Jedan od najomiljenijih provincijala Bosne Srebrene, znan u bosanskom puku jednostavno i prostodušno kao Frapetar, fra Petar Anđelović je bio ugledni bosanski franjevac, publicista i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene za vrijeme zadnjeg rata u Bosni i Hercegovini.
Rođen je u Boću kod Brčkog 1937. godine. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu (1945-1949), gimnaziju u Visokom (1949-1955, 1956-1958), novicijat u Kraljevoj Sutjesci, filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1960-1964) i Fuldi (1964-1966) te studij publicistike u Münsteru (1972-1975). Za svećenika je zaređen 1964. Bio je kapelan u Essenu (1966-1972).
U Bosnu se vratio krajem 1975. godine gdje službuje kao tajnik Provincije Bosne Srebrene (1976-1982), župnik u Zenici (1982-1985) i gvardijan u samostanu sv. Ante u Sarajevu (1985-1991; 2000-2003). Biran je za definitora Provincije (1973-1976) i provincijala (1991-2000).
Od 2003. godine pa sve do smrti vrši službu provincijskog asistenta Franjevačkog svjetovnog reda. Bio je član Glavnog odbora Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH.
Kao gimnazijalac i student isticao se nastupima literarnog sadržaja na sjednicama Serafske imakulate i zbora Jukić. Studij publicistike usmjerio ga je da se bavi pitanjima i problemima korištenja suvremenih sredstava komuniciranja u naviještanju evanđelja.
U vrijeme boravka u Njemačkoj surađivao je u essenskom listu Ruhrwort i još nekim drugim periodičkim publikacijama, a od tuzemnih u Dobrom Pastiru (1966), Bosni Srebrenoj (1969, 1971, 1973, 1976, 1981, 1984, 1987), Jukiću (1972, 1980), reviji Nova et vetera (1980, 1982, 1986), Kani i Svjetlu riječi od 1983. Bio je urednik provincijskog glasila Bosna Srebrena (1976-1982).
Obolivši od ciroze jetre, preminuo je 14. januara 2009. godine, u samostanu na Bistriku u Sarajevu.
Fra Petar Anđelović je kao fratar, a osobito kao provincijal bio vjeran tradiciji bosanskih franjevaca voleći svoju zemlju, nastojeći njegovati dijalog sa svim narodima i građanima Bosne i Hercegovine. Odigrao je ulogu i u društveno-političkom životu svoje domovine, osobito za vrijeme rata. Politiku je smatrao područjem one ljudske djelatnosti koja ima najveći utjecaj na male ljude. I kada je bio proglašavan “političarom” i osporavan, politiku je nastojao voditi iz vjerničkog, kršćanskog, franjevačkog kuta. I iz toga je proizlazila njegova mudrost komuniciranja.
Fra Petar Anđelović je objavio nekoliko knjiga od kojih svakako treba spomenuti:
– Mi ostajemo (Zagreb, 1995)
– Vjerni Bogu vjerni Bosni (Sarajevo, 2000)
– Bosanski franjevci na pragu trećega tisućljeća (Sarajevo, 2003)
– Stvarnost(i) okom vjernika (Sarajevo, 2004)
– Franjevačka karizma u 26 slika (Sarajevo, 2006)
– Fratar i njegova Bosna (Sarajevo, 2007)
Za svoj rad primio je mnoga društvena priznanja među kojima su:
– Zlatna plaketa Lige humanista
– Menschenrechtspreis njemačke zaklade Friedrich Ebert (1997)
– Priznanje od asocijacije Antonietta Labisi iz Italije (2000)
– Nagrada Sloboda Međunarodnog centra za mir iz Sarajeva za doprinos humanizmu, borbi za ljudska prava i slobodu u BiH, Europi i svijetu (2003)
– Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (2004)
– Povelja Saveza logoraša BiH
– Orden Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske (koji mu je 2007. dodijelio predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić)
– Nagrada Udruženja izdavača i knjižara BiH za najboljeg autora u 2007. godini