Znam, tužan je mir, porušen most, hladne ruke bez dodira. Taj ponor bez dna, humka od sna ili izbrisan trag. Noć, priča za kraj, izgubljen sjaj u igri tame sa zvijezdama. Znam, sigurno znam, posljednju riječ, posljednji znak..
Proljetno veče na zemlju pade / po nebu zviježđa blistati stade, / između zviježđa mjesec se šeće, / i blijeskom svojim posipa cvijeće. / Nebesa trepte u moru sjaja, / Zemlja izlaže sliku od raja. (Safvet-beg Bašagić)