Džamonja: Otac je kuća koja se gradi

pričao: Dario Džamonja

Dario Džamonja
Dario Džamonja
… a, on kaže:

“Šijaj lijevo, šijaj lijevo, jebo te bog.”

“On” je moj otac, a scena se odigrava na čamcu, u Cavtatu, godine i neke, kad ja, u kupaćim gaćicama bordo boje, sa strašnom erekcijom, veslam svog oca i njegovu njemačku koku, kojoj kroz bikini vire dlake, a ja umirem od želje…

Ja još ne znam da će se “ON”, moj otac, ubiti za par mjeseci, meni je sve lijepo – prvi put u životu lijepo…

…jer, tog proljeća se moj otac rastavio od žene koja me je, iz samo njoj znanih razloga, mrzjela toliko da me je čak dovela do te faze da sam i ja, skoro, počeo mrziti nju.

…spakovo je stvari u jedan jeftini, kartonski kofer, poljubio moju sestru Mirnu, uhvatio me za ruku, zaplakao i rekao:

“Idemo, sine. Ti i ja.”

Uselili smo se u Kranjčevića 9/4, stančić od trideset i osam kvadrata, gdje sam ja, prvog dana, namontirao svoj Suprahon gramofon, kupio singl Beatlesa, sa pjesmom Hey Jude, i zamolio tatu da sluša sa mnom…

On me zagrlio, pravio se da mu se sviđa pjesma, a onda rekao: “Umoran sam sine, strašno sam umoran. Hajde i ti sada spavati.” (A bilo mu je tek četrdeset i jedna godina.)

Ujutro mi je napravio čaj i sendviče sa kokošjom paštetom i ja nikad više u životu nisam okusio ništa ukusnije.

Otišli smo te godine na more – bolje reći, on me je natjerao, jer moje Sarajevo je meni vazda bilo preče od svakog mora.

…sad sam tu gdje jesam: pored Cavtata, u Ljutoj, sa Engleskinjom po imenu Prudence, a moj otac je toliko ponosan što sam i ja uhvatio koku, pa gazdi Mati kaže da je sve na njegov račun, da će se uskoro vratiti, da ja ništa ne brinem…

…pijem Lederer pivo i strašno se bojim (iako već nisam junfer, jebao sam na redaljku Ražu na Gorici), pošto nikad nisam poljubio curu…

…vraća se on, sav blistav i lijep, a, bogami i Njemica dobra k'o dobra, hoće da plati:
“Šta je bilo?”

“Dvaput skuše, dvije salate, dvije pepsi i dvadeset piva.”

“Ko je popio dvadeset piva?”

“Vaš mali.”

“Jesi li ti popio dvadeset piva?”

“Ne znam, tata, nisam brojao.”

“Idi, kupaj se…”

“Zašto?”

“P'jan si.”

“Nisam tata…”

“Nisi pijan nakon dvadeset piva?!”

…proći će par dana, a ja ću se, u šatoru, pored Prudence, probuditi od silne galame:

moj otac, s isukanim nožem, hoda po kampu i okuplja ljude u hlad, da im se ne bi desilo ono što se njemu desilo, da ga je potrefio “toplotni udar”…

…plačem i molim ga da spusti nož, a on mi stavlja hladne obloge na glavu:

“Ne boj se, sine, ništa se ne boj – tata te, tvoj tata te čuva.”

Za pola sata su stigla ambulantna kola iz Dubrovnika – htjeli su mog oca, na silu, strpati u auto, a ja sam rekao da prvo trebaju ubiti mene prije nego što to urade…

… tata nije htio primiti injekciju za smirenje sve dok meni nisu dali “lažnjaka”, s destilovanom vodom, a onda su ga odveli…

Prošlo je tri mjeseca i ja svakog utorka i četvrtka idem u bolnicu da posjetim svog starog. Nosim one pizdarije koje se obično nose po bolnicama, pričam šuplje riječi čovjeku kojeg volim najviše na svijetu:

“Sve će biti u redu, tata – samo ne brini. Sve će biti u redu, vjeruj mi.”

Grli me vrelom rukom i kaže:

“Sine, samo me izvadi odavde. Daju mi stalno neke injekcije – ja ih pitam “Zašto?”, a oni mi kažu: Da ti istjeramo to ludilo iz glave. “Molim te, sine, izvadi me odavde.”

“Hoću tata, hoću tata…”

* * *

Nisam tada uspio, tata – možda sam bio premlad ili sam te previše mrzio što si me ostavio samog, što mi više nikog na svijetu nije bilo da mi kaže kako da veslam, što sam zaboravio tvoj glas, što samo čuvam tvoj sako i mirišem te jer si ti moja kuća koju gradim.

(Nadajući se da će neko, jednom, od mojih bijednih ostataka napraviti uspomenu.)

Dario Džamonja (Sarajevo, 1955 – Sarajevo, 2001), bosanskohercegovački novinar i fenomenalni pisac kratke priče. Bio je kolumnista u magazinima “Slobodna Bosna”, “Večernje novine”, “Naši dani”, “Oslobođenje”, “Komunist”, “Valter” i “Valter ekspres”, te urednik u časopisu “Lica”. Dobitnik je nagrade “Veselin Masleša” za najbolju knjigu proze za 1985. godinu, te “Fund Free Expression Award” za 1993. godinu, “Writes Club Madison” II nagrada za Non-fiction 1994. godine i otkupne nagrade za poeziju “Madison” 1996. godine.
Bibliografija
“Priče iz moje ulice”, Oslobođenje, Sarajevo, 1980.
“Zdravstvena knjižica”, Svjetlost, Sarajevo, 1985.
“Drugo izdanje”, Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
“Priručnik, Svjetlost, Sarajevo, 1988.
“Oni dani”, 1989.
“Prljavi veš”, autorovo izdanje, Sarajevo, 1991.
“Pisma iz ludnice”, Slobodna Bosna, Sarajevo, 2001.
“Ptica na žici”, Buybook, Sarajevo, 2002; – 2. dopunjeno izdanje, Buybook, Sarajevo, 2003.
“Priče – Dario Džamonja“, Pressing, Sarajevo, 2003.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *