Kolekcionar uspomena

Sami smo na svijetu, izgleda
Sami, ti i ja…

Beograd…grad na istoku…u odnosu na nas… grad u kojem sam bila nebrojeno puta.. a jednako toliko imam namjeru joÅ¡ biti..uvijek mu se radujem…i meni dragim ljudima tamo…Mojim BeograÄ‘anima… koji su me odavno već kupili…bez puno cjenkanja…
Gradovi su nam bliži što više uspomena u njima imamo..a ja ih u BG imam dosta i to veoma lijepih..

Jednu takvu posebnu i meni lično veoma bitnu pridodah kolekciji ovaj vikend..

Koncert meni lično najdražeg sarajevskog benda Letu Å¡tuke u Beogradu…po prvi put.. i to baÅ¡ u kultnom koncertnom prostoru – Domu Omladine Beograda…

Dino Šaran, koncert u Domu omladine, Beograd (foto: Božena Lončarić)

Da li vidiš kako pate bez nade u sutra, samo strah
Da li osjetiš zebnju i nemir pred konačni lom
Sad sam spreman da te vodim i podjelim s tobom svoj san
Jer je jedino što mogu da mislim i živim po svom…

Putovanje je proteklo uz dosta smijeha i dobrog raspoloženja…te odlične klope u etno selu StaniÅ¡ići kod Bijeljine…

Landaranje sa dragim prijateljima i saputnicima po BG, snimanje spota za pjesmu «Mali».. ispijanja nekih kafea..tonska proba sa velikim prijateljima benda, a ujedno i fanovima Å tuka- legendama beogradskog glumiÅ¡ta Sergejem Trifunovićem i SrÄ‘anom Žikom Todorovićem…

Noćas sam Hamlet, gubim gram u minuti
Mislim o nama, ležim na trosjedu sam.
U zemlji gdje su razočarani, ljuti
Ja žderem sebe i tvoj ću pojesti sram…

Koncert….mogla bih danima pisati,pričati… a da opet ne dočaram ni maleni istinski dio amosfere koja se kreirala tu noć u DOB-u..
Pjevalo se horski..znali su se svi tekstovi…snažne emocije su se mogle osjetiti maltene u zraku… Neki su čak i zaplakali…

Skupljam tuđe poglede u jedan,
to je pogled tvoj.
Samo pred njim vrijedan sam i bijedan
i sve je nula, broj.

Uglavnom tu noć u BG je zaista uskrsnuo neki stari, zametnuti duh..raje…ljudi….prijateljstva..muzike..

Poljubi je dok spava
Nije patetika
U Andima od soli
Zrno je šećera…

Kao da je bilo nekad…. i kao da je bilo tu…
SpuÅ¡tajući se niz stepenice DOB-a razmiÅ¡ljala sam o svim kultnim likovima BG , pa i YU scene koji su silazili niz iste …do scene.. i koji su upravu tu kreirali neku istoriju…miris tog doba će se uvijek osjećati u tom postoru… ma koliko ga renovirali i krečili..

Koliko košta sloboda? Čime se ona mjeri?
Bez zemlje, para i roda, u svojoj privatnoj vjeri
Istina davno rečena, svi ispunjeni snovi
Zaplovi…

Hvala ti BG za ovu uspomenu..jedna je od onih koje ću definitivno spakovati na dno sebe i čuvaiti samo za privilegovane..
Hvala vam drage moje Å tuke..Bili ste pravi ambasadori sarajevskog duha tu noć….

Ima tamo negdje jedan grad,
gdje kiša mora stati.
Kad čujem pjesmu ptica,
dječiji smijeh,
tad ću znati…

piše: Alma T.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *