Jebanje i druge riječi

Naš kolumnista je zamolio da neizostavno objavimo i sljedeći tekst što sa zadovoljstvom i činimo.

Po opetovanom ili redovnom naletu dvoličnih moralista kojima odavno nisu po volji otvorena iznošenja stavova pa će, običajno, okrenuti svaki mlin na svoju vodu (nije greška u redanju imenica), odlučio sam pozvati institucije nauke i obrazovanja u pomoć.

Malo sam se namučio kako bih jednom za svagda pokazao da u svojim piskaranjima ne psujem “jer me mati tako učila”, nit’ “što mi je ćeif”, još manje što ne znam upotrijebiti drugačije, “kulturnije” imenice i glagole. Za ovo potonje imam tri “Kljajića” pod glavom, kad god mi zatreba da se kurčim načitanošću. Eto mog'o sam i bez ovog “kurčim”, al’ samo izlijeće, valjda da predstavi stvar onakvom kakva jeste, a ne kakvom biste je voljeli čitati/vidjeti.

Elem, prije nego se nakanite čitati predloženi tekst, zasnovan na naučnom objašnjenju pojave i pojmova te prije nego se vratite svom uvriježenom zaključku o primitivnosti, sjetite se priče o žabi i vodi. Ono kad: 1) staviš žabu u hladnu vodu koju zatim lagano zagrijavaš i na kraju se žaba bespogovorno skuha, te kad 2) ubaciš žabu u vrelu vodu, a žaba iskoči i niko je više nikad ne uhvati, a kamoli skuha. Moderni pjesnici su sličan postupak opisali frazom “šakom u glavu” ili “kurcem u čelo”. Mora da i rečeno ima veze sa neprimjerenošću mog izražavanja inače se ne bi našlo u istom tekstu. Nego, da vidimo šta kaže nauka:

– – – – – – – – – – – – – – – – – –

Psovka je uvredljiva riječ, sintagma ili rečenica koja nije prihvaćena u opštim načelima bontona te se smatra nepristojnom i neprikladnom.

Riječ psovka dolazi od praslavenskog pьsovati što je srodno riječi pas (prasl. i stsl. pьsъ, od ie. pis- = šaren), odnosno psovati je značilo “govoriti nekom kao prema psu”.

Kroz historiju se psovke pojavljuju uglavnom u području blasfemije, svetogrđa ili zazivanja Božjeg imena uzalud. Izvorno su psovke bile tabu riječi koje su se potom proširile i profanizirale. Danas su najčešće sinonimi za pojmove vezane uz spolne odnose i spolne organe.

U razgovornom se jeziku psovke koriste za izražavanje ljutnje, iznenađenosti, bijesa, iznerviranosti, a katkad i zadovoljstva, sreće i veselja. No, više od svega, psovke se koriste za vrijeđanje i naglašavanje pojedinih dijelova iskaza.

Najčešća tematika psovanja varira od jezika do jezika. Ponekad psovke gube svoja izvorna značenja sve češćom upotrebom (npr. u tal. cazzo i fica) te se devulgariziraju. Govornici jezika riječima pridaju vulgarnije značenje kad te psovke izgovore stranci, kao na primjer kod Francuza ili Španaca. Neke psovke u jednom jeziku mogu biti homonimi za obične riječi bez konotacija u drugom jeziku (npr. špan. curva [kurva] zvuči kao slavenska riječ kurva za prostitutku) i obrnuto.

Najčešća tematika psovki je (prema jezicima):
engleski: seks, izmet, (homo)seksualnost, incest, zelotizam i fanatizam te predrasude;
ruski: seks, moralni tabui o religiji, izmet i nepoštovanje autoriteta;
njemački: izjednačivanje ljudi sa životinjama, seks, izmet, predrasude i fanatizam;
francuski: seks, izmet, religija, rasizam;
talijanski: blasfemija, seks, lično vrijeđanje (posebno majke);
španski: seks, incest, (homo)seksualnost;
japanski: kršenje pravila pristojnosti;
kineski: seks, lično vrijeđanje;

U našim jezicima psovke se uglavnom odnose na seks, spolne organe, lično i vrijeđanje rodbine, blasfemiju, izjednačivanje ljudi sa životinjama…

Jedan od najčešćih glagola koji poprima razne oblike i izvedenice u psovkama je glagol – jebati. Dolazi od ie. *h3yebh- što je u sanskrtu dalo yabhati, a u slavenskim jezicima izvedenice poput jebati (b/h/s), jebać (poljskom), ебать (ruski)… Te su riječi srodne s grčkom riječju zephyros (povezano s vjerovanjem da zapadni vjetar donosi trudnoću). Neki smatraju da su ove riječi izvedene od korijena *bhu- što znači “biti”, “rasti” i “graditi”. Ovaj glagol dolazi u raznim oblicima poput “jeb'o ti pas mater” (česta povezanost rodbinskih i životinjskih odnosa), “jebem ti” (glagol + neki oblik lične zamjenice ili najčešća – “jebi se”.

Jedna od češćih psovki i imperativna konstrukcija je “mr'š u pizdu materinu”, s raznim varijacijama ali se opet vidi tematika rodbinskih odnosa i spolnih organa. Česti su i zazivi te izvedenice vezane uz spolne organe – kurac, pizda, pička koje osim nečeg lošeg mogu označavati i karakterne osobine. Kurac dolazi od staroslavenskog, a vjerojatno i praslavenskog kurъ što je značilo “pijetao”. Poslije je dodan deminutivni nastavak te se dobio oblik kurьcь koji je vokalizacijom jerova dao kurac. Vjerojatno dolazi od ie. korijena kowr- = zavijati (usp. lat. caurire), ali moguće je da je i nastao onomatopejom(*). Isti je odnos i u engleskom jeziku u kojem cock označava i penis (vulgarno) i pijetla. Kurcu je srodna i riječ kurva (prasl. *kury, G *kurъve). Također se upotrebljavaju i riječi za ženski spolni organ – pizda, pica, pička i druge izvedenice (prasl. *pizda; lit. pyzda, alb. pith).

————————————————————————

Eto! Nadam se da ste shvatili da je i “jebati” samo još jedan, doduše prilično opisan, glagol. A sad se vratite vođenju ljubavi s vlastitim licemjerjem.

piše: Nermin Čengić

(*) – Onomatopeja (grč. onoma = ime, poiein = napraviti) je glasovna figura oponašanja ili prenošenja zvukova iz prirode u nekom književnom djelu jezičnim sredstvima.