“Leksikon Sarajeva” sadrži blizu 100.000 činjenica vezanih za Sarajevo, za njegove ulice, trgovine, dogaÄ‘aje i ličnosti kroz sva razdoblja historije.

Ovo djelo književnika Valerijana Žuje u prodaji će biti od 22. aprila, kada će biti izloženo i na Sajmu knjige u Sarajevu.

“Ne postoji tako obimna i ureÄ‘ena zbirka činjenica o ovom gradu. Zanimljivo je da su brojne ličnosti u “Leksikonu” prvi i jedini put u jednoj knjizi. Hiljadu stranica, same po sebi punu kazuju. No, nije dobro ni pametno da se previÅ¡e bavimo statistikom”, kaže Valerijan Žujo.

Možete li nam detaljnije predstaviti “Leksikon”?
Riječ je o neuporedivo najvećem zbiru podataka relevantnih za Sarajevo, obraÄ‘enih i rasporeÄ‘enih po strogim normama i uzusima leksikografije. Riječ je o sljedećim grupama pojmova: toponimi (ulice, trgovi, četvrti, mahale, krajevi, lokaliteti), hidronimi (nazivi rijeka, potoka, izvora), važnije graÄ‘evine (bogomolje, mostovi, bezistani, tekije, samostani, palate), dogaÄ‘aji, ličnosti, važnija umjetnička djela, osobenosti govora, gastronomski pojmovi. “Leksikon Sarajeva” je bogato ilustrirano djelo. Da to bude tako pobrinuo se profesor Mehmed AkÅ¡amija, autor likovnog obogaćenja i oblikovanja knjige. Sliku za ovitak, pod naslovom “Simfonija Sarajeva”, poklonio je slikar svjetskog glasa ÄŒarls Bilić.

Kako se osjećate nakon završenog posla i koliko dugo ste radili na ovom djelu?
Nemam nikakvih posebnih emocija vezanih uz zavrÅ¡etak rada na “Leksikonu”. Osjećam izvjesno olakÅ¡anje. Jednostavno, dobro je i za mene, a bogami i za Sarajevo, da je zadaća uspjeÅ¡no obavljena. Koliko se godina radilo i koliko se godina nije radilo i nije moglo raditi, znam ponajbolje ja sam. Ljudi vole cifre, pikanterije, anegdote i kuriozitete. ViÅ¡e ih zanimaju okolnosti pod kojima je “Leksikon” nastajao, nego sama sadržina. Ako će kupovati takvu priču, kao Å¡to već prvih dana u pretplati kupuju “Leksikon”, ja ću im i takvu priču napisati.

Å ta je bila osnovica za ovo djelo?
Temeljna graÄ‘a za “Leksikon” nastala je na marginama moje lektire o Sarajevu. Doslovno, valjalo je pomno pročitati nekoliko hiljada knjiga, studija, članaka, zapisa, da bi bilo moguće ekstrahirati ono Å¡to je važno i Å¡to se uklapa u zadate okvire. Riječ je o ogromnom broju podataka o Sarajevu.

U čemu je najveći značaj “Leksikona”?
“Leksikon Sarajeva” će znatno olakÅ¡ati istraživanja vezana uz Sarajevo. Osnovna njegova svrha je da bude priručnik, da bude na stolu. Pretpostavimo da je neko zavrÅ¡io historiju i želi da se bavi Sarajevom. Sve je naučio kada je riječ o metodologiji, o pomoćnim historijskim disciplinama, a sada mu se valja baviti konkretnim pitanjima povezanim s proÅ¡lošću i sadaÅ¡njošću Sarajeva. U tom smislu “Leksikon Sarajeva” će mu omogućiti da izuzetno brzo doÄ‘e, ne samo do osnovnih informacija o nekom pojmu, nego i do naznaka odgovarajućih izvora i literature. O značaju “Leksikona”, recenzenti, dakle oni koji su stručni i pozvani, izrazili su se izuzetno pohvalno. Zanimljivo je da su se oko ovoga projekta udružila tri sarajevska izdavača: “Mediapress”, “Buybook” i “FleÅ¡ produkcija”, te da oni “Leksikon” smatraju svojim izdavačkim poduhvatom decenije. Å ta će joÅ¡ biti kazano, čućemo i vidjeti.

U “Leksikonu” ste obradili i osobenosti sarajevskog govora. Koliko generalno njegujemo jezik i da li Internet loÅ¡e utiče na jezik kojim govorimo?
TeÅ¡ko je sada kazati kako i koliko Internet utiče na naÅ¡ govor i na naÅ¡e znanje. Nema sumnje da je taj uticaj temeljit. On se odnosi na sve oblasti. Ljudi danas skidaju recepte s Interneta. Ne znaju napraviti krofne, gurabije, ako to nije s Interneta, s nekoga sajta, tako da nije pravi, suÅ¡tinski problem to Å¡to se preko Interneta oblikuje naÅ¡ govor. Problem je količina tih promjena. Odjednom je to jedna poplava, jedna invazija tuÄ‘ica, potpuno krivo shvaćenih riječi. Kod nas englesku riječ novel prevode novela, a riječ novel znači roman. To je velika razlika. Uticaja mora biti u svim vremenima, jer otkud nama toliki turcizmi, arabizmi, germanizmi. Ako se vi prvi put susretnete s nekim tehnoloÅ¡kim izumom, morate koristiti terminlogiju iz tog jezika. To nije problem, već je problem nakaradna upotreba riječi. Nemam niÅ¡ta protiv lokalnih govora, ali oni moraju ostati lokalni. Nisam ja nipoÅ¡to puritanac, naravno da jezička vrata ne smiju biti zatvorena. MeÄ‘utim, nekontrolirano i pomodarski se koriste neke riječi. Djeca koja kažu: “Sejvaj mi ovo”, uniÅ¡tavaju potpuno jezik, ona nikada neće naučiti normalno reći spasiti ili sačuvati. BaÅ¡eskija je, recimo, cijenio bosanski jezik, ovdaÅ¡nji sarajevski govor koji mi različito zovemo, i on je stalno tvrdio da je naÅ¡ jezik bogatiji i od arapskog i od turskog i od perzijskog. On je stalno upozoravao koliko viÅ¡e mogućnosti jezičkih nudi, recimo ovdaÅ¡nji jezik, u odnosu na turski. Pa, recimo, on navodi jedan glaglol, npr. ići, pa zatim navodi nekoliko naÅ¡ih riječi, npr. otići, ići, odgazti, odgegati.

Koliko nakaradnosti u jeziku danas ima u bh. književnosti?
Nema toliko koliko se misli. Ljudi, ipak, imaju određena sita i rešeta, imaju kriterije. Na kraju krajeva, književnost je takva struktura koja ne dozvoljava svašta. Prije 20 ili 30 godina bilo je razdoblje u književnosti kada je bio popularan zavičajni govor, pa se pisalo kao što Bora Stanković piše onim južnosrbijanskim. Tu su riječi koje upućuju na to da ih razumije jedan veoma uzak krug ljudi. Recimo, Dalmatinci koriste dosta riječi koje su iz romanskih jezika. Sve te riječi su korumpirane, sve su one doživjele izmjenu. Evo, na primjer, riječ tevhid ovdje kažemo tehvid, a prvo je ispravno isto kao i što je ispravno findžan, ali je više upotrebljavan fildžan. Ako se govor promijeni za 20 ili 30 godina, onda te riječi postaju ispravne. Borba za jezik je borba za opstanak. Ako dozvolimo da svaki haustor, svaki kvart proizvodi svoj jezik, onda nećemo imati ništa.

piše: Mirsada Lingo