Svejedno, godine te i te, priveli smo dvije cure u naš stan. Nerminu i Tončiku, iz Zagreba. Prvu stvar koju je Nermina izvela je bila da mi pokaže sise (dobre), a dok je G.G. karao Nerminu, ja sam sa Tončikom bio tek u šesnaestercu. Tu sam i ostao.
Dario...
Dario Džamonjapričao: Dario Džamonja
Moj djed ih je dobio kao svadbeni dar. Ili ih je, čak, naslijedio od mog pradjeda. Bilo kako bilo, godinama se na njima hvatala plemenita patina i davala im izgled dostojanstva i stvari vrijednih poštovanja. Kod mene...
Pročitao sam, još davno, par koje si napisao i sviđalo mi se, jako. Ali, jebiga, oni o kojima si pisao su već bili mrtvi i nisu mogli pročitati to što pišeš – daj, sreće ti, da za života pročitam nešto o sebi: nije važno šta. Dobro ili...
pričao: Dario Džamonja
Dario Džamonja… a, on kaže:
“Šijaj lijevo, šijaj lijevo, jebo te bog.”
“On” je moj otac, a scena se odigrava na čamcu, u Cavtatu, godine i neke, kad ja, u kupaćim gaćicama bordo boje, sa strašnom...
Prihvatite s rezervom – i to da sam jučer, zgađen monotonim i besmislenim poslom u tekstilnoj fabrici, svom šefu rekao, tako da me svi čuju: “Ne volim lezbače. Nemam ništa protiv lezbača, ali ne mislim, također, da zbog toga treba biti...
Kad god bi mi zatrebalo para (a to je bilo često), “prodavao” bih jaknu Vladi za “cenera”, a kad bih se olešio, uzimao je nazad, jer mi je to “draga uspomena”
Dario Džamonjapričao: Dario Džamonja
Kažu da postoji ta zona negdje oko Bermuda...
Išao sam tad u prvi razred gimnazije i imao problema sa hemijom, a Biban, stariji, pametniji, davao mi je instrukcije… Završio sam na popravnom.
Dario Džamonjapričao: Dario Džamonja
U neviđenoj antipušačkoj kampanji, koja se provodi u Americi,...
“Pojma nemam. Gledam samo sekundaricu kad mjerim puls. Ako padne ispod normale, moram uzeti neke hapove. Ako skoči – neke druge. Živa jebada, kažem ti.”
Dario Džamonjapisao: Dario Džamonja
“Nemoj…”
“Šta?”...
Dok ovo pišem, pred oči mi izlazi jedna karikatura koju sam davno vidio u nekim davnašnjim novinama: dvojica staraca stoje na suprotnim stranama ulice, između njih nepregledna rijeka automo bila, a oni se dovikuju:
“Prijatelju, kako si ti prešao...
Za mene, dok živim, uvijek će postojati pitanje bez odgovora – ZAŠTO? Pitanje, koje s nevjericom postavlja svaki atom mog tijela i mozga, dok hodam i osjećam metalne šine u mojim nogama kako se taru s kostima, dok sjedim u Americi i sve ovo pišem na...