Moram skontat’ šta ću obuć’

piše: Nermin Čengić

Darovi za tužitelja
Darovi za tužitelja

Juče mi stiže mejl, bi l’ ja svjedočio u sudskom procesu. Pomislim odma’ da bi. Baš mi za CV-ja treba jedan proces, a kako mi se neće da me iko tuži, ni svjedočenje nije za bacit’. Dalje čitam mejl i ispostavi se da je svjedočenje u Beogradu i vezano je za jedan od mojih tekstova. Čekaj, zaustavim se, moj tekst, a da svjedočim. Nisam optužen nego svjedočim. Ne kontam, šta imam svjedočit’ o nečemu što sam napis'o, kad je već napisano. Dakle, ima već sve crno na bijelo šta mislim i šta sam htio reć’. Šta sad da svjedočim? U kojoj sam pozi bio kad sam ga pis'o, il’ šta sam im'o na sebi, ne kontam i dalje. Nastavim i otvori mi se sezam. Naime, zovu me da svjedočim o tekstu kojim sam Emiru N. Kusturici rek'o da mu “pička mater'na četnička”. Pa da. Stvarno je toliko nejasno da se Kusturici N. Emiru mora i dodatno objasnit’ šta te tri riječi znače. Valjda sam ih posudio iz flamanskog, pa da sad rastumačim u centru sudske discipline, na nekom od domaćih jezika, il’ možda najbolje “išaretom”.

Možda bi se ja tu nešto i razmišlj'o da se radi o pozivu tužitelja, pa da kontam koji ću mu spolni organ na noge i davat’ satisfakciju da je važniji od mene kad nije. Međutim, kako je pitanje, a kasnije će se ispostaviti i poziv stigao od E-novina i Petra Lukovića, koji su tuženi samo zato što su prenijeli tekst (hoće reć’ nisam ja tužen što sam se nagovorio Kustanu, nego E-novine što su prenijele već toliko puta prenesene moje riječi) nisam mog'o odbit’. Baš bi isp'o pička da se ne pojavim, a stalo mi je da ne ispadnem pička i da zadržim reputaciju pravo zajebanog frajera za kojeg se ljepe najbolje koke na Facebook-u. Dakle, idem u Beograd u februaru da se iskidam od šege Kustanu. Naravno, ako jad bude smio doć’ jer nema ga u Sarajevu, a kažu da se ni na tim ročištima u Beogradu ne pojavljuje. Valjda prepuši pa smetne s uma (čuj uma, a Kusturica).

Kad sam onomad prekin'o lanac preseravanja o Emiru N. Kusturici na koji su se po običaju nafatali svi mogući onlajn mediji (jer im je donosilo klikove i lajkove), zavikalo je selo da sam pička. Demantujem ovom prilikom te objede riječima – nisam, svega m’, nego mi smješno Kusturicu zajebavat’ kad je on sam sebe odavno zajeb'o. Bilo je i poziva da se ide na suočenje sa inokosnim Emirom/Nemanjom, koje sam naravno odbio jer zajebancija je jedno, a pravit’ cirkus od sebe i ić’ debilu na noge da se popičkaraš je već ispod časti i većoj budali od mene. Nek’ on, brate dođe ovde pa bujrum i na male ako treba. Toliko (o) zajedljivcima žednim krvi i promocije preko mojih leđa.

E sad, palo mi je na pamet da se u Beograd za ovakvu priliku ne može ići praznih ruku. Oružja nemam, osim skalpela kojim ljuštim koverte. Mudro se dosjetim da je bolje otić’ s nekim ponudama i širit mir i ljubav, a kuda ljubav najbolje ulazi nego preko stomaka. Kako nisam bio prisutan u Sarajevu tokom te izvikane im Opsade (pozdrav raji iz Gelzenkirhena – rado vas se sjećam), prozovem nekoliko brojeva gubitnika koji su skupljali gelere i snajperske metke, kako bi se informisao šta se to ukusno jelo tokom tih 1425 dana Opsade. I sve sam zapis'o. Nešto sam i preskočio jer mi niko ne bi vjerov'o, al’ evo šta su mi rekli:

grah na vodi (ko je tad im'o ulja k'o danas da voza benvejca iks pet)
riža solo (ko je tad im'o ulja k'o danas da ga vozaju u ručno rađenom audiju)
makaroni bez jaja (ko je im'o tad ulja k'o danas da voza za Vijeće ministara)
leća na suho, leća čorbasto (ko je tad im'o ulja k'o danas da ima toranj na Marindvoru iako je u ratu radio k'o kafe-kuhar/ica u Vrhovnom štabu)
mlijeko u prahu (ko je tad im'o pravo mlijeko k'o danas da je kompletan OHR)
keks u limenim kantama s datumom koji se poklapa s izvođenjem akcija američke vojske u Vijetnamu (toga je većina imala k'o danas što većina nema)
Ikar i Makerel konzerve (kažu smrde k'o Miljacka u ljetnom periodu)
– . . .

Bogata ponuda nema šta. Trebaće mi omanji transporter da sve to uspješno prenesem do Begeša, na degustaciju Kusturici N. Emiru. Možda vlast do tad kupi onaj avion što su mislili, pa se prišlepam s paketima k'o siroče.

Problematika se zatim prebacuje na odjevni resor. Dakle, šta obući? Isti oni što sam ih zvao su mi saopštili kako su 1425 dana nosali iste farmerke s kojima su ušli u “nemili događaj”. Jedan je im'o adidaske – izdržale godinu i po, ako ne laže. Drugi starke – iskriškale se do zime. Najbolje je proš'o onaj darker Rus što je Martinke klepio još 1989. u Trstu. Kaže i danas ih zna pronosat’, koji je to kvalitet, jebote. Jedan mi je linijaš predložio da se pojavim u jakni i pantalonama od reciklirane deke kakva se tih godina nosila na frontu oko Sarajeva. Meni ofirno. Zamisli me izađem pred veličinu poput popularnog Kuste u fronclama od deke. Neozbiljno, krajnje neozbiljno. Eto to još kontam šta bi i kakvo bi perje na sebe nabacio, dok sam asesoar već montir'o ispred vrata da ne zaboravim u februaru: kesica refuznog duhana (tačnije duhanske prašine), što je u to vrijeme bilo ravno Goloazu; dva bijela, oko čepa potamnila, kanistera, do vrha napunjena običnom vodom (valjda će mi u Pivari dat’ da naspem, radi autentičnosti); a ponijeću i naramak grančica lipe il’ jasena (visokoNEkalorično drvo) čime su se grijali i na čemu su kuhali pomenute ručkove ovi iz Opsade, kad bi nestalo stare obuće.

Tako eto. Još samo da riješim obleku. Al’ ima još do februara, a možda se u međuvremenu Kusturica N. Emir dozove pameti (čvrsto sumnjam) i skonta da je isp'o neizrecivo glup, pa povuče tužbu i izvine se Lukoviću i E-novinama za ovaj svoj gaf. Možda konačno i dođe u Sarajevo da me lično i personalno tuži. Na sudu, van suda, kako god pičkurina smije. Ukoliko ne (a neće) eto mene svakako o februaru u Beograd k'o što već godinama dolazim bez straha da će me neko mrko pogledat’, a kamoli da će mi iko probacit’ loptu “kroz pišu”, za razliku od tužitelja i Sarajeva.

P.S.
Već sam dovoljno puta rek'o Emiru N. Kusturici – Pička li ti mater'na četnička! – pa da ne ponavljam opet.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Nermin Čengić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *