SARAJEVO.co.ba RSS
facebook.com/sarajevo.co.ba
twitter.com/capajebo
Znamenitosti Sarajeva
Sarajevska muzika
Videoteka

Naš i njihov Marko

04. 03.
2009
23:36h

Marko VešovićVešović, profesor književnosti, pjesnik, kolumnista i uz Abdulaha Sidrana i Milu Stojića, najveći i najbolji živi bosanskohercegovački pjesnik nikako nije za stranačku disciplinu, više interese i moralni kurvaluk kao temeljnu manu većine bh. deputata.

Da dignem spomenik svima koji su ćutali? Zar šutnja o klanju/nije pomogla koljačima?
(Marko Vešović, iz knjige Poljska konjica)

Takvi kao ti, VeÅ¡ović, Stojić itd. opasni ste za BoÅ¡njake, jer im svojim djelovanjem podgrijavate iluziju da meÄ‘u Hrvatima i Srbima joÅ¡ postoji želja za zajedničkim životom i za Bosnom i Hercegovinom…
(Ivan Lovrenović, citirajući “jednog sarajevskog intelektualca”)

Nije uopšte teško biti Srbin ili Hrvat u Sarajevu i biti baš po mjeri većinske vlasti većinskog naroda. Ne mora se pri tome biti članom Stranke demokratske akcije ili Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Barem, ne odmah. To mu dođe na kraju, kao konačna potvrda da se sa strane “njihovih” prešlo na stranu “naših”. A “njihov” se može biti samo zato što se zoveš… Dobro, ne mora Marko, može Ivan ili Dubravko. Istina, ugodnost života sarajevskog Srbina ili Hrvata proporcionalna je njegovom zanimanju koje mora biti zvučno i od praktične koristi u dokazivanju da mi jesmo, dok oni nikako nisu za, kako se to kaže, zajednički život svih naroda i građana. Znaju to, uostalom, profesionalni pripadnici “drugih” naroda zahvaljujući kojima su i SDA i SBiH takozvane multietničke stranke čije su sejde bajramovići bili i jesu kantonalni i federalni ministri, uvijek spremni kategorički šutiti kada treba komentirati katastrofalne rezultate očajne bošnjačke politike, te uvijek glasni kada treba ispaliti verbalni plotun na katastrofalne rezultate očajnih srpsko-hrvatskih politika u Bosni i Hercegovini.

To kako je Marko VeÅ¡ović postao nezavisni poslanik u Parlamentu Federacije BiH nije neobjaÅ¡njivo. VeÅ¡ović, profesor književnosti, pjesnik, kolumnista i uz Abdulaha Sidrana i Milu Stojića, najveći i najbolji živi bosanskohercegovački pjesnik – umjetnost nije atletika pa da se može tačno znati ko je najbolji, ali uvijek postoje oni koji najbolji jesu i za koje nikakvo mjerenje ne treba – nikako nije za stranačku disciplinu, viÅ¡e interese i moralni kurvaluk kao temeljnu manu većine bh. deputata. Nikada, meni barem, neće biti jasno zaÅ¡to se, zaboga, Marko VeÅ¡ović naÅ¡ao na izbornoj listi Stranke za BiH Harisa Silajdžića. Je li ga, Å¡to nije nimalo lako, na takvo Å¡to neko nagovorio ili je stvarno Marko, kako je i kazao, postao narodni poslanik jer od profesorske plate na sarajevskom Filozofskom fakultetu nije mogao Å¡kolovati dijete? Nije to, zapravo, naročito važno. Jer nit’ je Marko dugo trajao Silajdžićevim loÅ¡im kopijama, niti su oni trajali Marku, pa je autor Poljske konjice, tog literarnog i neuniÅ¡tivog spomenika opsadi Sarajeva, postao nezavisni poslanik u parlamentu većeg bosanskog entiteta.

“Prosio slijepac s fesom u ruci ispred džamije. Posrećilo mu se jednog dana, pa je fes bio pun novaca. Naiđe jedan čovjek i uzme mu fes, a slijepac zavapi: ‘Nemoj hadžija…’ ‘Otkud znaš da sam hadžija?’, upita ga onaj što mu je uzeo isprošeno. ‘Samo hadžije otimaju od sirotinje’”. Ovu je priču sa skupštinske govornice ispričao Marko Vešović na sjednici federalnog parlamenta koju su prekinuli takozvani civilni invalidi (oni što su rođeni sa invaliditetom ili su stradali radeći po rudnicima i fabrikama), protestvujući protiv odluke vlade Nedžada Brankovića da im uskrati pomoć od šezdesetak maraka mjesečno pa tako, kao, nešto uštedi. I odjednom, više nisu bile problematične najgore odluke najgore vlade u historiji entitetske Bosne, niti invalidi koji u svom očaju nisu imali izbora nego upasti u ugodnu salu Bussines centra Unitic u kojoj se održavaju sjednice skupštine; ma nisu bili važni ni ekonomski pokazatelji potpune propasti Federacije, niti cunami recesije koji tutnji Bosnom… Poslanik SDA Irfan Ajanović i Silajdžićevo super oko, narodna zastupnica i direktorica Očne klinike u Sarajevu Amila Alikadić-Husović, optužili su Vešovića za, naravno, islamofobiju i zatražili da se zbog priče o hadžiji i slijepcu izvine muslimanima, jer je, kako je i rekla mila Amila, uvrijedio sve pripadnike te vjere; pa je red da putuje od Mašrika do Magreba i svakom ko vjeruje da nema drugog Boga osim Allaha stisne ruku i na tečnom maternjem (crnogorskom) jeziku, kao osvjedočeni ateista, kaže: “Izvini, oca ti”.

Nije za utjehu, ali sigurno pomaže: već je Marko VeÅ¡ović osjetio kako je lako od “naÅ¡eg pjesnika” postati “kamuflirani četnik”. Prijetio je Marku stotinama svojih pristalica neostvareni Homejni – Džemaludin Latić, javno zaželivÅ¡i da se VeÅ¡oviću “zatre sjeme vlaÅ¡ko”. Da Marko nije onaj za koga se predstavlja objaÅ¡njavao je i intelektualni Baron Munchhausen, Muhamed Tunjo Filipović, iziritiran njegovim (VeÅ¡ovićevim) podsjećanjem na rane koljačko-inspirartivne radove Novaka Kilibarde prema kojem je ono Sarajevo u kojem se Filipovića smatra relevantnim uspostavilo vazelinski odnos. Marko VeÅ¡ović je, sve u svemu, baÅ¡ kao i Ivan Lovrenović, Mile Stojić, Dubravko Lovrenović…, bio “naš” sve dok od literarnog dekonstruiranja, u ovom slučaju, srpskog zločina u Bosni, nije stizao napisati i(li) reći neÅ¡to o boÅ¡njačkoj politici i njenim direktnim ili indirektnim posljedicama, vidljivim u svakodnevnim katastrofalnim promjenama i Sarajeva i ostatka zemlje u kojem su BoÅ¡njaci većina.

Marko, Ivan ili Mile bili su ponos i dika naÅ¡eg naroda sve dok su, kao osvjedočeni antifaÅ¡isti, izbjegavali da Å¡ute i tom Å¡utnjom, kako kaže VeÅ¡ovićev stih, podržavaju koljače. AntifaÅ¡izam, meÄ‘utim, nije jednosmjeran proces i oni su – jer su takvi i jer tako treba i mora biti – govorili i o onome Å¡to čine pripadnici naroda sa kojima ne dijele nacionalnost stečenu roÄ‘enjem. I tako od “naÅ¡ih” opet postali “njihovi”, prikriveni i na vrijeme otkriveni četnici i ustaÅ¡e, “guje u njedrima” za koje smo, eto, boÅ¡njački naivno vjerovali kako su dovoljno pametni da znaju da su tamo gdje BoÅ¡njaci žive svi jednaki, ali da su neki malo jednakiji, da politički predstavnici naroda koji je preživio genocid ne mogu biti u krivu čak i kada zdrav razum kazuje suprotno, odnosno da se o muslimanskim prvacima i njihovim običajima može, ako se već pohvalno ne govori, lijepo Å¡utiti.

Alija Izetbegović je patentirao, a njegovi nasljednici i produkti usavršili sistem paralelnih smjernica bošnjačko-muslimanske politike u BiH. Jedna, nevažna i deklarativna je ona o multietničkom, pa kada bude moguće i građanskom društvu u kojem nacionalnost pojedinaca neće biti od važnosti za njihovu društvenu ulogu i poziciju, odnosno verifikaciju učinjenog i(li) izgovorenog. Druga, iskrena, na kojoj se predano radi od, barem, Bošnjačkog sabora 1993. je ona o muslimanskoj Bosni na onoliko teritorija koliko se može imati. U te dvije Bosne moguće su i komične scene poput one kada je Amila Alikadić pred televizijskim kamerama objašnjavala kako je jedan od ključnih problema BiH nepostojanje građanskog društva, ali i one zastrašujuće situacije iz kojih je jasno da u Bosni po mjeri SDA, SBiH, Dnevnog avaza i Islamske zajednice ima mjesta za nebošnjake koji će svoje pravo na mišljenje plaćati divljenjem “našima” i verbalnim granatiranjem “svojih”, dok će se svaka greška kažnjavati javnim linčom od strane pravovjernih medija i intelektualaca specijaliziranih za pronalaženje unutarnjih neprijatelja i domaćih izdajnika.

Nije za utjehu, a i zabrinjava: šovinističke napade na sarajevske intelektualce, pisce i novinare nebošnjačkog porijekla, po pravilu i običaju, osuđivali su preostali liberalni mediji i nekolicina onih javnih radnika koji vjeruju kako šutnja nije zlato i da je Vešović u pravu kada pita: Zar šutnja o klanju/nije pomogla koljačima?. Bez obzira je li riječ o klanju u bukvalnom ili prenešenom značenju.

P.S.
Ispračajući na onaj svijet jednog od prononsiranih sarajevskih kriminalaca, Ramiza Delalića Ćelu, njegovi sljedbenici i poštovaoci nisu propustili reći da je on bio i hadžija, da je obavio jednu od svetih muslimanskih dužnosti – odlazak na hadž u Mekku. No, to što je mafijaški kum, dakle neko kome je otimačina bila zvanično zanimanje, tituliran hadžijom, ni Islamska zajednica ni stranački prvaci nisu doživjeli kao uvredu. Ali to je već neka druga priča…

piše: Emir Imamović

Share

Trenutno: 1 komentar. Dodajte svoj komentar »

« nazad
Vezane teme: ,


Trenutno: 1 mišljenje»

  1. Husein kaže:

    Hvala, Emire, na ovako lijepom tekstu i na neskrivenoj podršci profesoru Vešoviću. Nažalost, njegovi tekstovi koji su uslijedili poslije tih događaja u parlamentu, ukazuju na prenaglašen odbrameni stav, što je sasvim logično, jer niko se ne bi ugodno osjećao da je bio na njegovom mjestu. Fakat nije trebao da skače u vatru i time degradira i sebe i vrijednosti koje je simbolizirao. Trebalo bi mu pružiti još veću podršku, a to najbolje mogu kolege po peru, poput tebe. Ne dajmo ga, jer je on veoma posebna osoba, kakvih nemamo baš mnogo, ni u BiH, niti u cijelom ovom govornom području. Pogotovo je žalosno što su šovinističke svinje, kao njegovi direktni oponenti, danas jaki toliko da je moguće da se sve ovo dešava. Ne treba šutiti, ali treba uložiti i dodatni napor i pomoći Marku da iskulira nad idiotima.

    comment-bottom

RSS feed za komentare ove objave.


Mišljenja čitalaca

Napomena: Ukoliko želite svoju sliku kraj komentara kliknite OVDJE i registrujte svoj gravatar.

ČITAJTE » Isak Samokovlija » Kiko Sarajlić » Dario Džamonja » Zuko Džumhur

San ljetne noći u Sarajevu
San ljetne noći u Sarajevu
Sarajevska filharmonija će svom gradu ponuditi lijep poklon 30. marta i 31. marta...
Nikola Vučković u Zvonu
Nikola Vučković u Zvonu
U petak, 10. marta 2017. godine u sarajevskoj galeriji Zvono će od 21 sat biti otvorena...


 Još Sarajevskih novosti » 
Puštena u saobraćaj uspinjača Sarajevo-Trebević
Puštena u saobraćaj uspinjača Sarajevo-Trebević
Svečanosti prisustvovali članovi izvršnog odbora komiteta CK SK BiH Grujo Novaković...
Premijerno prikazano Saraj’vo
Premijerno prikazano Saraj’vo
Kako javljaju sa EFM.BA, premijerom dokumentarnog filma SARAJ’VO, Mustafe Mustafića,...


 Još Susreta i zbivanja » 
Abdulah Skaka: Uloga gradonačelnika u boljem kvalitetu života građana
Abdulah Skaka: Uloga gradonačelnika u boljem kvalitetu života građana
Novoizabrani gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka govori o planovima i projektima...
Petnaest godina sarajevske Disco Gripe
Petnaest godina sarajevske Disco Gripe
U svojoj petnaestoj godini izvođenja, prva ovogodišnja DISCO GRIPA će biti održana...


 Još Sarajevskih razgovora » 
Kino Arena: Bivša kraljica sarajevskih kina
Kino Arena: Bivša kraljica sarajevskih kina
Početkom šezdesetih godina u Sarajevu je bilo desetak kina i sva su bila smještena...
Zoka Ćatić: Sarajevska poema
Zoka Ćatić: Sarajevska poema
Na svoj uvijek poseban i originalan način Zoka Ćatić, glavni i odgovorni urednik...


 Još video sadrzaja » 
Sarajevo u nedjelju s Radnikom u večernjem terminu
Sarajevo u nedjelju s Radnikom u večernjem terminu
U nedjelju, 2. aprila 2017. godine će Fudbalski klub Sarajevo sa bijeljinskim Radnikom...
Navijam za naše
Navijam za naše
Sarajevo je nekad slavilo mnogo više od uspjeha svojih sportskih klubova. Slavilo...


 Još iz sportskog almanaha » 
Sjećanje: Esad Arnautalić
Sjećanje: Esad Arnautalić
Sinoć je u Sarajevu nakon 77. godina života preminuo jedan od naznačajnijih muzičara,...
Sjećanje: Davorin Popović
Sjećanje: Davorin Popović
Pjevačem je sam sebe zvao, obično počinjući svoje priče ‘Slušaj, da ti...


 Još uspomena i sjećanja » 

FELJTONI
» Dnevnik s Pala
» Od Grbavice do Koševa
» Čovjek s mjesecom u pjesmama

NE PROPUSTITE!