Ahdnama je model prijateljstva

Ahdnama je jedan od najstarijih dokumenata o ljudskim pravima, koja pokazuje da je moguće živjeti u miru i slozi.

U selu Milodraž kod Kiseljaka održana je centralna manifestacija “Dani Ahdname 2012”. Svrha okupljanja u Milodražu je obilježavanje 549. godišnjica Ahdname, jednog od najstarijih dokumenata o ljudskim pravima, koja pokazuje da je moguće živjeti u miru i slozi.

Okupljanju u Miodražu je prisustvovao i ugledni intelektualac fra Luka Markešić, koji je istakao značaj Ahdname kroz istoriju, danas, te značenje koje će ovaj dokument imati u budućnosti.

“Ahdnama je model prijateljstva, tako je treba znati i vrednovati. Ona ima tri značenja – u prošlosti je značila da jedan državnik daje pravo i garanciju sigurnosti života, onoga što mi danas nazivamo ljudskim pravima. Ahdnama je dokument važniji za nas danas, jer nas podstiče da izgrađujemo našu državu danas u kontinuitetu sa vrijednostima koje je imala srednjovjekovna država, poput ove Ahdname. Za našu budućnost, mi trebamo založiti sve teške trenutke koje sada proživljavamo., rekao je Markešić.

Vrijednost Ahdname je upravo u tome što su bosanski franjevci ostali u BiH i sa svojim sunarodnjacima našli zajednički život, a nisu protjerani sa ovih prostora.

Šta je Ahdnama?

U skladu sa ustanovama islamskog ratnog prava i propisa šerijata, od davnina je postojao običaj da muslimanski zapovjednik ili sam vladar, kad jedno mjesto bez jačeg otpora i velikih žrtava zauzme, građanima kršćanske i jevrejske zajednice, a naročito posadama tvrđava i braniocima koji se predaju na vjeru, izda pismenu povelju zvanu emānnāma, muāheda ili ahdnama.

Kada je 1463. godine sultan Mehmed II osvojio Bosnu i pogubio posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, predstavnik bosanskih franjevaca fra Anđeo Zvizdović je izašao 28. maja 1463. godine pred sultana Mehmeda II Fatiha na Milodraževo polje kod Fojnice, priznao ga za novog gospodara Bosne i zamolio da njegovim redovnicima dā vjersku i imovinsku slobodu djelovanja.

Iako su pripadnici ovog reda od samog svog osnutka (1209) djelovali kao ”pučki propovjednici, papinski poslanici, misionari na Bliskom istoku i Africi, propovjednici križarskih ratova…, a u Bosni kao propovjednici i inkvizitori protiv bogumila”, sultan Mehmed Fatih im je, da bi spriječio njihovo iseljavanje iz Bosne i podstakao na povratak one koji su se već bili iselili, izdao ahdnamu (povelju).

Ahdnama je, s povijesnopravnog gledišta, imala veliki značaj, jer je bosanskim franjevcima od samog početka turske vladavine u Bosni osiguravala, ne samo osnovna ljudska prava: slobodu ličnosti, vjere, imovine, kretanja i udruživanja, već i slobodu vizitacije franjevačkih ustanova od strane njihovih starješina iz vana.