Demokratija u ilegali

drugačiji
drugačiji
Dok su nam obećavali kako će dolaskom demokratije na naše prostore doći i sloboda mišljenja, izražavanja i mnogostruko povećanje poštovanja ljudskih prava, ukratko sve ono što kažu nismo imali u vrijeme balkanske verzije socijalizma, istovremeno su formirali torove i obučavali ljude da se mrze.

Što dalje, vremenski, odmičemo, sve smo zaostaliji, zaglupljeniji, i sve se manje poštujemo. Ljudska prava? Ma, dajte. Jedno od garantovanih, a neispoštovanih prava je i pravo na slobodu izražavanja, a to su, kao rijetko ko, bukvalno na svojoj koži osjetili drugačiji, a među takvima posebno pripadnici gay populacije te oni koji ne vide apsolutno ništa tako nevjerovatno loše u tome što neko želi da živi po svom.

Ova sredina nikad nije blagonaklono gledala na drugačije, na one koji se ističu po bilo čemu. U takvim uslovima je istospolna ljubav uvijek osuđena na propast. Posebno su muškarci nailazili na zidove nerazumijevanja, dok su “žena i ženaâ”, najčešće bile predmeti seksističke zajedljivosti u kojoj su “mudonjeâ” gledale mogućnost dodatnog uzbuđenja. Međutim, nije se tome davalo previše pažnje, a posebno se nikad nije prijetilo smrću ljudima koji nisu baš „po našoj mjeri”.

Val demokratije na naše je prostore donio i raznorazne “demokratske slobode”, poput ratova i klanja. Što se tiče drugačijih, njihov položaj je još jer sad su tu pored standardnih siledžija i sve ostale vrste prevaspitača i onih koji nasiljem rješavaju svoje komplekse i nedostatak ambicije. Posebno se gay populacija našla na meti svakovrsnih kvazimoralista kojima je bilo šta drugačije strano, koji od vlastite uvriježene kolotečine ne mogu da istrpe da neko drugi živi možda i drugačije, bolje ili gore nije presudno bitno, ali drugačije od jednosmjernog, ukroćenog, robovskog vjerovanja u jedno te isto.

U takvom ozračju života i načina pojava Udruženja građana “Q” u Sarajevu je naišla naijprije na nipodaštavanje, zatim otvorene prijetnje, nasilje, a danas su u ilegali. U jednom, na papiru, demokratskom i sekularnom društvu! Društvu koje je odavno izgubilo svoju nadaleko poznatu toleranciju.

Video: Najava prvog sarajevskog “QUEER festivala” (UG “Q”, 2008)

“Ne moraš biti peder da bi poštovao njihovu želju da to otvoreno priznaju i sebi i drugima.”, “Ma, ako im je ćeif nek’ se jebu, samo mene nek’ ne diraju.”, “Gay? Pa šta? Malo mi smeta pretjerivanje s tim al’ nemam ništa protiv bilo koga ako misli svojom glavom.”, sjećam se nekih od kometara po Sarajevu u danima dana kada se najavljivao prvi sarajevski QUEER festival. Sjećam se i “tradicionalnih” poziva na ludilo po internetu ali i u javnosti. Sjećam se i video klipa nalik ovom poromotivnom, samo što se u “remiksovanoj” verziji pojavio i “nožić” koji je odrubio glavu s festivalskog plakata.

Prošle su dvije godine od eskalacije ludila ispred sarajevske Likovne akademije, na otvorenju Prvog Queer festivala u Sarajevu, kada su nabildane rudonje krvavog pogleda pomislili da su mudonje pa udarili na “ravnopravnu” protivnicu, pri čemu su joj uzbili dva zuba i zaganjali je sa toliko iskaljene mržnje i prijetnji da djevojka i danas dobija grč u licu kad joj se spomene ta veče. U naletu su iste večeri rudonje izbubale svakog ko im se našao na putu, izvlačili ljude iz taksija, slavodobitno kamenovali po centralnim sarajevskim ulicama… Na kraju ispade da je budalama smetalo održavanje drugačijeg festivala tokom mjeseca Ramazana pa se “omrsiše s dozvolom” u tom bitno drugačijem od ostalih mjeseci šamarajući i lomeći po ulicama.

Video: Nakon nasilja pred Likovnom akademijom (REUTERS, 2008)

Danas je zaboravljena i činjenica da je jednu od ključnih uloga u ovoj sramoti imao i tada najtiražniji dnevni list u BiH, a danas stranačko glasilo pretendenta na bosanskohercegovački prijesto – Fahrudina Radončića, koji je nizom malicioznih, šovinističkih tekstova stvorio sasvim pogodnu atmosferu za nasilje. Valjda se tako tada najavljivala bolja budućnost za Bosnu i Hercegovinu.

Godinu dana kasnije se, u istom periodu, a kako bi se preduprijedili fizički popravljači moralnog posrnuća u Bosnaca i Hercegovaca, pojavila tek nekolicina plakata Drugog Queer festivala, koji je prošao bez otvorenja, crvenih tepiha i – bez događaja. Tek simbolično obavještenje o postojanju. Tada to nikog nije zabrinulo, čak je mnogima i laknulo što se neće opet morati “smarati oko tih pedera”.

Aktuelne vlasti, koje se ovih dana bave predizbornom prodajom laži, sve do danas nisu učinile apsolutno ništa da se promijeni stanje svijesti o drugom i drugačijem. One ne mogu, ali i neće da se izbore za prava ugroženih. Njih ne brine ni “normalan” svijet koji je već tradicionalno ponižen i potlačen, a kamoli da ih brinu “tamo neki pederi”, kako superpametni premudro objedinjuju sve ljude koji nemaju “kockaste” glave.

Ove godine, Udruženje građana “Q” će u Sarajevu, 24. i 25. septembra, održati novi festival, u sklopu kojeg će, u strogoj tajnosti i na tajnim lokacijama biti izvedene izložbe, projekcije filmova i video zapisa sa internih okupljanja članova sarajevskog Udruženja Q. Za razliku od ranijih godina, kada su manifestaciju finansijski podržavale ambasade Holandije, Švajcarske i Kanade, ove godine će festival biti organizovan sredstvima samih članova Udruženja “Q”.

piše: Nermin Čengić

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Objavljeno u Nekategorisano

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *