potvrdio i opravdao selektorova očekivanja. Moglo je biti i drugačije, pa bi rekli; evo Osim gura igrače… ZnaÅ¡ kakav je naÅ¡ svijet… Ima naÅ¡ih igrača, evo i ovdje u Hrvatskoj prednjače, poput Ibričiča, Zeca…

Bosanskohercegovački igraču blistaju i u Bundesligi. Kako je moguće da bh. igrači igraju zapažene role u evropskim ligama, a da nam je liga jedna od najslabijih u Evropi?

I malog Pjanića sam gledao neku veče, imao je dobru Å¡ansu, mlad je, a igra u velikom klubu. To je velika stvar. Ne bih rekao da je naÅ¡a liga slaba, pogotovo da je jedna od najslabijih u Evropi. Ne znam po čemu. Dobro, po uslovima, po ekonomskoj moći ne možemo se mjeriti sa ostalima, ali treba raditi na tome da klubovi imaju Å¡to bolje uslove… Ja se nadam da ćemo imati kvalitetniju ligu kada Željo, Velež, Sarajevo, Sloboda, Borac, ÄŒelik, budu kao nekad. Pa, eto i Zrinjski i Å iroki imaju odlične uslove, postali su stabilni, osvajaju trofeje… Fali podrÅ¡ke, konkretne podrÅ¡ke političara, onih koji imaju vlast. Niko nema bolju poziciju da afirmiÅ¡e državu od sporta, fudbala pogotovo. Vidite naÅ¡e komÅ¡ije, Hrvate. Fudbal je postao brend, kada su velika takmičenja, prekidaju se sjednice sabora, cijela nacija je uz svoju reprezentaciju. Eh, ja se nadam da će i naÅ¡a država doživjeti takvo stanje…

I, za kraj, šećer. Željo i reflektori, nakon toliko godina.

“Dobro je Å¡to je Grbavica napokon zasijala, kako vidim iz svih naslova, ali Å¡ta je dole. Ako je samo to jedina radost, onda ni reflektori neće donijeti niÅ¡ta novo dugoročno… Reflektori su bili i prije, koliko je proÅ¡lo godina od rata? VidiÅ¡ raja je sretna da uživa u noćnoj utakmici, čak i kada je Željo u donjem dijelu. NaÅ¡i klubovi, ne samo Željo i Sarajevo, moraju se okrenuti vlastitoj djeci, Å¡koli, studentima… Pa, moja generacija je svaki dan igrala sa studentima, na kraju su u Želji zapažene uloge igrali, studenti, poput Fike Azapagića, GaÅ¡ića, Kokota…

Tokio, Grac, Vodice… Sve ste bliže Sarajevu?

Da mogu, najradije bih pjeÅ¡ke, a nije jednostavno. I ja se spreman na konačni povratak kući, makar ja Sarajevo nikad nisam napuÅ¡tao. Gdje god sam iÅ¡ao, radio, nosio sam Sarajevo sa sobom. Nije to sada neka demagogija, ali tako je. Istina, sve sam bliže konačnom dolasku kući. U junu je jedan važan dogaÄ‘aj za mene i moje prijatelje. Raduje me i brine, pedeset je godina mature. Radujem se dolasku kući, Å¡etnji od Marin dvora pa gore prema BaščarÅ¡iji. Doktori su mi preporučili Å¡etnju, a bojim se da je ta relacija pogolema. Volim Å¡etnju Sarajevom, jer znam da ću sresti običnu raju, prijatelje, da ću popričati sa Lugom, Feragetom, Bracom… Na kraju Å¡etnju zavrÅ¡iti kod Hasana u “Želji”. Eto, tome se radujem. Volio bih da mogu gledati Å¡to viÅ¡e naÅ¡ih utakmica; ove prvoligaÅ¡ke ili premijerligaÅ¡ke, ali i Vratnika, VrbanjuÅ¡u, Pofaličkog… Kako je raja nekad sa merakom iÅ¡la na te utakmice…

Osim predsjednik NSBiH?

“Bolje je samo Osim navijač. Neka Ćiro zavrÅ¡i ovo Å¡to je započeo, a dobro je krenulo. Nisam ja za funkcija tu sam ako zatreba, ako nekog bude zanimalo moje miÅ¡ljenje. Ovoj, naÅ¡oj ponosno Bosni zemlji, naÅ¡ih ljudima treba radosti. Bilo je previÅ¡e ratova, previÅ¡e ljudskih tragedija na ovim prostorima, zato sam da se raja raduje”, – ispričao je legendarni Ivica Osim.”

Osim je i prijatelj Valentina Incka, trenutno Visokog predstavnika u BiH.

“Upoznali smo se u Pragu, gdje je on bio ambasador, a ja vodio Å turma. DoÅ¡ao je posjetio ekipu, zaželio nam uspjeh, kako to već protokol nalaže. MeÄ‘utim, to naÅ¡e prijateljstvo započelo je praÅ¡kom pivom. Ostali smo godinama u kontaktu. ÄŒuli smo se i prije nego Å¡to će doći u Bosnu za Visokog predstavnika. Ja sam mu čestitao kada su krenule informacije da bi on trebao doći. Kaže – ÄŒekaj, nemoj joÅ¡ čestitati! – Iskreno, Bosna je dobila jakog i korektnog diplomatu. Valentin je prije svega dobar čovijek, koji razumije i naÅ¡u problematiku i naÅ¡e ljude, običaje… Zna i on da ga čeka dosta tih “mica i zamki”, ali vjeÅ¡t je i sposoban. Da nije, zar bi dobio povjerenje cijelog svijeta. Meni je lično drago Å¡to je tako moćan čovjek u Bosni”, komentariÅ¡e Osim, Valentina Incka.

Amar Osim je bio kandidat za selektora novinarske selekcije, ali se zahvalio, smatrajući da Jović i treneri koji rade u BiH trebaju dobiti tu privilegiju.

“Drago mi je Å¡to Amar tako razmiÅ¡lja, jer znači da sazrijeva. On je trener koji misli svojom glavom. Vi dole najbolje znate kako je radio u Želji i kako je tada izgledalo. Dobro je Å¡to se igra ta utakmica. Na tim utakmicama selektor uvijek neÅ¡to sazna viÅ¡e, pogotovo ako obje selekcije ozbiljno shvate utakmicu, Å¡to ja ne sumnjam iako one imaju taj revijalni karakter. I ja sam jednom imao susret s novinarima. Na novinarskoj klupi bio je Ćiro Blažević. PitaÅ¡ kako je zavrÅ¡ilo? “NerijeÅ¡eno”, 7:2 za reprezentaciju. Pazite, da i novinari ne dožive debakl.”, kazao je Osim u svom stilu.

Na kraju naÅ¡e posjete, zahvalili smo ljubaznoj gospoÄ‘i Asimi, koja godinama, kada Osim nije kući, servira informacije, bilo da su Osimovi u Grčkoj, Austriji, Japanu…

“Moja Asima je zaslužila sve Oskare. Å ta je sve ona proÅ¡la sa mnom. Samo ona i ja znamo koji je teret nosila. I kada mi se ovo desilo, ona me vratila u život. Rekla mi je da će ubuduće i intervjue davati umjesto mene, jer da to ja viÅ¡e ne mogu… Asima je držala i drži sve ćoÅ¡kove kuće.”

Tagovi: Ćiro Blažević, fudbal, Intervju, Ivica Osim