Mehmedalija Mak Dizdar jedan je od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika. Njegova djela “Kameni spavač” i “Modra rijeka”, vjerovatno su najznačajnije bosanskohercegovačke pjesničke kreacije dvadesetog vijeka.
Mehmedalija Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine, u Stocu, gdje je završio osnovnu školu. Nakon škole seli u Sarajevo gdje 1936. godine stiče gimnazijsku maturu. Svojom prvom zbirkom “Vidovpoljska noć”, Dizdar ulazi u javni život.
Mehmedalijin stariji brat Hamid, pripadnik je književnog naraštaja profiliranoga zbornikom buntovnih stihova “Knjiga drugova” (1929) tada urednik sarajevskih novina i časopisa “Gajret”, za koje i Dizdar počinje pisati.
Nakon Drugog svjetskog rata, koji dijelom provodi u ilegali, Mehmedalija Dizdar najprije ostaje vezan uz novine kao urednik lista “Oslobođenje” i ustanovu “Narodna prosvjeta”, a onda se profesionalno okreće književnosti i u periodu od 1964. do 1971. godine uređuje časopis “Život”.
Umro je u Sarajevu 14. jula 1971. godine.
Treba da živiš međ ljudima a riječi nemaš
Treba da živiš međ vucima a zuba nemaš
A kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka
Vuka i čovjeka
(Uspavanka)
Zoran Bečić: Zapis o zemlji (Mak Dizdar)
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta sta je ta da prostis
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je ta
Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostis jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostis
I hladna i gladna
I k tomu jos
Da prostis
Prkosna
Od
Sna
(Zapis o zemlji)