Znamo gdje smo, šta smo i kako smo. Mnogi su svjesni da smo duboko, da smo prošli dno, ali da ima i dublje. Ko barem malo razmišlja vlastitom glavom ima jasnu sliku svijeta u kojem živimo kako u neposrednom okruženju, tako i globalno, na cijeloj Planeti.
Fašizam je, ponovo, u žestokom naletu i ekspanziji. Zaboravljenim se čine vremena kada je harao, preuzimao i naočigled svih, šutnjom odobravan, bjesomučno ubijao.
Ponovo živimo u vremenu kada je fašizam čak i dobrodošao, kada se fašizam skriva iza nacionalnog, vitalnog, neupitnog. Fašizam više ne smrdi kao nekad, više nije crn, nije isključivo obilježen mrtvačkim glavama i krvlju, samim tim je teže preopoznatljiv, ali postoji. Itekako postoji i širi se. Prikriven opojnom aromom nacionalističkog zanosa, umotan krinolinom očuvanja jednoobraznog stada.
I u našoj zemlji se fašizam udomaćio. Nakon nekadašnje svijetle, bratsko-jedinstvene svijesti, fašizam je grubo slomio tanku nit povezanosti i prerastao u trend. Danas je tu i živi. Hrani se strahom i nedostatkom razumijevanja, napaja nepismenošću i nezainteresovanošću, cvjeta ograničenošću i razdvojenošću kakvu ovi prostori ne pamte u posljednjih nekoliko desetljeća.
Bosna i Hercegovina je na bolničkom krevetu, udiše zrak pomoću tankih cjevčica koje čine oni koji je vole, žele i ne libe se to izraziti, prima transfuziju od svojih još malo pa uništenih prirodnih bogatstava: rijeka, planina, jezera… a razara je galopirajući rak, crn da crnji biti ne može – nesposobna, neogovorna, nezaintereesovana vlast. Vlast koja nije u stanju donijeti zakon o zabrani djelovanja fašistima i fašističkim organizacijama, čime bi barem pokazala namjeru za borbu protiv Zla. Valjda zato što je dobrim djelom upravo Zlo neodvojivi dio te opskurne i smrtonosne vlasti.
Malo ko će shvatiti stanje kao alarmantno, da ne kažem predsmrtno. Neki zbog nedostatka volje, utopljeni u letargiji vlastitog nedostatka razloga. Neki zbog nevjerice da nakon silnih, stravičnih, pogroma u novijoj istoriji čovječanstva takva ideologija uopšte može bilo kome normalnom biti životnim temeljem i vodiljom. Ali situacija jeste alarmantna u Bosni i Hercegovini. Jer kako svaki, imalo informisan, stanovnik ove države zna ovdje se već godinama ubija smisao, agituje za “dvije škole pod jednim krovom”, razdvajaju se djeca na kruške i jabuke, slave se dokazane ubice i zločinci, tuče i ubija zbog drugačijeg opredjeljenja, mišljenja, frizure… Ovdje je kriminal, otimačina i tlačenje ponos i dika, ogledni primjer novim naraštajima. FAŠIZAM JE OVDJE SVAKODNEVNICA!
Za one koje interesuje evo i zvanične, enciklopedijske, definicije fašizma. Možda pomogne u shvatanju…
Fašizam je veoma širok pojam, a po stručnjacima društvenih nauka definiše se kao treći stadij nacionalizma (nakon nacionalizma i šovinizma) i smatra se radikalnom totalitarističkom ideologijom. Dobio je ime od italijanske riječi fascio što znači savez, odakle i vuče korijene. To je sistem vladanja obilježen centralizacijom autoriteta kojeg personalizira diktator, strogom socio-ekonomskom kontrolom. Ova vrsta vladavine se služi potiskivanjem, sprječavanjem i gušenjem opozicije terorom i cenzorstvom, i tipičnom politikom ratobornog šovinizma i rasizma. Postojao je, ali i postoji u mnogim državama svijeta i dan danas.
Naziv se također koristi i kao generički termin za slične pokrete, nastale uglavnom nakon 1. svjetskog rata, koje karakterizira autoritarizam, nacionalizam, militarizam, korporativizam, antikomunizam i antiliberalizam.
Fašistički pokreti u različitim zemljama su se međusobno ideološki razlikovali, a i unutar pojedinih pokreta postojale su frakcije koje su zastupale različite ideje. Pristupali su im pripadnici starog plemstva nezadovoljnog modernim društvom i željnog reakcije, građani razočarani liberalizmom i željni manjih promjena unutar postojećeg sistema, te radikalni nacionalisti i rasisti koji su htjeli stvoriti potpuno novo društvo i način života. Podršku su imali među vojnicima, seljacima i zemljoposjednicima, radnicima, intelektualcima i kapitalistima.
Talijanski su fašisti isticali svoju naciju iznad drugih, vladali su diktatorski, gušili su političke i građanske slobode te vodili osvajačku vanjsku politiku. Fasces ili fascio, svežanj pruća sa sjekirom u sredini, su preuzeli iz antičkog Rima gdje je simbolizorao čast i dostojanstvo visokih državnih službenika.
Italija – Fašisti
Njemačka – Nacisti
Japan – Imperijalisti
Španija – Falangisti ili Frankovci
Norveška – Kvislinzi
Turska – Sivi vukovi
Ðlbanija – Balisti
Belgija – Reksisti
Austrija – Austrofašisti
Grčka – Metaksasisti
Brazil – Integralisti
Hrvatska – Ustaše
Srbija – Četnici, Ljotićevci, Nedićevci
Bosna i Hercegovina – ??? (dopišite sami)
Danas je 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom! Pobjede?
piše: Nermin Čengić
Tekst prvobitno objavljen 9. maja 2009. godine