Čovjek je u Sarajevu uvijek pazio čovjeka

Svi naši borci su otišli srcem u rat, ali se nisu svi vratili.

Uz zvuke himne, koja je za vrijeme agresije svirala prije svakog dnevnika, danas je na Vratniku obilježena 67. godišnjica oslobađanja Sarajeva.

U isto vrijeme, članovi Udruženja veterana Odreda policije Bosna polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe na šehidskom mezarju Kovači, grobljima Lav i Sv. Josip odali su počast svojim poginulim specijalcima te na taj način obilježili dvadeset godina postojanja ove slavne policijske jedinice.

Borci XVI muslimanske narodnooslobodilačke udarne brigade 5. aprila davne 1945. godine preko Vratnika su ušli u Sarajevo i teškom mukom, ali velikom odlučnošću i hrabrošću, oslobodili su svoj grad od neprijatelja.

Ljudske vrijednosti

Peti april je značajan, jer obilježava ulazak boraca kroz Vratničku kapiju i početak agresije na Bosnu i Hercegovinu. Kada vidim nova mlada lica prisutna na ovim obilježavanjima, čvrsto vjerujem da žele znati kroz šta su prošli njihovi očevi i za što su se izborili. Iskreno, želim da se ovakve manifestacije prenesu i na naredne generacije, jer su ovo veliki i značajni datumi za našu historiju.

Obilježavanje godišnjica oslobađanja Sarajeva postojat će dokle god u ovom gradu žive dobronamjerni ljudi, oni koji vole Bosnu i Hercegovinu i ne daju je drugima. Sarajevo je uvijek bio poseban grad, a za vrijeme njegove opsade – čovjek je pazio čovjeka, možda i više nego danas. Cijenile su se mnoge ljudske vrijednosti, cijenio se život. Nije bilo važno da li ti je komšija Srbin, Hrvat ili Bošnjak, bilo je bitno samo zajedno preživjeti mračne dane i ugledati svjetlo mira i ne čuti više niti jedan pucanj i plač majke.

“Sjećam se zvukova granata i dana kada je agresor činio sve da ugasi i ono malo sjaja koje je ostalo od razrušenog Sarajeva. Za mene je oslobađanje Sarajeva jedan od najsretnijih dana u životu. Poslije mjeseci borbe na Romaniji, zrak moga grada i konačno oslobođenje su trenuci koje ću pamtiti dok sam živ.”, kazao je Ibrahim Nović, jedan od ratnih veterana.

Kao i svake godine, i ove je u Domu policije povodom 5. aprila održan prijem za porodice poginulih ratnim veterana Odreda policije Bosna, koji su nesebično dali svoje živote za odbranu.

Časna tradicija

Specijalna jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova BiH – Odred policije Bosna je izrasla iz predratne Republičke specijalne jedinice nastale 1982. godine. Kao i većina evropskih policijskih specijalnih jedinica, koje su nastale kao odgovor na plimu terorizma, i ova je bila formirana od natprosječno sposobnih i vrhunski obučavanih specijalaca.

“Svi naši borci su otišli srcem u rat, ali, nažalost, nisu se vratili. Svake godine osjećam istu bol kada trebam izaći i kazati nekoliko riječi utjehe kćerkama, sinovima, majkama naših poginulih. To mi teže pada nego one ratne 1992. godine kada sam morao stati ispred svojih vojnika i zadati im naredbu.”, kazao je Dragan Vikić, prvi ratni komandant ove jedinice.

Preživjeli bosanski specijalci iz godine u godinu čuvaju čistu i časnu tradiciju svoje jedinice i otimaju od zaborava svoje šehide i poginule specijalce. Mnogi su izgubili najmilije, a činjenica koja razoružava jeste da su danas upravo te porodice u veoma teškom socijalnom i ekonomskom položaju.

Gurnuti ustranu

“Izgubio sam sina 17. aprila 1992. u Azićima. Imao je tek 25 godina. Moj sin je bio jedan od onih lijepih momaka u spotu pjesme „Vojnik sreće”. Dao je život za ovu zemlju, a moja porodica i ja zauzvrat nismo dobili bogzna šta. Da nas bar ova vlast malo bolje pripazi te makar nam obezbijedi posao. Ima dosta neriješenih slučajeva, daj Bože da sam ja jedini.”, kazao je Salih Fazlić, napomenuvši da su današnji borci ostavljeni po strani i da su protesti, nažalost, svakodnevnica ne samo u Sarajevu, već u cijeloj BiH.

Sarajevo nije samo grad tradicije, nije grad Baščaršije i ćevapa, on je puno više – to je grad koji postoji već 550 godina, gdje se ljudi i dalje dijele na navijače Sarajeva i Želje kao prije 50 godina, grad za koji je njih 11.541 dalo živote.

oslobođenje