Adisu Junuzoviću je prije godinu dana dijagnosticirano teško oboljenje srčanog mišića koje je moguće sanirati transplantacijom srca. Iako izuzetno skupa operacija, moguća je što je odmah po saznanju dokazala i grupa građana koja se okuplja oko ideje da se prikupi veliki novac za Adisovu operaciju koja je trebala biti obavljena u Beču. Nakon za vrlo kratko vrijeme prikupljenih sredstava slijedili su dani iščekivanja.
Slijedio je pronalazak deficitarne “robe”, odnosno srca za Adisa, što se pokazalo kao nemoguća misija, posebno ukoliko shvatamo da Bosna i Hercegovina, zahvaljujući svojim nesposobnim rukovoditeljima ni dan danas ne pripada programu Eurotransplant koji opet ne garantuje ali umnogome olakšava i ubrzava dolazak do organa potrebnog za transplantaciju. Bez pripadanja tom programu šanse su male odnosno, kako se ispostavilo nikakve.
Tuga je opet sa nama. Iz tuge se, čini se, nikad izvući nećemo. I pored najboljih želja, i pored obezbjeđivanja uslova koje običan mali čovjek može osigurati za brzu reakciju opet je zakazala država, odnosno ono što se na teritoriji obilježenoj pod Bosna i Hercegovina vodi po tim nazivom. Opet su zakazali svi oni koji primaju velike novce, a ispostavlja se po ko zna koji put, ne rade ništa. Ama baš ništa. Doduše, baš se ovih dana vode rasprave, žestoke rasprave o tome kako će sebi obezbjediti plate i penzije koje će osigurati pet narednih generacija ovih koji su na vlasti.
Sinoć gledam kako se premijeri i poslanici smješkaju i namiguju jedni drugima u “Temi dana”. Jutros u 4 sata je Adis namignuo vama dragi i nenadjebivi građani. Hoćete li vi namignuti Adisu ili ćete pustiti da Miljacka i dalje teče svojim tokom, do vas je. Znamo se od ranije pa očekujem da sami sebe iznenadite ovaj put. Jer osim što šutite Adisu ustvari šutite samima sebi. Ne želim vam al’ hipotetika nalaže da i vas same i sebe samog postavim u situaciju Adisa Junuzovića. Da li bismo i tada šutili i gledali mirno i “dostojanstveno” kako premijeri i poslanici uživo na te-ve ekranima uzajamno namiguju jedni drugima?
Treba li nabrajati u čemu još nije Bosna i Hercegovina? Treba li reći u čemu smo još najgori, zadnji, jedini?! Treba li napominjati kako nam sad već i otvoreno dolazi glave silno preseravanje i politiziranje za nečiji račun? Jer jeste, sve politika i sve utiče na nas. Sve je uticalo i na rahmetli Adisa i sve druge Adise koji će doći.
Šutite, krijte se, nalazite opravdanja i izgovore. Sjebani ste, ubija vas samosažaljevanje. Svi ste vi ekskluzivni, svi ste samobitni, svi ste bošnjaci, hrvati i srbi. Ne date na svoje? Promovišite pizdaluk umjesto muda. Neka vas o slavni, umrijećete kol'ko je sutra. I za vama će ostati muk. Mračniji i tiši sa svakim novim umrlim. I neka.
Porodica Junuzović je iz Srebrenice. Sadeta je izgubila muža u ratu, te je bila samohrana majka. Sve što je imala na svijetu su njena djeca. Jedan joj je sin već preminuo, također zbog srčane mane, danas je bitku za život izgubio i Adis.
Dženaza Adisu Junuzoviću biće obavljena 2. aprila u 15 sati na GROBLJU ZA IZBJEGLICE u Rakovici kod Sarajeva.
pišu: Nermin Čengić / Šemsudin Maljević
Suosjecam u ovom teskom trenutku sa rahmetli Adisovom majkom Sadetom,nemogu opisati svoju bol ,dok je rahmetlija jos se borio za svoje zdravlje objavila sam na facebook u cijeloj Americi u krugu mojih prijatelja za donaciju pomoc Adisu!Ucinjeno je sve u nasoj moci danas cujem tragicnu vijest,tuzna sam kao da je otisao moj najrodzeniji ,a tuzna sam i zbog Adisa,necijom nepaznjom i neradom ugasen je jedan mladi zivot,zar nije bilo dosta zrtava u Sebrenici izgleda da je to brzo zaboravljeno,ako nisu mogli spasiti pokolj neduznih zrtava, mogli su spasiti Adisa!Neka im je na dusu ,a mom Adisu mom borcu neka dragi Alah podari lijepi Dzeneti neka mu je rahmet dusi!Volim sve moje sunarodnjake su osjecam sa vama ,da znate da niste zaboravljeni.Moja humanost trajace dok sam ziva ,nikad necu prestati pomagati mom narodu ma gdje bio ,jer znam ko sam sta sam i odakle poticem.