Taj sok, sok od šljiva, nije bio odvratan i stvarno je imao okus po šljivama. Na neki način bio je bolji od većine jugoslavenskih sokova, a preko njega saznali smo jednu potpuno nevjerojatnu istinu.
Njihovi egleni bili su krajnje banalni, ali koga je svih tih godina bilo briga za to. Momo i Uzeir, naime, nisu bili kulturne vrijednosti, ali su nakon tolikih godina postali povijesne znamenitosti ili znamenitosti jednoga sjećanja. Tada je radio bio važniji od televizije, a umjesto sapunskih opera narod je imao dvojicu junaka koji su živjeli njegov život i brinuli sve njegove probleme