Narodno pozorište: Caligula

Caligula, Narodno pozorište Sarajevo
Caligula, Narodno pozorište Sarajevo
Albert Camus je napisao dramski tekst “Caligula” 1938. godine kada je imao 25. godina.

Ova dva faktografska podatka izuzetno su važna jer predstavljaju dvije paralele koje Camusov tekst dijalektički povezuju sa prostorom, vremenom i okolnostima koje mi živimo i u okviru kojih postavljamo ovaj tekst.

Drugi svjetski rat je, kako se kasnije pokazalo kroz filter objektivnog historijskog rakursa, bio prije svega poprište ideoloških sučeljavanja, a okosnicu ovog sukoba činile su različito interesno supostavljena stremljena ka slobodi, logici, moralnom konceptu, ideji, vjeri. Svjetski ustanak protiv diktature, koji je kasnije i sam iznjedrio novu diktaturu više je nego vjerovatno bio motiv i Camusu da napiše ovaj dramski tekst oslanjajući se na historijski primijer diktatora Caligule koji je u početku svoje vladavine bio poštovan i cijenjen kako što se danas cijene i poštuju još samo “starovi” crvenog tepiha (kojim je prvi put u mitološkoj historiji prošetao Agamemnon, prije nego što će biti ubijen, u kadi).

Caligula, Hitler, Lenjin – diktatori su koji vladavinu počinju živom idejom o mjeri svih stvari, ljudi ubijeđeni da posjeduju tajnu formulu za Kamen mudraca, skončavaju kao tvorci koje ubijaju njihove kreacije.

Međutim, Camusa nije interesovao diktator – njega je interesovao čovjek; i ljudi, individua naspram mase, logika naspram kodeksa, istina naspram laži, smrt naspram života, ljubav koja je postala sinonimom za apsurd i vrijeme koje guta sve vrijednosti, emocije i istine pred sobom. O ovome nam progovara dvadesetpetogodišnji pisac koji piše u periodu svjetske krize vrijednosti, eksplozije besmisla nakon čega slijedi krvavo traganje za ponovnim smislom. Å ta rade naši dvadesetpetogodišnjaci? Danas kada živimo diktaturu besmisla destruktivnijeg nego ikad, besmisla koji dezintegrira i sam apsurd, koji ne samo da predstavlja krizu svih ljudskih i duhovnih vrijednosti, već negira ljudskost do njene same srži i primorava nas da se vratimo animalnim obrascima ponašanja – zašto šutimo?

Camus daje sliku diktatora koji se bori za humane vrijednosti – nemoguće (“da ljudi ne umiru i da budu sretni”) nehumanim sredstvima, ili preciznije rečeno logikom, koja nije uvijek na strani čovjeka. Postavljajući ovaj dramski tekst, želimo Caligulinom logikom progovoriti o ovom besmislu i jadu u kojem živimo, kroz jeftinu zabavu – što je danas postala teatarska umjetnost – želimo vam predstaviti sliku naše ovovremene “vlastele”, “intelektualne elite”, “revolucionara”.

Sreća je da na sceni postoji Caligula koji će ih barem na kratko osvijestiti u njihovom vlastitom besmislu, mi nismo te sreće, jer u svakodnevnici čujem još samo vapaj za nekim koji će poput Caligule imati dovoljno čovjeka u sebi da stane pred sve zločince rata i zločince mira i kaže: “…znači da je sve oko mene laž, ja mogu učiniti da se živi u istini.”

piše: Aida Pilav

Albert Camus: Caligula

Režiser: Lajla Kaikčija
Dramaturg: Aida Pilav
Scenograf: Dragutin Broz
Kostimograf: Vanja Popović
Saradnik za scenski pokret: Sanja Burić
Asistent scenografa: Josip Lovrenović
Inspicijent: Mustafa Zrnić
Sufler: Esmeralda Abdijević

Igraju:
Ermin Bravo,
Amra Kapidžić,
Dragan Jovičić,
Miraj Grbić,
Emir Fejzić,
Rade Čolović,
Aldin Omerović,
Enes Salković,
Riad Ljutović.

Vrijeme: 21. decembar 2010 @ 19:30h
Mjesto: Narodno pozorište, Sarajevo

mapa područja

Pogledajte mapu

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *