Bolnica zvana švicarski sir

Vojna bolnica (Sarajevo, 1992)
Vojna bolnica (Sarajevo, 1992)
Nekadašnji direktor Vojne bolnice u Sarajevu je kao svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću kazao da su snage bosanskih Srba tokom rata u BiH pogodile ovu bolnicu s više od 200 projektila

Doktor Bakir Nakaš je istakao da je “najžešća koncentracija šteteâ” na bolnici u periodu između 1992. i 1995. godine bila na južnoj strani, odnosno onoj koja je bila “izložena teritoriji pod kontrolom bosanskih Srbaâ”.

“Pošto sam svakodnevno bio u bolnici, imao sam mogućnost da slobodno procijenim otkud je projektil dolazio i odredim liniju odakle je mogao da stigne. Također se moglo vidjeti na višim spratovima i mjesto ispaljenja, jer se vidio trag dima. (…) Zbog južne strane, koja je stalno bila gađana, bolnica je prozvana ‘švajcarski sir\'â”, pojasnio je Nakaš.

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedok je potvrdio kako je “potpuno uvjerenâ” da su za granatiranje bolnice bile krive snage Vojske Republike Srpske (VRS).

“Časni sude, svima koji su bili u opkoljenom Sarajevu u ovom periodu bilo je jasno na koji dio našeg grada djeluju snage VRS-a i s kojih pozicija se vrši snajperska vatra i granatiranje po građanima. Nismo samo mi građani to znali, već i međunarodna zajednica i promatrači, kao i ljudi koji su dio agresije proveli u Sarajevuâ”, dodao je Nakaš.

Karadžiću, kao nekadašnjem vrhovnom komandantu VRS-a, optužnicom se, između ostalog, na teret stavljaju genocid, zločini protiv čovječnosti i učešće u kampanji snajperskog djelovanja i granatiranja koja je bila usmjerena protiv civilnog stanovništva Sarajeva u periodu između 1992. i 1995. godine.

Haško tužilaštvo smatra da je ova kampanja bila usmjerena ka ubijanju, ranjavanju i terorisanju civilnog stanovništva grada kroz neselektivne i prekomjerne napade na civile koji su obavljali svakodnevne aktivnosti.

Nekadašnji direktor Vojne bolnice u Sarajevu kazao je i da su snage VRS-a usmjeravale vatru u “operacioni blokâ” i druge logističke dijelove bolnice u cilju “umanjenja kapacitetaâ”.

“U tom slučaju bi se građanstvo osjećalo manje sigurno, a zdravstveni radnici bi bili manje sposobni da obavljaju svoj posaoâ”, pojasnio je Nakaš.

Na ovom ročištu sa svjedočenjem je počela i Alma Čehajić-Mulaosmanović, koja je kazala da je 27. februara 1995. godine ranjena snajperskim metkom dok se vozila u tramvaju.

Svjedokinja je pojasnila da se u trenutku ranjavanja nalazila u stražnjem dijelu tramvaja, te da je prema zvuku pucnjeva zaključila da paljba dolazi “s područja Grbavice ili Vraca, koji su bili pod kontrolom srpskih snagaâ”.

U optužnici Haškog tužilaštva protiv Karadžića stoji da su 27. februara 1995. godine Alma Čehajić, Senad Kesmer i Alija Holjan ranjeni dok su se vozili tramvajem u sarajevskoj ulici Zmaja od Bosne.

Danas (srijeda, 15. septembar 2010) je na rasporedu unakrsno ispitivanje svjedokinje Čehajić-Mulaosmanović.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Objavljeno u Nekategorisano

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *