Nermin Čengić: Sarajevski Egipat

Baš jutros sam zastao kod okna iznad kojeg je znak čuvenog beduina koji nudi ‘egipatski’ sladoled.

Slastičarna Egipat, Sarajevo

Slastičarna Egipat, Sarajevo

Danas, kada svaka mahala ima po dvije turističke agencije što nude aranžmane za sunčane obale i drevne destinacije, sarajevski Egipat je (ne baš zbog toga ali ima udjela) pomalo izgubio sjaj kakav je nekad imao. Nije više tako poznat, posebno ne turistima, koji na ovom mjestu mogu osjetiti jednu od verzija Sarajeva kakvo bi im svakako trebalo preporučivati.

Sarajevskog Egipta se sjećaju generacije kojima je taj ‘čudni’ sladoled, rađen po receptu Tome Ristovskog, bio što bi i Želji bio prolazak Videotona u Kupu UEFA. Recept, tajna porodice Ristovski, jedna je i od najvećih sarajevskih tajni.

Egipatska vanilija je oduvijek donosila slatko-hladni vjetar s Nila, a natrpavanje kugli u ‘ravni’ kornet i zamusavanje kompletnog lica bi tada bilo sasvim opravdano. Obično se poslije porcije trčkara do česme kod Begove džamije da se umiju dijelovi lica do kojih jezik ne može stići. Nepristojno je, kažu, slipav šetati glavnom gradskom ulicom. (To što se ulica više ne zove Vase Miskina već Ferhadija neka je druga priča i nije za ove prilike. Premalo nas se još sjeća njenog nadimka ‘Vase Štrase’, a od Ferhadija se i ne da izvest’ neki smislen nadimak. Na stranu što bi se danas podiglo pola vjerskih institucija tvrdeći da se time neko il’ nešto skrnavi.)

Baš jutros sam zastao kod okna iznad kojeg je znak čuvenog beduina koji nudi ‘egipatski’ sladoled. Glava više ne drži do navika i rijetko se ima vremena osvrnuti na mnoga mjesta u ulici kojom prođe, ali jutros zahvaljujući vrućini nije mogla zaobići jedno od kultnih sarajevskih mjesta koje je uspjelo zadržati stare vlasnike što, za razliku od pregršt novih, shvataju potrebu za čuvanjem legende.

Slastičarna Egipat je otvorena 1949. godine. Pola vijeka je bila jedan od najslađih simbola Sarajeva. Današnji sladoledoljupci imaju neka druga omiljena mjesta, a često se to svede na piljarski frižider. Vrijeme teče, a Sarajevo i dalje ima svoj lični Egipat. Šteta je ne uletit’ makar na jedan s nogu.

piše: Nermin Čengić

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Nermin Čengić

3 Odgovori na “Nermin Čengić: Sarajevski Egipat”

  1. Beduin ko beduin neznam samo sta je interesantno u njemu i odakle je to on kultno mjesto Sarajeva? a za ulicu ako si imalo upucen to je stari naziv koji su patrizani promjenuli ako ti se ne svidja boze moj.

  2. I danas, kao i prije 30 godina, rado kupim sladoled ili narucim rolat, sampitu i slicno u Egiptu. Mozda i nije tako ukusno kao nekada, ali me podsjeca na ta divna vremena koja su prosla i koja dok sam ziv ne mogu zaboraviti.Za mene ce slasticarna Egipat ostati zauvijek najbolja u gradu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *