Bošin jaran

Sinoć me, a odavno nije, zainteresova jedan košarkaški meč. Bila je to polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva koju su odigrali Srbija i Turska.

Bogdan Tanjević
Bogdan Tanjević
Nisam iš'o (pred tv ekran) ni da navijam, ni da zauzimam strane. Odavno već ne navijam ni za kog, samo sam htio vidjeti šta će se i hoće li se išta desiti u utakmici koju je jedan od reprezentativnih košarkaša Srbije, čini mi se Miloš Teodosić, idiotski i tradicionalno najavio kao “osvetu Turcima za 500 godina ugnjetavanja”.

Namjere mi nisu bile časne, priznajem, i ne dade mi se, srećom, da vidim bilo kakav incident nego odličnu košarkašku predstavu neizvjesnu do posljednje stotinke. Umjesto belaja, već godinama operisan od košarke (otprilike otkad je Džordan fulio ono zakucavanje pa mu se Oladžuvon u facu nasmij'o), naletim na, nikog drugog do, Bošu Tanjevića.

Jebote, otkad ne vidjeh čovjeka. Nisam ni znao da je još na klupi Turske. Bogdan Tanjević je generacija “ihi” ispred moje, i ja mu samo mogu zavidit’ na vremenu u kojem je živio, na svemu što je bio, vidio i proš'o, a posebno s kim je sjedio i “kafenis'o”. Međutim, u potpunom deficitu normalnih u ovom gradu, zemlji i (popularno) regionu, kad ugledaš poznato i sasvim optimistično lice koje i danas ima isti žar i želju za pobjedama, tačno ti hoće nešto bit’.

Iskreno, ja se ne sjećam trenutka kad je KK Bosna osvojila Evropu sa Bošom i Kindžetom jer sam tada bio još dovoljno mali da ne pamtim ali ono što pamtim je sve što je došlo poslije. Dobro sam, srećom, zapamtio i Kindžeta (Mirza Delibašić) i Pimpeka (Davorin Popović), i Bošu, i ine, i to iz “preko nekoliko” situacija, kad sam, neposredno poslije ovog posljednjeg “nemilog događaja” nos'o tacne po sarajevskim kafanama. Sad kad skontam, pa prošlo je najmanje deset-petnaest godina od toga. Jebote!

Od tad sam upratio i Bošinu “Stefanel rapsodiju”, i to da su ga Turci vrbovali da im podigne rejting. Skont'o sam u međuvremenu da je, više nego zasluženo, post'o baš svjetsko ime košarke.

***

Evo me trznu Sonja i pita: “Šta to radiš?”

“Boša ode u finale, pa da vidim mogu l’ se čega normalnog sjetit’.”

“A jeko Boša?”, zna, gledala i ona sa mnom tekmu, al’ žensko ti je to, pa provocira.

“Jeko zeko, eto”, kažem kratko i nastavljam sa kopanjem po sjećanju.

Dok sam ja prekopav'o po mozgu ona se zadala na “guglanje” i iskopala da je Bogdan Tanjević rođen u Pljevljima. Njoj dovoljno.

“Ja sam kontala da ti je Boša Sarajlija”, veze Sonjica, odnedavno Parižanka, inače naše gore list, na privremenom radu u Sarajevu.

“Jok ti si”, ne dam se zbunit’.

“Piše na wikiju da je iz Pljevalja rodom!”, značajno će ona.

Za neupućene, Pljevlja su usudom raspoređena u jedan dio Kugle koji svojata kako ko hoće i kad mu prahne (geografski: tromeđa Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije), a u aktuelnoj varijanti je “omiljeno” ljude potekle s tog dijela zemaljske kugle, poznatom pod nazivom Sandžak, tretirati kao “agresivne papke”. Nije da pojedinci i sami nisu radili na takvoj prezentaciji vlastitog identiteta, al’ kako ja nikad ne priznajem uvriježena mišljenja tako i o, vjerovali ili ne, tim “kletim Sandžaklijama” imam sasvim pozitivno mišljenje. Pozitivno se naravno odnosi na ljude, ne na lopove i kurčevite iskompleksirane bitange, što opet nema ni boju, ni naciju, ni visoravan porijekla (što je, nažalost, izuzetno bitno redovno naglasiti u aktuelnoj postavci teza).

“Dobro, iz Pljevalja je rodom, i?”, sad se već odvojim od mozganja i pogledam je u oči.

“Pa, ništa. Sandžaklija i to. Nije ti Sarajlija, mislim”, ore li ona, ore u inat.

“Srećo, isto kao što postoje Sarajlije i sarajlije, tako postoje i Sandžaklije i sandžaklije.”, kažem joj prstima naglašavajući riječi.

“Pa ovaj je pretpostavljam i Sandžaklija i Sarajlija”, zada se i ona u išaret (mahanje rukama u cilju pojašenjenja).

“Ma on je Boša, ba. Nema tu ovaj-onaj.”

“Kako?”, zainteresuje se.

“Lijepo. Postoje papci i normalni. Papak će ti u bašču doć’ mečkom i montirat je gdje je svi vide, a normalan će parkirat’ u za to predviđen prostor i neće se truditi biti bitniji od okoline.”

“De, nemoj metafora.”, trza Sonja.

“Evo ‘vako. Kad već o Boši pričamo, što me i zadalo u metaforu: Kad Boša dođe u Sarajevo, za to haman niko ne zna osim raje. Ne ganja ekrane, naslovnice i slično. Ako ga ko ufati – ufati, a on ti po dolasku u Rajvosa parkira posljednju tipu benvejca* da ga niko ne vidi i zada se u grad pješke. Neće da se pegla sa svakim i slično. Boli ga nešto hoće l’ ga mahala hvalit i dizat’ u nebesa. On ti je raja, pardon Raja (opet naglasim rukama), a s Rajom se vazda sastajalo bez ključeva od auta.”

“Dobro, shvatam. A šta je kontra?”

“Kontra je papak koji dođe u grad i u namjeri da ga preuzme ispadne veći od ijednog dotad viđenog papka.”

“Na primjer?”

“Pa, na primjer, izgradi sebi najveći toranj i nazove se utemeljiteljem.”

“Pa to je…”

“Nemoj spominjat’ ime jer sam upravo skont'o da mi je lakše ovo metnut’ nego da se sad peglam sa sjećanjem u koje haman niko nema vjerovat’. Pa da te ne ufate kako si lajala protiv utemeljitelja.”

Odsmijasmo se par minuta s gorčinom i dodatnim komentarima koji nisu za objavu, pa se vratismo svak’ svom poslu.

Ja i dalje kontam koja bi od najmanje tri situacije mogla biti predstavljena pisanom riječju, a da ne ispadne kurčenje da sam se družio sa Bošom, iako se on, garant, nijedne od najmanje tri ne sjeća. Za razliku od mene.

Uglavnom, Bogdan Boša Tanjević večeras ide na još jednu medalju i to protiv NBA-jevskih Amerikanaca. Sretno jarane*!

piše: Nermin Čengić

P.S.
Iako se ne dam uslovljavat’ bilo čim, ovdje sam, s razlogom, popustio, pa sam kao uslov da objavim kompletan tekst morao staviti i jednu od (meni najdražih) pjesama Indexa – Pozdravi Sonju. Ne bi ja, al’ ne mo'š ti žensko ubjedit’ da je jedino gluplje od skoro umišljenog prijateljstva objavit’ i neku “konsekventnu” pjesmu. Vazda belaj s njima (ženama). Ipak, ova pjesma u sebi ima itekako svega što je “još uvijek Sarajevo”, pa nek’ ide.

Download mp3: Indexi – Pozdravi Sonju

* jaran = Ova riječ u “još uvijek normalnom” Sarajevu ima samo jedno značenje – posebno drag prijatelj

* posljednja tipa benvejca – najnoviji model BMW automobila

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Objavljeno u Nekategorisano

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *