Narodno pozorište: Umjetnost i dokolica

Umetnost i dokolicaČovek je samostalan, za sebe tek onda kad stoji na vlastitim nogama, a na njima stoji kada svoje bitisanje duguje isključivo samom sebi.

Kome je milost, sažaljenje i licemerstvo potrebno? Ljubav je tu kad je tu!

Umetnost i dokolica je opasan, zajedljiv komad u pogledu svoje suÅ¡tine koja ubija. SuÅ¡tina sveta koju pokuÅ¡avamo stvoriti kako bismo sačuvali svoje vrednosti i kako bismo dobili mogućnost stvaranja novih… GraÄ‘enje tih vrednosti ponekad nas zna odvući od sopstvenog života i učiniti da počnemo želeti novi život… A u slučaju i da stignemo do samoostvarivanja može se desiti da izgubimo sebe.

Umetnost traži žrtve? Da li je glavni protagonista zaista žrtvovao sve oko sebe za sebe? Gde je granica između posla i privatnosti? Da li lik Aleksa oslikava povređenu sujetu dobro poznatu u našim pozorištima?

Okretanje vlastitoj subjektivnosti, svom intimnom doživljaju sebe u svetu, svojim nepoznatim porivima, kako bi se u njima održali…

Ovaj komad se može definisati i kao tragedija jedne glumačke porodice kao i svih ljudi u celom svetu.

Ne napuštajući svoju sopstvenu individualnost, Aleks Čejni, želeo je da sam bude drama. A da li je to dramatično?

piše: Nemanja Ranković

Gostovanje Narodnog pozorišta Užice
Autor: Stojan Stiv Tešić
Režija: Nemanja Ranković

Lica:
Aleks – Slobodan Ljubičić
Lenor – Divna Marić
Marija – Biljana Zdravković
Majka – Bojana Zečević
Kćer – Ivana Pavićević

Vrijeme: 27. mart 2009 @ 19:30h
Mjesto: Narodno pozorište, Sarajevo

mapa područja

2 Replies to “Narodno pozoriÅ¡te: Umjetnost i dokolica”

  1. Elma, hvala na upitu. Autor postavljenog teksta ga je napisao na ekavici.
    Slijedi prevod na ijekavicu:

    Čovjek je samostalan, za sebe tek onda kad stoji na vlastitim nogama, a na njima stoji kada svoje bitisanje duguje isključivo samom sebi.

    Kome je milost, sažaljenje i licemjerstvo potrebno? Ljubav je tu kad je tu!

    Umjetnost i dokolica je opasan, zajedljiv komad u pogledu svoje suštine koja ubija. Suština svijeta koju pokušavamo stvoriti kako bismo sačuvali svoje vrijednosti i kako bismo dobili mogućnost stvaranja novih… Građenje tih vrijednosti ponekad nas zna odvući od sopstvenog života i učiniti da počnemo željeti novi život… A u slučaju i da stignemo do samoostvarivanja može se desiti da izgubimo sebe.

    Umjetnost traži žrtve? Da li je glavni protagonista zaista žrtvovao sve oko sebe za sebe? Gdje je granica između posla i privatnosti? Da li lik Aleksa oslikava povrijeđenu sujetu dobro poznatu u našim pozorištima?

    Okretanje vlastitoj subjektivnosti, svom intimnom doživljaju sebe u svijetu, svojim nepoznatim porivima, kako bi se u njima održali…

    Ovaj komad se može definisati i kao tragedija jedne glumačke porodice kao i svih ljudi u cijelom svetu.

    Ne napuštajući svoju sopstvenu individualnost, Aleks Čejni, želio je da sam bude drama. A da li je to dramatično?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *