S tobom, Sarajevo, svijet je moj

Ti si zaslužan za svaki moj ispunjeni san, za sve ono što mi je život donio i čemu me je naučio. Sve sam to otkrila pod tvojim nebom, a znam da otkriću još puno toga. Čudnovat si ti…

Čudnovato Sarajevo
Čudnovato Sarajevo

Znam da svi snovi koje su upijali moji jastuci i sve čežnje koje srce je stvaralo, ispuniše mi se na bedemima tvojim, obasjanim noćnim svjetlima, mjesečinom i sjajem jednih smeđih očiju. Grizla sam usne, koje su još jučer govorile kako sve je to nemoguće i na istim iscrtavala riječi: “Vidiš, sve je moguće!” Onda kada otpišeš sve to iz svog života desi se neočekivano. Jedan grad sakrije sve te tvoje tajne, jedna rijeka privuče te u svoje okrilje. Pa često čudno i blesavo pričaš s njom, kao sa živim stvorenjem, a to te ispuni u potpunosti. Ta ista rijeka, neponovljiva, nagovori te da pružiš ruku jednoj drugoj ruci, da te ona provede kroz grad kojeg znaš od rođenja, a još ga nisi vidjela u tom svjetlu i u tom sjaju.




Postaješ opčinjen svakom sekundom, svakom novom tramvajskom stanicom i klupom u Velikom Parku. Ne umoriš se penjući se uz Kovače ili Vratnik do jedne od tabija, nije ti teško provlačiti se kroz uličice da nađeš do tad nepoznati teatar. Sve zvuči impresivno i očaran si, a njedra su prepuna elana, lagode i ti jednostavno ne hodaš, nego lebdiš. A grad? Prisvoji te ljepše nego onda kada te je upisao u matičnu knjigu rođenih one ratne godine, manje sažaljeva nad tvojim djetinjstvom izgubljenim tad, jer vidi novi sjaj u oku. Novu sreću, i vidi kako srce bi iz grudi da iskoči. Grad te voli, a voliš i ti njega, jer poklanja ti sunce i kada je najviše tmurno. A ti se ne zaustavljaš, znaš da ti nema kraja, i da možeš vidjeti još od Ilidže do Baščaršije, i dalje. Da svaki kutak možeš prisvojiti sebi i podijeliti jednako s drugima, da grad ima za svakog dovoljno. Cijeli svijet u jednom. Drhtiš uz stihove, lagane melodije koje je grad krojio u ljudima, pretvarao ih u glasove. Usreće te osmijesi ljudi koji su tu naučili živjeti i hodati. Sarajevo je jednostavno prepuno radosti u bilo kojem godišnjem dobu. Rađa ljubavi i nove nade, održava živote.




O tebi grade moj, spoznah mnogo više u godini dana, nego za cijeli svoj život tu. Utisak je i dalje nevjerovatan, i opet bih plakala kao i svog prvog dana na ovoj planeti, ali ovaj put sa radosnicama. Sad bih znala zašto suze teku, ako tad nisam mogla. Kad sa Žute tabije gledam na svjetla tvoja, i kad te držim na dlanu, znam da svijet je moj. Ti si zaslužan za svaki moj ispunjeni san, za sve ono što mi je život donio i čemu me je naučio. Sve sam to otkrila pod tvojim nebom, a znam da otkriću još puno toga. Čudnovat si ti. I znam da ovdje pripadam, da ni na jednom kraju planete mi ne bi bilo kao u tvom zagrljaju. Tamo negdje u tuđini izgubila bih sebe, a ne bih to htjela.

piše: Semra Džaferović, 2012

3 Replies to “S tobom, Sarajevo, svijet je moj”

  1. Ja sam stvarno oduÅ¡evljena. Ova priča je predivna, prelijepa. ÄŒitajući imala sam osjećaj da sam u Sarajevu, da sama Å¡etam ulicama, da se penjem na tabiju i gledam grad odavde. Pročitala sam priču dva puta, pa da se malo zadržim u tom ‘sarajevskom snu’, a sigurno hoću i treći.

  2. *Lelo: Hvala ti.
    *Monika: Drago mi je da si to doživjela onako kako sam i željela da čitaoci dožive. Neizmjerno sam sretna ako uspjela u nekome da probudim takve emocije i da neko stekne takav utisak. Hvala ti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *