Toliko je toga potrebno uraditi i promijeniti, od zaštite i sređivanja građe, sanacije zgrade, modernizacije postavki… da smo se odlučili za korak po korak i postepeno rješavanje prioriteta.
Na pitanja Angeline Šimić odgovara privremena direktorica Historijskog muzeja BiH, Elma Hašimbegović.
U kakvom stanju Historijski muzej dočekuje i proslavlja 50. godina od useljenja u namjenski građenu zgradu?
– Zgrada Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, biser bh. i jugoslavenske arhitekture 20. stoljeća, koji se nalazi u strogom centru Sarajeva, u blizini novog blještavog shoping centra, zgrade UN-a i američke ambasade, pred očima javnosti iz dana u dan sve više propada. Krov je godinama prokišnjivao, direktno ugrožavajući stalne postavke Muzeja sa vrijednim eksponatima, a ogroman problem u zimskim mjesecima predstavlja i neriješen problem grijanja. Ono što smo mi mogli uraditi, u skladu sa politikom postepenog rješavanja problema, bilo je traženje podrške od lokalne zajednice. Rezultat je pomoć Općine Novo Sarajevo i sanacija dijela krova i zaštita glavnog izložbenog prostora, čime smo, nadam se, trajnije riješili problem prokišnjavanja. U saradnji sa akademskom zajednicom, tačnije sa Arhitektonskim fakultetom u Sarajevu, sklopili smo sporazum o saradnji, jer smatramo da nam struka može pomoći u skretanju pažnje na vrijednost zgrade Muzeja, te urgentnu potrebu njene rekonstrukcije. U takvom stanju proslavljamo 50 godina od useljenja u namjenski izgrađenu zgradu Muzeja, djelo vrhunskih imena arhitekture – Magaša, Šmidihena i Horvata. Cijelu ovu godinu smo u znaku obilježavanja i skretanja pažnje na ovu lijepu kocku koja krasi Marijin Dvor i sve nam je u znaku broja 50: vizuelni identitet, Muzej market, a pokrenuli smo i program ‘Kocka 50’, u okviru kojeg smo organizovali cijeli niz različitih aktivnosti, a sve u cilju skretanja pažnje na zgradu i neophodnost njene restauracije. Jedna od aktivnosti je i priprema međunarodne konferencije za oktobar 2014. koja bi okupila stručnjake raznih profila, arhitekte, historičare umjetnosti, muzeologe i druge. Među zainteresiranim su Odsjek za povijest umjetnosti i Odsjek za muzeologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Arhitektonski fakultet u Sarajevu, udruženja arhitekata i drugi. Od 2012. godine zgrada Historijskog muzeja BIH uvrštena je u listu nacionalnih spomenika, što je samo još jedna potvrda njene izuzetne vrijednosti. Mislim da je to prvi objekt koji je napravaljen nakon 1945, a da je uvršten na listu nacionalnih spomenika BiH.
To je što se tiče objekta, a u kakvom statusu dočekuje obljetnicu, ima li ikakvih naznaka promjene po tom pitanju?
– Nažalost, nema. I poslije 18 godina nakon Dejtonskog sporazuma, Historijski muzej BiH, kao i ostalih šest institucija, kulture nalaze se u istom položaju: ni na nebu, ni na zemlji, odnosno sa neriješenim pravnim statusom, sa pravnim vakuumom u kojem su nam zavezane ruke i onemogućeno normalno funkcioniranje. Izvjestan pomak predstavlja odluka Vlade Federacije BiH da formira radno tijelo koje bi radilo na prijedlogu rješavanja statusa institucija. Nakon što smo iz medija saznali o ovoj odluci, u ime institucija kulture uputili smo zvanični dopis Vladi Federaciji i Federalnom ministarstvu kulture da se i sami želimo aktivno uključiti u razgovore pokazujući da smo voljni da sa svoje strane uradimo sve što možemo da se ubrza proces donošenja odluke i riješi status. Međutim, o rezultatima ove inicijative još je rano govoriti.
Jednom ste prilikom spomenuli prijelomni trenutak u djelovanju Muzeja, na što se to odnosilo?
– Prijelomni trenutak u radu Muzeja predstavljala je odluka uposlenika Muzeja da ne čekaju skrštenih ruku rješavanje pravnog statusa, nego da probamo nešto i sami uraditi. U cilju traženja i privlačenja podrške javnosti, u februaru 2012. smo organizirali akciju Sedmica otvorenih vrata pod sloganom ‘Solidariši se, ugrijmo Muzej’, upravo, tražeći solidarnost sa institucijama kulture u ovom slučaju sa Historijskim muzejom BiH, kako bi skrenuli pažnju ne samo kulturne, naučne i međunarodne javnosti, nego i građana BiH i Sarajeva, da se radi o kulturno-historijskom blagu BiH, o kulturno-historijskom blagu svih građana ove zemlje, a ne problemu institucija kulture, odnosno Historijskog muzeja i njegovih uposlenika. I to je ono s čim idemo u zadnjih godinu i po stalno skrećući pažnju i pokazujući šta je to što imamo, zašto je važno da bude sačuvano, i da ljudi počnu doživljavati Historijski muzej BiH i sve ono što se u njemu nalazi kao naslijeđe svih nas.
Kad su u pitanju muzeološki standardi, trendovi, ima i onih koji kažu da se zaostaje, da je se malo izvan njih?
– Mislim da to nije i ne može biti slučaj sa Historijskim muzejom BiH. Sad kad bih prezentirala koji su principi djelovanja i koje aktivnosti Muzej sprovodi, mislim da bismo zadovoljili mnoge evropske i svjetske muzeološke standarde: Muzej čuva i prezentira kulturno-historijsko naslijeđe, redovno i profesionalno servisira korisnike zbirki, organizira izložbe, aktivno djeluje na obrazovnom polju, organizira različite aktivnosti u cilju privlačenja publike različitih dobi i statusa, ima muzejski kafe i suvenirnicu, te ostvaruje 20-30 posto vlastitih prihoda. Zadovoljstvo predstavlja činjenica da smo uspjeli privući novu publiku u Muzej. Dosad su to bili uglavnom strani posjetioci i školska populacija, no u posljednje vrijeme, zahvaljujući našoj ponudi i aktivnostima, u Muzej su počeli zavirivati i oni koji nisu nikad ušli u njega. Lijepo je vidjeti kako se dešavaju promjene, kako najmlađa populacija uživa u muzejskim radionicama, tinejdžeri žele volontirati u Muzeju, domaćice i penzioneri redovno prate naša dešavanja na Facebooku – to je naša nova publika. To nije način da riješimo pitanje finansiranja i pravnog statusa, ali je ispunjenje misije Muzeja – da ga građani počinju osjećati svojim i da se u njemu lijepo osjećaju, ili da ovo potkrijepim izjavom jedne naša vjerne posjetiteljke koja je napisala da ljubav stanuje u Muzeju.
Prošle godine u okviru Sedmice otvorenih vrata ‘Solidariši se, ugrijmo muzej’ Muzej se obratio građanima porukom sa fasade ‘Ovo je i tvoj muzej!’ i čini se da ponovno uspostavlja vezu sa publikom. Važno je istaknuti i da smo od Trip Advisora, najznačajnijeg turističkog portala, dobili Certifikat odličnosti 2013, te da se na njihovoj stranici nalazimo na visokom devetom od trideset i dvije atrakcije u Sarajevu. Ova informacija je od izuzetnog značaja za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, jer ne smijemo zaboraviti da su muzeji ti koji utiču na kreiranje slike o zemlji, njenoj historiji i naslijeđu, prema vanjskom svijetu, i Historijski muzej BiH se svojski trudi da je učini što boljom. Nakon posjete Muzeju, strani posjetioci ostavljajujući svoje impresije u knjizi utisaka, pišu da im je ovo jedan od najboljih muzeja koji su posjetili, naročito nakon razgledanja izložbe , koja ih sa autentičnim predmetima za svakodnevnu upotrebu građana Sarajeva iz perioda opsade ne ostavlja ravnodušnim. Dakle, što se ponude tiče, mislim da možemo mnogo toga ponuditi i da sa mnogim aktivnostima itekako zadovoljavamo muzejske standarde. Sad, kad bismo objašnjavali da se Historijski muzej BiH sa ostalih šest javnih institucija kulture ne nalazi ni na jednom budžetu i da država ne brine za njih, dolazimo u situaciju da smo u proturječnostima sa svim standardima, propisima i logikom.
I mimo tih propisa, standarda i logike, šta ste planirali u ovom periodu?
– Muzejska suvenirnica, otvorena je u julu ove godine kao jedna od projektnih aktivnosti unutar projekta ‘Jači, moderniji, privlačniji muzej’, finansira Ministarstvo civilnih poslova BIH u okviru programa sufinansiranja projekata iz kulture 2012, pokazala se kao pun pogodak jer je ponudila novi način prezentacije kulturno-historijskog blaga BiH kroz suvenire koje strani turisti nose sa sobom u svoje zemlje. Ovo je jedan od projekata koji namjeravamo i dalje razrađivati, stalno dopunjavajući ponudu. Djelovanje smo usmjerili u više pravaca: povezivanje sa domaćim i međunarodnim institucijama, traženje međunarodnih partnera za saradnju, spašavanje i zaštita građe koju Muzej čuva, unaprijeđenje muzejske djelatnosti, ponuda novih sadržaja nepoznatih u dosadašnjoj muzejskoj praksi, te transparentniji rad u javnosti. Rezultati su već vidljivi, Muzej je postao vidljivija i prepoznatljivija tačka u gradu, potpisali smo niz sporazuma o saradnji sa domaćim i međunarodnim institucijama – Institut za historiju Sarajevo, Arhitektonski fakultet Sarajevo, Memorijal Jasenovac, Shoah memorial iz Pariza i sl. Radimo i na pripremama za obilježavanje godišnjice Prvog svjetskog rata, i s tim u vezi ovih dana ćemo ugostiti predstavnike Imperial War Museuma iz Londona, koji će biti naš partner na projektu za ovu planetarno važnu godišnjicu.
Navešću još dvije izložbe koje nam dolaze u narednom periodu: riječ je o izložbi fotografija ‘Jedan dan u svijetu’, koja stiže iz Švedske, i gostujućoj izložbi iz Rima, koju radimo u saradnji sa Nacionalnom komisijom za zaštitu spomenika BiH i Ambasadom Italije. Prezentaciju projekata Instituta za restauraciju iz Rima ćemo nadopuniti našim sadržajima, stavljajujući opet u prvi plan potrebu restauracije zgrade Muzeja. Navela sam samo neke od tekućih projekata, a zapravo toliko je toga potrebno uraditi i promijeniti, od zaštite i sređivanja građe, sanacije zgrade, modernizacije postavki… da smo se odlučili za politiku korak po korak i postepeno rješavanje prioriteta.
U slučaju pozitivnog odgovora Ministarstva civilnih poslova BiH na naš projektni prijedlog za 2013, koji se zasniva na principu ‘step by step’ ili muzejskim jezikom, ‘zbirka po zbirka’, trebali bismo započeti sa sistematičnijem sređivanjem pojedinih muzejskih zbirki, kako bismo muzejsku građu, kulturno-historijsko naslijeđe BiH, bolje zaštitili, omogućili lakši pristup korisnicima i prezentirali je široj javnosti. Zapravo, projekt sređivanja umjetničke zbirke sa oko 2.500 umjetničkih djela najvećih bh. i jugoslavenskih umjetnika već je počeo sa pripremama za restauraciju kolekcije narodnih heroja, koji radimo u saradnji sa restauratorom mr. Sanjinom Lugićem.
Konkretno, o čemu se radi?
– Radi se o kolekciji 104 portreta koje potpisuju najveća imena bh. i jugoslavenskog slikarstva – Ismet Mujezinović, Mario Mikulić, Vojo Dimitrijević, Rizah Štetić, Ljubo Lah i drugi, koji su po narudžbi tadašnjeg Muzeja revolucije slikali narodne heroje iz Drugog svjetskog rata. Ovu kolekciju smo odabrali i iz razloga što se radi o ličnostima čija imena su nosile škole, ulice, trgovi, a koje su danas izbrisane iz javnog prostora grada. U ovom trenutku u Muzeju se može vidjeti izložba ‘Restauracija u toku’, na kojoj posjetioci mogu osim djela velikih slikarskih imena vidjeti i sam proces restauracije, stepen oštećenja slika, ali se i sami uključiti u spašavanje kulturno-historijskog naslijeđa BiH. Naime, radi se o konceptu privatno-javne saradnje, gdje svaki posjetilac može odabrati i finansirati restauraciju jednog ili više djela. Muzej u znak zahvalnosti dokumentira donaciju i izdaje Povelju zahvalnosti za doprinos u spašavanju kulturno-historijskog naslijeđa BiH koje se čuva u Historijskom muzeju BIH. ‘Svoje heroje’ među prvima su odabrali Fletcher Burton, šef misije OSCE-a, i Mary Ann Hennessey, direktorica Vijeća Evrope. U situaciji neriješenog statusa i finansiranja Muzeja, smatramo da bi se ovaj model spašavanja blaga mogao pokazati uspješnim.
Dosta toga je planirano, a kako ćete to sve uspjeti realizirati s obzirom na način financiranja, tj. neriješenog pitanja financiranja?
– Tako funkcioniramo sve ove godine. Historijski muzej BiH koristi sve raspoložive resurse, stručnu pomoć i pomoć prijatelja i volontera. U mnogome se radi o improvizaciji, dobroj volji, domišljatosti, i to je način na koji se dovijamo sve ove godine. Tako nekako namjeravamo raditi i u budućnosti.
fotografije: Didier Torche