Dragutin Braco Kosovac je bio istaknuti sarajevski antifašista, privrednik, politički funkcioner i sportista.
Rođen je 10. januara 1924. u Sarajevu. Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941.-1945. i Ordena narodnog oslobođenja za najveći doprinos u Narodno-oslobodilaćkoj borbi.
Braco Kosovac je bio među prvima koji su osudili agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, zalažući se za prekid ratnih djejstava.
Dobitnik je brojnih priznanja, između ostalog i Plakete za doprinos u zaštiti ljudskih prava i ostvarenju nacionalne ravnopravnosti naroda i nacionalnih manjina u BiH koju dodjeljuje Srpsko građansko vijeće – Pokret za ravnopravnost u Bosni i Hercegovini.
Vlatko Slokar se sa sjetom sjeća Brace Kosovca kao zaljubljenika u planinu i skijanje: ‘Kada ga sretnete sa onim njegovim standardno veselo-srdačnim osmijehom na licu, imate dojam da ste sreli dragog rođaka, tetka, ujaka, naprosto nekog veoma bliskog. Bio je prijatelj mog oca, a sve kroz česte posjete mojoj baki Ani i djedu Cvjetku Slokaru na Trebeviću, dolazeći na zeljanicu, jela od šumskih gljiva i druge bakine kulinarske krasote. Prošle godine mi reče moj profesor Vladimir Peleksic-Keke, koji sa Bracom dugo druguje, da ga je posjetio u Sarajevu i da teško hoda, što me podsjeti na jedan Bracin intervju na sarajevskoj televiziji. Pita ga novinarka: ‘Gospodine Braco, kako ste?’, na šta on šeretski odgovara: ‘Znate, starost je teška, udari u noge ili u glavu, a mene srećom, udarila u noge.’ Ja sam ga, po zadatku, 1983. molio da napiše predgovor i promoviše knjigu OLIMPIJSKI KORIJENI, koju je izdao Smučarski savez Bosne i Hercegovine, što je on bez dvoumljenja prihvatio. Uvijek je volio planinu i skijanje, od čega je ovaj sport profitirao jer se ‘njegova rado slušala’. Stavljam ga u kategoriju bosanskohercegovačkih smučarskih legendi upravo radi njegove istrajne ljubavi prema skijaskom sportu, planini i ljudima.’
Umro je u rodnom Sarajevu, 22. januara 2012. godine.