Ivanu Lovrenoviću nagrada Midhat Begić za esej o Ivi Andriću

Lovrenovićev stil je stil klasične jednostavnosti, pragmantne jezgrovitosti i nekog zrcalskog ogledanja pojedinosti u cjelini i cjeline u detalju, koji kao da je potkrepljuje, dokazuje i zasniva

Ivan Lovrenović

Književniku Ivanu Lovrenoviću danas je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH uručena prva bijenalna nagrada Midhat Begić za esej “Ivo Andrić, paradoks o šutnji”.

Riječ je o prvoj poslijeratnoj nagradi P.E.N. Centra BiH koja se dodjeljuje za književnu kritiku. Odluku o dobitniku donio je žiri u sastavu Hanifa Kapidžić-Osmanagić (predsjednica) te članovi Dejan čuričković, Željko Ivanković, Čedo Kisić i Juraj Martinović. Nagrađeni esej objavljen je u časopisu Novi izraz, koji djeluje pri P.E.N. Centru, a na konkurs za nagradu je pristiglo 14 knjiga eseja.

Ivan Lovrenović, kojem je predsjednica žirija Hanifa Kapidžić-Osmanagić uručila plaketu i novčani dio nagrade, nije krio uzbuđenje i emocije. Kazao je da nagrada za njega ima veliki značaj iz nekoliko razloga. Prvi je da su njegov rad ocijenili članovi žirija te ljudi čiji akademski integritet i književničko znanje visoko cijeni, a tu je i vlastiti odnos prema imenu nagrade Midhat Begić.

Posebno je u svemu značajan Andrić, podsjetivši da u trenutku kada se naš nekada strukturirani svijet raspao, ujedno se raspao i odnos prema Andriću, kao jednom od najvažnijih legatora, zadužbinara BiH. On je celokupan novčani iznos Nobelove nagrade zavještao Bosni i Hercegovini za razvoj bibliotečke djelatnosti. Zahvaljujući sistemu koji je tada postojao, ustanovljen je Fond Ivo Andrić, što je bio njegov vakuf ovoj zemlji, kazao je Lovrenović.

Također je podsjetio da je taj fond bio od iznimne važnosti ne samo za biblioteke već i književnost u cjelini. Iz njega su se pomagali i mladi književnici. A s raspadom ondašnjeg sistema, nestala je i memorija na taj značaj Andrića, zaključio je Lovrenović.

U pojašnjenju žirija se navodi da Lovrenovićev stil je stil klasične jednostavnosti, pragmantne jezgrovitosti i nekog zrcalskog ogledanja pojedinosti u cjelini i cjeline u detalju, koji kao da je potkrepljuje, dokazuje i zasniva.

Njegov je esej, mišljenje je žirija, novi doprinos tumačenju našeg najznačajnijeg pisca i prevazilaženju nesporazuma i sporova u vezi s njim. Lovrenovićev Andrić je pisac sve Bosne i Hercegovine – i bošnjački, i srpski i hrvatski, stav je žirija.