Samo lažna obećanja

Dokle će se uništavati talentovana djeca? Dokle se neće poštovati klupske legende, koje su za tim sa Koševa mnogo dali? Pitanja je mnogo.

FK Sarajevo 1946
FK Sarajevo 1946
Navijači Sarajeva trenutno proživljavaju možda i najgori period posljednjih desetak godina i više. Iz godine u godinu iste stvari se ponavljaju – lažna obećanja. Nakon tri utakmice na evropskoj sceni, svima je jasno da ovaj tim Sarajeva teško može ispuniti cilj – osvajanje titule. Prvo razočarenje na Olimpijskom stadionu Asim Ferhatović Hase: amaterska ekipa iz San Marina pobijeđena s minimalih 1:0. Revanš nije bio ništa bolji. Uslijedio je poraz u Tirani od Kukesija, donedavnog niželigaša. Koliko boli poraz, još više boli odnos igrača prema bordo dresu.

Dokle će se vršiti ovakva selekcija igrača? Dokle će se dovoditi igrači ‘sa strane’ koji ne mogu napraviti prevagu? Takvih imamo i u svojoj ‘avliji’. Dokle će se uništavati talentovana djeca? Dokle se neće poštovati klupske legende, koje su za tim sa Koševa mnogo dali? Pitanja je mnogo. Nemamo ništa od toga ‘šta bi bilo, kad bi bilo’. Ipak, nemoguće je ne osvrnuti se na uništavanje talentovane djece sa Koševa. Šta je napravljeno na Koševu u protekle dvije sezone? Ništa. Šta bi Sarajevo dobilo da je u posljednje dvije godine obratilo pažnju na mlade igrače, posebno generaciju koja 2010. godine osvojila duplu krunu? Dobilo bi afirmisane igrače, koji bi sada bili u stanju s lakoćom proći amaterske ekipe i koji bi mogli napraviti korak više na evropskoj i domaćoj sceni, te na kojima bi se moglo i eventualno zaraditi.

Generacija na čelu sa Mirzom Varešanovićem bila je viceprvak države. Da li je u posljednje dvije godine, tokom kojih su ti mladi fudbaleri napustili klub, Sarajevo ostvarilo bolji rezultat? Ne. U posljednje dvije sezone čak 25 igrača je potpisalo ugovor sa Bordo klubom, te u tom istom periodu napustilo Koševo. Prije dvije sezone kada je u klub došao Irfan Redžepagić, obećao je da će se pažnja obratiti na mlade igrače, te da će ih nekoliko činiti okosnicu prvog tima. Koliko ih je sada u prvom timu? Jedan – Amer Dupovac. Samo još jedno lažno obećanje.

Irfan Redžepagić
Irfan Redžepagić
‘Nijedan igrač kluba nije otišao za neku cifru. Pa kapiten Džakmić je otišao koliko sam čuo za 140.000 eura. To je smiješno!’, bile su riječi Irfana Redžepagića nakon dolaska u Sarajevo.

Da li je ijedan igrač u posljednje dvije godine otišao za više od 50.000 eura? Nije. Eh, to je još smješnije. Said Husejinović, jedan od najboljih igrača koji su ikada igrali u Premijer ligi, napustio je klub za cifru od 50.000 eura.

‘Dva igrača koja imaju kvalitet, uz nadogradnju i jednu stepenicu u nekom klubu između Sarajeva i velikog kluba, su Dupovac i Kojašević. Svakako da je tu i Kenan Handžić, koji je istina imao jedno veliko breme na svojim leđima. Mlad je momak i treba ga podržati’, dodao je tom prilikom Redžepagić. Kojašević otišao za 0€, Kenanu Hadnžiću su uručeni papiri. Je li se tako podržava jedan od najperspektivnijih igrača Bordo tima posljednjih nekoliko godina i najmlađi kapiten u historiji kluba?

‘Djeca Sarajeva’, koja su potpisivala ugovore za mizeran novac, nisu se mogla zadržati na Koševu i uz ‘doziranje’ minutaže stasati u afirmisane igrače, a umjesto toga dovođeni su igrači, koji su sjedili na klupi sa mnogo većim ugovorima i nakon toga odlazili. Kako? Zašto? Znaju pojedinci sa Koševa. Koliko se obraća pažnja na mlade igrače govori i činjenica da Sarajevo nije imalo svog predstavnika u mladoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, dok nije dovelo Gojka Cimirota iz Leotara.

Denis Čomor
Denis Čomor
Uprava je pravila mnoge greške. Za primjer uzmimo Denisa Čomora, koji je prošao omladinske selekcije Sarajeva gdje je nosio kapitensku traku, te gdje je igrao na poziciji zadnjeg veznog. Zašto je u prvom timu igrao na poziciji desnog beka? Zašto čelnici tima sa Koševa nisu mogli popuniti tu poziciju, a da Čomor sa klupe čeka svoju šansu na sredini terena? S obzirom da je igrao na neprirodnoj poziciji, trebalo mu je vremena da se navikne, a navijači nisu imali strpljenja, što je opravdano, jer slušaju iz godine u godinu samo lažna obećanja. Na kraju, desilo se šta se desilo – otišao je, a sigurno je mogao mnogo više pokazati na svojoj prirodnoj poziciji i doprinijeti igri Sarajeva.

Da je ispunjeno jedno obećanje prije dvije godine – da se obratila pažnja na mlade igrače, mnoge stvari bi sada bile drugačije. Da su se juniorskoj generaciji iz 2010. godine priključili neki iskusniji igrači, Sarajevo bi sada imalo ekipu koja je spremna za visoke domete. Olimpic je Bordo klubu uzeo Veldina Muharemovića, a samo pojedinci znaju zašto je jedan od najboljih igrača Premijer lige BiH otišao na Otoku umjesto na Koševo.

Čelnici Sarajeva su imali priliku dovesti Dalibora Pandžu, koji im je ranije napunio kasu i koji se dokazao u Zvijezdi, ali prednost su dobili neki drugi igrači. Kada se spomene Zvijezda ne može se zaobići Secouba Diatta. Senegalac je jedna od najvećih grešaka Bordo kluba. Dobijao je priliku samo u utakicama kada nije išlo cijelu ekipu i kada nije mogao ništa pokazati, nakon čega je otišao u Zvijezdu i pokazao svoj kvalitet, koji je pokazao i ranije u Mladi Boleslav gdje je prošao probu, ali je tada papirologija spriječila realizaciju transfera.

Navijači FK Sarajevo
Navijači FK Sarajevo
Klub su napustili i neki iskusniji igrači poput Edina Pehlića, Ajdina Maksumića, Damira Hadžića… Pojedinci također znaju kako su otišli i šta je bio razlog loših igara pojedinih, kao i zašto nije realizovan povratak Alena Škore. Isti ti igrači ‘ginuli’ su za bordo dres, napunili klupsku kasu, što sada ne može nijedan igrač, a otišli su ‘popljuvani’, kao i još neke klupske legende. Hadžić je sedam godina nosio bordo dres, da bi se na kraju iznosile neistine o njemu i otišao je neslavno. Teško da danas postoji igrač koji bi odbio ponudu čeških Teplica i ostao na Koševu. Hadžić je to učinio, a to najbolje zna Irfan Redžepagić, koji je i trebao realizovati transfer. Popularni Hadžija je ostao zbog velike podške navijača nakon velikog promašaja protiv Cluja i nakon nagrade ‘Ismir Pintol’.

Navijače Sarajeva najviše boli odlazak Sedina Torlaka, koji je također dugi niz godina nosio bordo dres i koji je posjedovao kvalitet da ostvari inostrani angažman, ali ostajao je u voljenom dresu. ‘Torlakovu borbenost i požrtvovanost niko ne spori, ali je u pitanju vizija igre koju šef stručnog štaba želi u budućnosti i samo se na osnovu toga vodimo u pregovorima’, rekao je Dino Selimović jednom prilikom kada se već počelo špekulisati o odlasku Torlaka. Dovoljno je samo reći – priča za malu djecu.

Dino Selimović
Dino Selimović
Hoće li se isto desiti sa Samirom Radovcem, koji je bio najbolji igrač prošle sezone nakon potpisivanja ugovora? Sa Adnanom Hreljom? Čeka li ista sudbina Farisa Handžića ili možda Harisa Muharemovića, Aliju Čulova i Alema Plakala, koji su predloženi za potpis ugovora s prvim timom?

Sarajevo je klub koji ne poštuje svoje legende i uništava svoju djecu. Sve dok je tako, svjetlo na kraju tunela, kroz koji se klub vozi od 2007. godine, neće se ukazati.

piše: Anel Kerić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *