“Leksikon Sarajeva” sadrži blizu stotinu hiljada činjenica vezanih za Sarajevo, za njegove ulice, trgovine, događaje i ličnosti kroz sva razdoblja historije.

Valerijan Žujo i Leksikon Sarajeva

Možete li nam detaljnije predstaviti “Leksikon”?

Riječ je o neuporedivo najvećem zbiru podataka relevantnih za Sarajevo, obrađenih i raspoređenih po strogim normama i uzusima leksikografije. Riječ je o sljedećim grupama pojmova: toponimi (ulice, trgovi, četvrti, mahale, krajevi, lokaliteti), hidronimi (nazivi rijeka, potoka, izvora), važnije građevine (bogomolje, mostovi, bezistani, tekije, samostani, palate), događaji, ličnosti, važnija umjetnička djela, osobenosti govora, gastronomski pojmovi. “Leksikon Sarajeva” je bogato ilustrirano djelo. Da to bude tako pobrinuo se profesor Mehmed Akšamija, autor likovnog obogaćenja i oblikovanja knjige. Sliku za ovitak, pod naslovom “Simfonija Sarajeva”, poklonio je slikar svjetskog glasa ÄŒarls Bilić.

“Ne postoji tako obimna i uređena zbirka činjenica o ovom gradu. Zanimljivo je da su brojne ličnosti u “Leksikonu” prvi i jedini put u jednoj knjizi. Hiljadu stranica, same po sebi punu kazuju. No, nije dobro ni pametno da se previše bavimo statistikom”, kaže Valerijan Žujo.

Kako se osjećate nakon završenog posla i koliko dugo ste radili na ovom djelu?

Nemam nikakvih posebnih emocija vezanih uz završetak rada na “Leksikonu”. Osjećam izvjesno olakšanje. Jednostavno, dobro je i za mene, a bogami i za Sarajevo, da je zadaća uspješno obavljena. Koliko se godina radilo i koliko se godina nije radilo i nije moglo raditi, znam ponajbolje ja sam. Ljudi vole cifre, pikanterije, anegdote i kuriozitete. Više ih zanimaju okolnosti pod kojima je “Leksikon” nastajao, nego sama sadržina. Ako će kupovati takvu priču, kao što već prvih dana u pretplati kupuju “Leksikon”, ja ću im i takvu priču napisati.

Šta je bila osnovica za ovo djelo?

Temeljna građa za “Leksikon” nastala je na marginama moje lektire o Sarajevu. Doslovno, valjalo je pomno pročitati nekoliko hiljada knjiga, studija, članaka, zapisa, da bi bilo moguće ekstrahirati ono što je važno i što se uklapa u zadate okvire. Riječ je o ogromnom broju podataka o Sarajevu.

Valerijan Žujo

“Leksikon Sarajeva” će znatno olakšati istraživanja vezana uz Sarajevo. Osnovna njegova svrha je da bude priručnik, da bude na stolu. Pretpostavimo da je neko završio historiju i želi da se bavi Sarajevom. Sve je naučio kada je riječ o metodologiji, o pomoćnim historijskim disciplinama, a sada mu se valja baviti konkretnim pitanjima povezanim s prošlošću i sadašnjošću Sarajeva. U tom smislu “Leksikon Sarajeva” će mu omogućiti da izuzetno brzo dođe, ne samo do osnovnih informacija o nekom pojmu, nego i do naznaka odgovarajućih izvora i literature. O značaju “Leksikona”, recenzenti, dakle oni koji su stručni i pozvani, izrazili su se izuzetno pohvalno. Zanimljivo je da su se oko ovoga projekta udružila tri sarajevska izdavača, te da oni “Leksikon” smatraju svojim izdavačkim poduhvatom decenije. Šta će još biti kazano, čućemo i vidjeti.

U “Leksikonu” ste obradili i osobenosti sarajevskog govora. Koliko generalno njegujemo jezik i da li Internet loše utiče na jezik kojim govorimo?

Teško je sada kazati kako i koliko Internet utiče na naš govor i na naše znanje. Nema sumnje da je taj uticaj temeljit. On se odnosi na sve oblasti. Ljudi danas skidaju recepte s Interneta. Ne znaju napraviti krofne, gurabije, ako to nije s Interneta, s nekoga sajta, tako da nije pravi, suštinski problem to što se preko Interneta oblikuje naš govor. Problem je količina tih promjena. Odjednom je to jedna poplava, jedna invazija tuđica, potpuno krivo shvaćenih riječi. Kod nas englesku riječ novel prevode novela, a riječ novel znači roman. To je velika razlika. Uticaja mora biti u svim vremenima, jer otkud nama toliki turcizmi, arabizmi, germanizmi. Ako se vi prvi put susretnete s nekim tehnološkim izumom, morate koristiti terminlogiju iz tog jezika. To nije problem, već je problem nakaradna upotreba riječi. Nemam ništa protiv lokalnih govora, ali oni moraju ostati lokalni. Nisam ja nipošto puritanac, naravno da jezička vrata ne smiju biti zatvorena. Međutim, nekontrolirano i pomodarski se koriste neke riječi. Djeca koja kažu: “Sejvaj mi ovo”, uništavaju potpuno jezik, ona nikada neće naučiti normalno reći spasiti ili sačuvati. Bašeskija je, recimo, cijenio bosanski jezik, ovdašnji sarajevski govor koji mi različito zovemo, i on je stalno tvrdio da je naš jezik bogatiji i od arapskog i od turskog i od perzijskog. On je stalno upozoravao koliko više mogućnosti jezičkih nudi, recimo ovdašnji jezik, u odnosu na turski. Pa, recimo, on navodi jedan glaglol, npr. ići, pa zatim navodi nekoliko naših riječi, npr. otići, ići, odgazti, odgegati.

Valerijan Žujo

Nema toliko koliko se misli. Ljudi, ipak, imaju određena sita i rešeta, imaju kriterije. Na kraju krajeva, književnost je takva struktura koja ne dozvoljava svašta. Prije 20 ili 30 godina bilo je razdoblje u književnosti kada je bio popularan zavičajni govor, pa se pisalo kao što Bora Stanković piše onim južnosrbijanskim. Tu su riječi koje upućuju na to da ih razumije jedan veoma uzak krug ljudi. Recimo, Dalmatinci koriste dosta riječi koje su iz romanskih jezika. Sve te riječi su korumpirane, sve su one doživjele izmjenu. Evo, na primjer, riječ tevhid ovdje kažemo tehvid, a prvo je ispravno isto kao i što je ispravno findžan, ali je više upotrebljavan fildžan. Ako se govor promijeni za 20 ili 30 godina, onda te riječi postaju ispravne. Borba za jezik je borba za opstanak. Ako dozvolimo da svaki haustor, svaki kvart proizvodi svoj jezik, onda nećemo imati ništa.

razgovarala: Mirsada Lingo

Šta mislite o ovoj objavi?

Vezane teme: Intervju, Leksikon Sarajeva, Mirsada Lingo, Valerijan Žujo