Nakon što je moja izjava na nedavnoj debati o maloljetničkoj delinkvenciji koju je organizovao Centar za kulturu dijaloga (drugim riječima, Sanja Vlaisavljević) upućena Sanji Vlaisavljević bila predmetom osude Centra za kulturu dijaloga (odnosno Sanje Vlaisavljević), dužan sam javnosti radi pružiti dodatno objašnjenje. Žao mi je što to u najvećoj mjeri činim zbog toga što mi je moderator debate i predstavnik Centra civilnih inicijativa Adis Arapović, isključujući mikrofon, uskratio mogućnost da zapravo završim izjavu koju sam bio pripremio.

Moji komentari bili su upućeni mnogo više ostatku civilnog društva nego Sanji Vlaisavljević, odnosno nevladinom sektoru, pošto je ovdje jako teško razlučiti gdje jedno prestaje, a drugo počinje, jer Vlaisavljevićeva i drugi glasnogovornici Fahrudina Radončića su svoju stranu izabrali. Nakon svega, mog nastupa se dohvatio Avaz u svom atentatorskom maniru, pa je ono što sam rekao palo u drugi plan, a u prvi plan je došao moj karakter. Na koncu, ako ikada budem u situaciji da mi Avaz s pravom drži prodike o šovinizmu i jeziku mržnje, znaću da je i za mene i za ovu zemlju odveć i fatalno prekasno i da su svi moji prijatelji i rodbina zapravo pali za to da Radončić pravi kule ni na nebu ni na zemlji.

Hajde da se sada vratimo na događaj.

Dakle, javnosti radi, “sporni” dio izjave glasi ovako: “Sad želim da se obratim organizatoru: gospoÄ‘o Vlaisavljević, vrhunac vaÅ¡eg javnog angažmana je kolumna u jednom stranačkom biltenu koji posljednjih nekoliko sedmica vodi bjesomučnu i prizemnu rasističku i Å¡ovinističku kampanju protiv jedne žene samo zato Å¡to je Srpkinja. Naravno, riječ je o kampanji koju Dnevni avaz vodi protiv DuÅ¡ke JuriÅ¡ić, urednice FTV-ovog magazina ‘PoÅ¡teno’. Razgovarati o maloljetničkoj delinkvenciji, a kukavički ignorisati rasizam, Å¡ovinizam i ako hoćete, neofaÅ¡izam, nije samo dvolično nego i kontraproduktivno. Djeca koja odrastaju u sredini i atmosferi u kojoj su rasizam i neofaÅ¡izam prihvatljivi neće ni imati nikakav drugi izbor nego da ubijaju jedni druge. Sve dok svi vi ovdje koje se nazivate civilnim druÅ¡tvom ili nevladinim sektorom odlučno ne osudite rasizam i neofaÅ¡izam, svi napori i resursi koje smo i mi uložili u borbu protiv maloljetničke delinkvencije biće uzaludni i protraćeni, a vi nećete biti vjerodostojni”.

I kao predstavnik gradonačelnika na tom skupu – dakle, u svom zvaničnom svojstvu – i kao esdepeovac i kao čovjek stojim iza tih riječi. Ako je pitanje da li je to zvanični stav gradonačelnika, onda je odgovor potvrdan i cilj moje izjave bio je dvojak: jedan, da javno, u ime jednog nivoa vlasti, stanemo u zaštitu naše sugrađanke izložene javnom progonu, a drugi da ukažemo na zaglušujuću tišinu onog dijela društva koje ima obavezu da stane u zaštitu principa (principa, ne ličnosti) na kojima se temelji svaki demokratski poredak.

Svako druÅ¡tvo počiva na konsenzusu o nekim, temeljnim, vrijednostima. AntifaÅ¡izam je temeljna vrijednost ovog druÅ¡tva, toliko temeljna da svaki put kada se u politici makar i malo odÅ¡krinu vrata nacionalizmu i drugim, srodnim izmima, ova zemlja bude okupana u krvi. O svemu se ostalom može raspravljati, samo je antifaÅ¡izam neupitan. Stoga, svako ko zagovara, koketira ili izbjegava da se očituje o faÅ¡izmu se automatski diskvalifikuje iz demokratskog procesa. FaÅ¡izam je kao trudnoća: ni jedno ni drugo se ne može biti malo i svako “aÅ¡ikovanje” s faÅ¡izmom neminovno vodi u vrstu nasilja kakvo smo imali priliku gledati devedesetih godina proÅ¡log vijeka. A ja sam u Srebrenici imao priliku vidjeti svojim očima kako faÅ¡izam zapravo izgleda.

Civilno društvo nema pravo da šuti o tome, također. Njihova obaveza javnog angažmana ne završava na međunarodnim i domaćim nevladinim ili vladinim javnim pozivima za grantove organizacijama nevladinog sektora, nego zapravo tu počinje. Dakle, svi od ACIPS-a do CCI-ja, koji uživaju plodove demokratije, dužni su da ustanu u odbranu vrijednosti na kojima demokratija počiva. Sa rijetkim izuzecima, nevladine organizacije koje pretenduju na to da budu čuvari demokratije i rade na demokratizaciji društva, pokazale su preispoljni kukavičluk kad je riječ o suštinskim pitanjima za ovu zemlju. Daljnjom šutnjom o pitanjima od ključnog značaja za ovu zemlju, nevladin sektor, odnosno civilno društvo uopšte uzevši, postaće agent sistema.

video: Emir Suljagić na Javnoj debati

piše: Emir Suljagić

reagovanje Emira Suljagića je objavljeno u dnevnom listu Oslobođenje