Izdvojeno Filed under

Sarajevo, prćijo moja!

Dogodi se to preko noći. Kreneš u subotu na pijacu, ili da izvedeš psa, ili u Adams na kafu, i vidiš da je tamo gdje je juče bio travnjak danas ograđeno gradilište.

Čengić vila 2015, Nenad Veličković

Čengić vila 2015, Nenad Veličković

Dok si ti spavao, ili bio Čarli, ili pljuvao Ivana Ivanovića, ili obarao rekord u dnevnoj normi lajkanja, urbanistički vizionari zapljunuli su još jednu gradsku površinu, promijenili regulacioni plan, izveli zemljište iz krajnje namjene i uveli u krajnje namjere, provukli papire kroz zbrzane javne rasprave, ukratko: zloupotrijebili ovlasti i kroz rupe u zakonu osvijetlili novi stambeno-poslovni objekat, novi Tal-Mahal.

Juče Marijindvor i Grbavica, danas Malta i Čvila, sutra Otoka i Gorica… Metar po metar, pedalj po pedalj, grad se pretvara u divlje predgrađe, uprkos zakonu koji od svega najviše sliči na golf – igri u kojoj bogati osvajaju teren napredujući od rupe do rupe.

Olimpijski muzej se rastače, ledena dvorana se istopila, košarkaškog kluba i evropskog prvaka Bosne više nema, mrtvi su i Davorin, i Daco, i Kindže, i Kemo, ali živi su načelnici opština, živi da življi ne mogu biti. Da nema njih, bio bi mrtav i ovaj grad, najvoljeniji na Fejsbuku.

Život je na njihovoj strani. Firma na izborima pogura stranku, onda stranka iz vlasti pogura firmu. Koliko će pri tome gurkanju tuđih stanova i nekretnina izgubiti vrijednost, koliko će soba i kuhinja ostati bez sunčevog svjetla i pogleda na zelenilo, koga za to briga? Firma tebi izborni plakat, ti firmi građevinsko zemljište. Nije to zemljište ni strankino ni firmino, ali sila boga ne moli, iako mu se klanja redovno.

Hoće li dojučerašnji načelnik opštine proglasiti ovaj rov prvom linijom odbrane demokratskog fronta? Hoće li sutra gradonačelnik sa svojom svitom razapeti šator pred buldožerima, pa kao roditelji djece iz Konjević polja cvokotati na snijegu i braniti grad od rupozakonja? Hoće li oni koji su hiljadu puta otpjevali Sarajevo, ljubavi moja prestati glasati za one kojima je ovaj grad prćija? Neće.

Za jedno smo srasli grade, ja i ti
Dejtonsko je nebo podijelilo nam štih
ispod Trebevića ganjali smo tle
ko će brže krasti, ko će višlji biti
Ti si bio velik a došao sam ja.
S igrama uz osmijeh ušo sam u stan.
Mućak koji raste zavolio te tad.
Postao je ovdje moćan, ali smrad.

Ref.
Bilo gdje da skrenem neki šićar ganjam.
Putevi me svi sebi vode
Gledam s velkom čežnjom na dvorišta tvoja,
Sarajevo, prćijo moja.
Pjesme svoje imaš, al ja ih zijevam.
Volim da ti lažem šta muljam.
Gadosti su moje sva sreća tvoja,
Sarajevo, prćijo moja
Kada prođu zime i dođe lijepi maj,
Placevi su ljepši bagere mi daj.
Biralište sramno užasima zri.
neke moći prave neke riječi lažne.
Sad je mućak čelnik, sve se pita njeg.
Računi mu puni i ljiljana stijeg.
Profit će i gadost ispuniti sad,
Sarajevo moje, moj sjebani grad.

Ref.
Sarajevo, prćijo moja

piše: Nenad Veličković, dw

Share
SHARE & SPREAD Twitter
Facebook
Google+
Izdvojeno Filed under