SARAJEVO.co.ba RSS
facebook.com/sarajevo.co.ba
twitter.com/capajebo
Znamenitosti Sarajeva
Sarajevska muzika
Videoteka

Trči, Nora, trči!

05. 04.
2014
10:25h

Peti je april 1992. Jutro. Grad Sarajevo. Fahira Hadžiosmanović, Sarajka kod koje žive dvije sestre Dubrovčanke iz familije Dilberović, jednu od njih – Suadu, studenticu pete godine Medicinskog fakulteta, pokušava odgovoriti od odlaska na ‘mirne demonstracije’. Suada samo odmahne rukom, nasmiješi se i kaže: ‘Idem braniti svoje Sarajevo’, i izlazi iz kuće.

Spomen ploča na Mostu Suade i Olge u Sarajevu

Spomen ploča na Mostu Suade i Olge u Sarajevu

Pred zgradom Skupštine RBiH već se okupilo na hiljade građana, među njima je najviše mladih. Službenici u Skupštini tiskaju se po prozorima i gledaju šarenu rijeku ljudi. Dolje su zastave, Titove slike, transparenti ‘Mi smo za mir’.

Olga Sučić, 34-godišnja službenica Skupštine, zaposlena u daktilobirou, neće da demonstracije gleda tek kroz prozor. Iako je radni dan, izlazi iz kancelarije. Na stolu ostavlja tašnu i kaže kolegama da će se brzo vratiti. Utapa se u masu koja viče: ‘Ovo je Sarajevo, mi smo za mir!’




Jutro se polako pretvara u podne i Most Vrbanja već podrhtava pod težinom ljudi. S njegove lijeve strane, demonstranti to već znaju, nalaze se oni što hoće rat. ‘Nevidljivom neprijatelju’ svjetina šalje poruke mira. Novinari su se razmiljeli po mostu. Trče, a kamere im poskakuju na ramenima. Jedan reporter prilazi Olgi Sučić i pita je: ‘Zašto ste tu?’ ‘Ja sam majka dvoje djece i branit ću ovaj grad’, odgovara Olga u kameru i kreće dalje sa demonstrantima.

Nekoliko minuta nakon toga, čuju se pucnji. Dolaze iz pravca Jevrejskog groblja. I završavaju u masi demonstranata na mostu. Vrisak, panika, bježanje… Na pločniku leže dva tijela. Oba ženska. Suada Dilberović u samrtničkom hropcu pita: ‘Zar je ovo Sarajevo?’, i izdiše. Olga Sučić ne pita ništa. Na putu do bolnice i ona umire.

Večer 5. aprila. Novine, TV i radiostanice izvještavaju o demonstracijama i svaka kao glavnu vijest ističe da je na Vrbanji pala PRVA žrtva – Suada Dilberović. Olgu Sučić niko ne spominje. Isto prenose i strani mediji.

Osmi april 1992. Suadu i Olgu sahranjuju na groblju Bare. To je posljednji mirnodopski ukop na tom groblju. Stotine građana i desetine novinara i TV kamera prate sahranu Suade Dilberović. Nad rakom pripremljenom za Olgu Sučić samo su njeni najbliži.

Šesti april 1996. Prva poratna godina. Vrbanja most preimenovan je u Most Suade Dilberović. Na mostu su se okupili mnogobrojni građani i rodbina rahmetli Suade. Dvojica muškaraca skidaju crveno platno sa ograde mosta i ispod njega se pojavljuje granitna ploča sa Suadinim imenom i stihom: ‘Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši.’




Između Skenderije i Mosta Suade Dilberović, u jednoj uskoj uličici, raste djevojčica Nora. Ona je, kada je Olga Sučić ostavila tašnu u kancelariji i izašla na demonstracije, imala tek dvije godine. Sada joj je sedam. Pošla je u školu. Pitaju je za mamu. ‘Kazali su mi da je mama poginula na mostu – onom dolje’, odgovara Nora. Dočekuje je muk. Kod kuće, baka i tata, ponovo joj pričaju o mami i mostu. Djevojčica trči, trči… Evo je na mostu. Vidi cvijeće i ploču. Približava se, a malo srce hoće da joj iskoči. Zastaje i čita. Potom trči natrag, trči i plače. Utrčava u kuću i govori ocu: ‘Svi mi lažete, moja mama nije poginula na mostu. Tamo je ime samo neke tete Suade. Gdje je moja mama?’ Otac (Goran Trifković) zna da u TV BiH postoje snimci kad Norina majka govori da ide braniti grad, ali i oni kada Olga pored Suade leži u lokvi krvi. On zna i da ne može ništa uraditi da se ti snimci nađu.

Godina je 1999. Bliži se proljeće i sedma godišnjica od pogibije Olge i Suade. Novinarka Oslobođenja Edina Kamenica i bivši suprug Olge Sučić obijaju pragove institucija Kantona i traže da se na ploču doda i Olgino ime. Idu u Kantonalnu komisiju za obilježavanje historijskih događaja, oni ih šalju u Zavod za izgradnju grada, a ovi u Zavod za zaštitu kulturnog nasljeđa, spominju budžet, spominju kako je prva ploča koštala nekoliko stotina maraka, da se nova mora osmisliti, napraviti, platiti…

Treći decembar 1999. Službene novine Kantona Sarajevo, na stranici 742, objavljuju: ‘Na lokalitetu Most Vrbanja, područje Općine Centar, podići će se spomen-ploča Suadi Dilberović i Olgi Sučić, koje su petog aprila 1992. godine ubijene od strane paravojnih formacija SDS-a…’

Šesti april 2001. Na nekadašnjem Mostu Vrbanja promijenjena je ploča. Ponovo se okupio svijet, prijatelji i rodbina Suade Dilberović i Olge Sučić. Među prisutnima je i mala Nora. Sada joj je već 11 godina. Crvena plahta polako klizi i ispod nje se pomalja nova ploča. Na njoj su uklesana zlatnim slovima oba imena: Suada Dilberović i Olga Sučić. I stih: ‘Kap moje krvi poteče, i Bosna ne presuši.’

piše: Snježana Mulić

Share

Trenutno: 3 komentara. Dodajte svoj komentar »

« nazad
Vezane teme: , , , , , ,


Trenutno: 3 mišljenja»

  1. Bija kaže:

    Neka Suada i Olga pocivaju u miru ! Neka Nora raste u zdravlju i sreci !
    Zaratustra je rekao”Sve istine koje se precute, postaju otrovne”.
    koliko nam to treba vremena za istinu???

    comment-bottom
  2. rahima kaže:

    to je strasno kada covjek mora dokazivati da mu je tu poginula zena.Zar nije dovoljno sto je poginula i sto vise nije sa svojom Norom.Ko nije bio u Sarajevu za vrijeme rata,taj nezna sta je pakao.Ja sam ranjena u Sarajevu 1993g,u decembru mjesecu imala sam desetak operacija i uvjek moram nekim ljudima da dokazujem da sam ja invalid i da nemogu da radim vise svoj posao.Godinama pokusavam da dobijm invalitsku penziju.aj daba treba mi stela.

    comment-bottom
  3. Danijela kaže:

    Šta reći… Ja sam rođena 1995. u Srbiji, u mom kraju (Negotin) nije bilo sukoba – hvala bogu… Međutim, negde u sebi osećam veliki, neizrecivi žal za prošlim vremenima kada smo svi bili braća, kada nismo merili jedni druge po veri i imenu… Rat je doneo sve ono najgore što postoji u ljudima. Nije mi jasno kako su se dojučerašnji prijatelji, komšije, pretvorili u neprijatelje… Zar su to isti ti ljudi od pre rata…? Nekako mi se čini da svi pominju svoje žrtve, a druge ostavljaju po strani… Što se tiče Olge i Suade, one su postale temelj novog, mirnodopskog Sarajeva. Možda ja ne pamtim ništa od toga i možda pričam napamet, ali u mojoj glavi odzvanja rečenica iz filma “Nebeska udica” (2000): “OVDE NI ZA DESET GODINA NEĆE BITI KAO PRE DESET GODINA”…

    comment-bottom

RSS feed za komentare ove objave.


Mišljenja čitalaca

Napomena: Ukoliko želite svoju sliku kraj komentara kliknite OVDJE i registrujte svoj gravatar.

ČITAJTE » Isak Samokovlija » Kiko Sarajlić » Dario Džamonja » Zuko Džumhur

San ljetne noći u Sarajevu
San ljetne noći u Sarajevu
Sarajevska filharmonija će svom gradu ponuditi lijep poklon 30. marta i 31. marta...
Nikola Vučković u Zvonu
Nikola Vučković u Zvonu
U petak, 10. marta 2017. godine u sarajevskoj galeriji Zvono će od 21 sat biti otvorena...


 Još Sarajevskih novosti » 
Puštena u saobraćaj uspinjača Sarajevo-Trebević
Puštena u saobraćaj uspinjača Sarajevo-Trebević
Svečanosti prisustvovali članovi izvršnog odbora komiteta CK SK BiH Grujo Novaković...
Premijerno prikazano Saraj’vo
Premijerno prikazano Saraj’vo
Kako javljaju sa EFM.BA, premijerom dokumentarnog filma SARAJ’VO, Mustafe Mustafića,...


 Još Susreta i zbivanja » 
Abdulah Skaka: Uloga gradonačelnika u boljem kvalitetu života građana
Abdulah Skaka: Uloga gradonačelnika u boljem kvalitetu života građana
Novoizabrani gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka govori o planovima i projektima...
Petnaest godina sarajevske Disco Gripe
Petnaest godina sarajevske Disco Gripe
U svojoj petnaestoj godini izvođenja, prva ovogodišnja DISCO GRIPA će biti održana...


 Još Sarajevskih razgovora » 
Kino Arena: Bivša kraljica sarajevskih kina
Kino Arena: Bivša kraljica sarajevskih kina
Početkom šezdesetih godina u Sarajevu je bilo desetak kina i sva su bila smještena...
Zoka Ćatić: Sarajevska poema
Zoka Ćatić: Sarajevska poema
Na svoj uvijek poseban i originalan način Zoka Ćatić, glavni i odgovorni urednik...


 Još video sadrzaja » 
Sarajevo u nedjelju s Radnikom u večernjem terminu
Sarajevo u nedjelju s Radnikom u večernjem terminu
U nedjelju, 2. aprila 2017. godine će Fudbalski klub Sarajevo sa bijeljinskim Radnikom...
Navijam za naše
Navijam za naše
Sarajevo je nekad slavilo mnogo više od uspjeha svojih sportskih klubova. Slavilo...


 Još iz sportskog almanaha » 
Sjećanje: Esad Arnautalić
Sjećanje: Esad Arnautalić
Sinoć je u Sarajevu nakon 77. godina života preminuo jedan od naznačajnijih muzičara,...
Sjećanje: Davorin Popović
Sjećanje: Davorin Popović
Pjevačem je sam sebe zvao, obično počinjući svoje priče ‘Slušaj, da ti...


 Još uspomena i sjećanja » 

FELJTONI
» Dnevnik s Pala
» Od Grbavice do Koševa
» Čovjek s mjesecom u pjesmama

NE PROPUSTITE!