Znao sam da ništa ne dolazi bez teškog rada. Puno sam vježbao kako bih bio među najboljim. Stijena mi je bila poput drugog doma, tu sam pronašao novu sreću
Adnan Ćatić (1984-2012)
Posljednji ispraćaj Adnanu Ćatiću je u utorak 29. maja 2012. godine, na mezarju Grličića Brdo u 15:30 sati. Mladi čovjek koji je, penjanjući se po najtežim stijenama, svoju sreću našao u visinama, nestao je u koritu nabujale Miljacke.
Adnan Ćatić, najbolji penjač u Bosni i Hercegovini, rođen je 1984. godine. Sportskim penjanjem se počeo baviti 1999. godine. Sve je počelo kada se vozio biciklom na Bentbašu, a pažnju su mu skrenuli sportisti koji su se penjali na Babin zub: “Nisam mnogo razmišljao, odlučio sam da se okušam.”
Počeci su bili rekreativni, a prvi pojas je sašio od automobilskog sigurnosnog pojasa: “Znam da to sada izgleda smiješno, ali tako je bilo.”
Kasnije se počeo ozbiljnije baviti ovim ekstremnim sportom. Od 2003. godine se profesionalno bavio penjanjem, a osnovao je i klub Red-Point u Sarajevu: “Znao sam da ništa ne dolazi bez teškog rada. Puno sam vježbao kako bih bio među najboljim. Stijena mi je bila poput drugog doma, tu sam pronašao novu sreću.”
Adnan Ćatić je bio prvi Bosanac koji je ikada učestvovao na Svjetskom prvenstvu u penjanju. Između 460 učesnika zauzeo je 29. mjesto u brzinskom penjanju. U to vrijeme nije imao podršku zvaničnih institucija, ali Adnana nije moglo ništa zaustaviti da ide dalje i više. Na takmičenju za prvaka države u zadnjem kolu održanom u Zenici 2004. godine Adnan je pobijedio sa slomljenom nogom, a do stijene je došao sa štakama: “Recimo na takmičenja u Hrvatskoj išao sam auto-stopom, a jednom sam pobijedio i sa gipsom na nozi. Ne znam kako, ali znam da sam od ničega pravio vrhunske rezultate.”
Šest puta se 2006. godine našao na pobjedničkom postolju na takmičenjima u Hrvatskoj, Rumuniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Kada ste na vrhu, ljepoti nema kraja
Čamac na Babinom zubu na istočnom ulazu u Sarajevo postavio je kako bi skrenuo pažnju javnosti na sportsko penjanje: “Akcija je dobila svjetske razmjere kojima se nikako nisam nadao. Gotovo da nema medija koji o tome nije izvijestio.”
I danas se sjećamo Adnanovog penjanja na UPI zgradu u Sarajevu, pred samo otvorenje Sarajevo film festvala: “To će mi ostat u posebnom sjećanju jer nisam imao dozvolu nadležnih. Ali, kako sam ranije već najavio da ću to uraditi, nakon čega se skupilo nekoliko stotina znatiželjnih građana, nije bilo mogućnost da se povučem. Morao sam bježati od čuvara kako bih došao do terase da svežem uže i spustim se sa vrha zgrade.”
U BiH je predavao projekte u sve institucije, samo da kupe materijal kako bi napravio nekoliko penjališta. Na kraju je penjalište na Špicastoj stijeni kod Sarajeva finansirao sam: “Nažalost, kod nas ljudi još uvijek nemaju sluha za taj vid turizma, a toliko imamo potencijala da bismo mogli bit jedna od najtraženijih destinacija.”
Adnan je pravio penjalište na Braču, a Hrvatska turistčka zajednica ga je finansirala. Zanimljivo je da je rute nazivao ‘sarajevskim imenima’ kao što su merak, dernek, Sarači, Alifakovac…: “Uvijek je intrigantno šta nosi nova stijena, baš kada pomislite da ste na vrhu, staza vas vodi dalje. Mislite da ste blizu kraja, a niste ni na pola. Kada vas prođu trnci to je neopisiv osjećaj. Bude strmih uspona, još strmijih silaza, ali kada ste na vrhu, ljepoti nema kraja.”
Popeo se na Babin zub bez osiguranja. Samo uz pomoć magnezija kojim se spriječava znojenje ruku: “Nisam to uradio zbog promocije, jer za to tada niko od medija nije ni znao. To je protiv pravila ovog sporta. Međutim, imao sam potrebu to uradit želeći probit vlastite granice. Moje srce lupa brže nego kod većine ljudi.”
Sarajevo je 26. maja 2012. godine tužan grad. Nabujala Miljacka je uzela život Adnana Ćatića, jednog od najbržih penjača u regiji. Posljednji ispraćaj Adnanu Ćatiću je u utorak 29. maja 2012. godine, na mezarju Grličića Brdo u 15:30 sati.