Sarajevo je 1992. bilo grad duhova

Ako biste vidjeli ljude na putu, oni su trčali. Morali su trčati da bi prešli ulicu

Sarajevo je 1992. bilo “grad duhova”, rekao je u srijedu holandski novinar Arnout Van Lynden na suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu.

“Ono što je prvo ostavilo dojam na nas bilo je to što nismo vidjeli vozila na putu. Činilo se kao da je to grad duhova. Prazan grad. Ako biste vidjeli ljude na putu, oni su trčali. Morali su trčati da bi prešli ulicu”, prisjetio se svjedok, Van Lynden koji je izvještavao za britanski Sky Newsa.

Karadžiću, kao bivšem vrhovnom komandantu oružanih snaga Republike Srpske, Tužilaštvo u Haagu stavlja na teret genocid, zločine protiv čovječnosti, te kršenje zakona i običaja ratovanja.

Van Lynden je ispričao da je najčešće s ekipom boravio u sarajevskoj Vojnoj bolnici odakle je snimao granatiranje i snajperisanje ovog grada.

Govoreći o uslovima života u glavnom gradu BiH početkom rata, svjedok je rekao da su granatiranje i snajperisanje bili tako česti da to više “nije bilo vrijedno izvještavanja”.

“To je bilo kao što su danas bombaši samoubice u Iraku – u početku je to bila glavna vijest, ali danas jedva da se pominje. Slična stvar je bila sa Sarajevom i snajperskim djelovanjem. Već u ljeto 1992. godine, nakon samo nekoliko mjeseci je toliko bilo snajperskih incidenata da to nije bilo vrijedno priče”, kazao je Van Lynden.

Tokom suđenja pušteno je nekoliko video priloga koje je svjedok napravio tokom rata, a u kojima izvještava o granatiranju pojedinih lokacija i cijelog grada Sarajeva u junu 1992. godine nazivajući to “malom kućom bosanskog horora”.

“Cijeli grad se našao na udaru paljbe. Nismo vidjeli neku ustrojenu vatru na neki konkretni cilj. Ove noći izgledalo je kao da je cijeli grad meta. Naš je utisak da se to radilo da bi se terorizirali oni koji su ostali u gradu”, kazao je svjedok u jednom od priloga.

U optužnici stoji da je Karadžić od aprila 1992. do novembra 1995. godine učestvovao u kampanji snajperskog djelovanja i granatiranja koja je bila usmjerena protiv civilnog stanovništva Sarajeva, a čiji je primarni cilj bio širenje terora, te usljed koje je ubijeno i ranjeno na hiljade civila.

Van Lynden je govorio i o septembru 1992. godine, kada je proveo nekoliko sedmica na Palama, te o “neformalnim razgovorima” s Radovanom Karadžićem. Prisjećajući se ovih susreta, svjedok je kazao kako se moglo vidjeti da je zauzimanje Sarajeva “bila opsesija optuženog”.

“Karadžić mi je pokazao karte i rekao da Sarajevo smatra srpskim gradom i više puta je naglasio da je nemoguće živjeti s tim ljudima. Rekao je da treba izgraditi zid između srpskih dijelova i dijelova u kojima žive druge zajednice u Sarajevu”, kazao je Van Lynden.

U septembru 1992. godine, kako je kazao, svjedok je razgovarao i s Ratkom Mladićem, komandantom Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) za kojim traga Haški tribunal, a kojeg u svom prilogu naziva “bičem Sarajeva”.

“Nakon toga sam ga slučajno sreo i s osmjehom na licu mi je rekao: “Ja sam bič Sarajeva”, i potapšao me po ramenu. Činilo se da je on prilično ponosan na to”, prisjetio se svjedok.

Tokom unakrsnog ispitivanja Radovan Karadžić je svjedoka pitao da li je uvijek “provjeravao sve što muslimani kažu, kao što je provjeravao sve što Srbi kažu”, te je njegove izvještaje nazvao pristrasnim.

“Vaši izvještaji su bili tako pristrasni i neprovjereni da je ova gospoda koja je gledala vaše priloge stekla utisak da Srbi pucaju, da na Srbe niko ne puca i da je grad nenaoružan, bez vojske, bez akcija, a Srbi bez gubitaka. (…) Sarajevo je bilo tvrđava, a vi izvještavate kao da je to bio dječiji vrtić koji napadaju divlji Srbi”, kazao je optuženi.

Van Lynden je kazao kako misli da nije bio pristrasan, te da je uvijek pokušavao provjeriti sve informacije s Ujedinjenim nacijama.