Šta kažu u Sarajevu?
Kako je U Mostaru?
Reaguje li Banja Luka?
Jesi l’ gled’o ha-te-ve?
Ovdje (u Beogradu) se ništa ne zna osim da su nekog sarajevskog navijača ubili. Šta nije musliman? Pa kako?
Misliš li da može doći do oružja?
MiriÅ¡e mi na ono prije dvajes’ godina.
Oni su krivi!
Ne, ne, oni su krivi!
Ma sve je to politika!
To je čisti fašizam!
Spremanju se za izbore, sve je jasno!
Å ta predao se pa pobjegao?
Misliš li da je to neka zavjera?
A gdje je taj Å iroki brijeg?
Ima li u Sarajevu tenzija?
Znači policija je lagala? Lagala policija???
Kako misliš traže da ubicu puste na slobodu? Zar nije pobjegao?

I tako bih mogao nabrajati danima, noćima, šta me i nas sve skupa pitaju ovih nekoliko dana otkad je zauvijek nestao jedan mladi život. Vedrana Puljića više nema, a niko me ne pita kako je Vedranovoj porodici. Vijest da mu je brat prerezao vene je bila jedna od stotinu koje su u tom trenutku preplavile medijski prostor Bosne i Hercegovine. I nestala još brže nego je došla.

Svi očekuju joÅ¡. Očekuju nastavak “sukoba”. Potenciraju se “rjeÅ¡enja” raspravama koje ističu teme i razloge apsolutno nevezane za Vedrana, za ubijeni život, za probleme mladih… Spominju se zastave, težak položaj prvih drugih i trećih. Jedni pjene, drugima je svejedno, trećima je krivo Å¡to nije njihov pa da mogu na sav glas vriÅ¡tati kako se “sad vidi ko koga ubija”.

Vedrana Puljića eventualno spominju na pomenima i odavanju počasti, a ostatak vremena se bave forenzikom i odgovorima na pitanja “ko je pucao u koga”, “ko je prvi počeo”, “je l’ ubica pobjeg’o il’ u ga pustili”, otkrivaju EKSKLUZIVNE snimke. Jedna policija laže, druga provodi istragu, treća naplaćuje užinu.

Duboka kriza morala u bosanskohercegovačkom društvu. Uvjeravaju nas brižljivo opet kako je jedan ustvari tri. Fašizam pokušava preplaviti, očekivano se odričući vrijednosti ljudskog života, ističući površnost i glupost kao sveprihvaćenu kolektivnu prepoznatljivost.

Zauzimaju se strane. Opet. U prvi plan (zamalo ne napisah na prvu liniju) se guraju mladi, nezreli, povodljivi. Oni koji su dovoljno mladi da ne znaju šta znači krv, jecaj i metak u cijevi. Njima upravljaju dobro situirani lopovi kojima je malo, pa bi htjeli još. Dolaze izbori. Naci(onali)zam u Bosni Hercegovini je počeo popuštati pred očajnom ekonomskom situacijom u kojoj se ljudi počinju vraćati korijenima, brizi od preživljavanju, baznoj egzistenciji. Nacionalizmu treba novi zamah. Scena.

Vedran Puljić je ubijen. Mladić od 24 godine je mrtav. Mladi Sarajlija i ništa drugo. Znam da Vam ne odgovara što nije malo kristalnija situacija pa da je neke druge orijentacije osim toga Sarajlija. Orijentacije koja i sama biva napadana kao takva jer znači ogromno puno više od ijedne druge prizemne prepoznatljivosti.

Kompleksi niže vrijednosti grizu sve kojima je Sarajevo prevelik zalogaj, kojima je previše shvatiti da Sarajevo, uprkos mnogim težnjama i nastojanjima, nije ničija prčija i da će uvijek ostati kosmopolitsko, široko i sveprihvatljivo. I da će uvijek svakoga prihvatiti pa makar bio i od najgore vrste ljudskog roda. Posljedično će biti sažvakan i ispljunut ako je baš previše gorak ili će sam otići da se sveti tome što, u svojoj nemoći, nije mogao shvatiti.

Zapamtimo Vedrana Puljića Pulju dok ga već nismo zaboravili. Zapamtimo ga nasmijanog i sretnog, Sarajliju!

U četvrtak, 8. oktobra 2009. godine u 13:30 sati, na gradskom groblju Bare, će biti sahranjen Vedran Puljić.

iz Sarajeva: Nermin Čengić