Džamonja: Prva ljubav D. Dž.

Ovo je priča koju sam morao napisati. Ovo je priča koju ću pisati sve dok se budem zaljubljivao. Znači: još dugo!

pričao: Dario Džamonja

Dario Džamonja
Dario Džamonja
D. Dž. je tada imao dvanaest godina. Majda četrnaest. D. Dž. je bio smrtno zaljubljen u Majdu i mislio je da neće preživjeti.

Kad se Majda tek doselila u ulicu, izazvala je pravu uzbunu među rajom.

D. Dž. je do tada još uvijek smatrao da je najvažnija stvar na svijetu znati što bolje igrati remi i poker. Zato se čudio svojim jaranima kako mogu da razbijaju glavu oko neke glupe ženske. (Još je nije bio vidio.)

I dalje je provodio dane uzimajući lovu na kartama starijim frajerima koji su ga smatrali za jetima, a, u stvari, nisu znali čak ni “francuzu” svezati na remiju.

A, onda, sreo ju je na ulici, osjetio kao da ga je nešto udarilo, počele mu noge klecati i – zaljubio se.
Od tada su ga stalno viđali ispod Majdinih prozora, uvijek se “slučajno” motao po mjestima na koja je i ona išla, a kako je ona išla u suprotnu smjenu od njegove – on je prestao ići na nastavu.

Do kasno u noć je stajao skriven u nekom budžaku pogleda uprtog u njene prozore sve dok se i posljednje svjetlo ne bi ugasilo. Tek tada bi odlazio kući i ne bi spavao svu noć.

Kad god bi je sreo na ulici, pomislio bi: ‘Moj bože! Ja ovo umirem!’

Njegova zaljubljenost mu je donijela i materijalne neprilike.

Kako su poker igrali na terasi njene kuće, a s koje se mogao vidjeti i njen prozor, više pažnje je posvećivao tome hoće li se ona pojaviti na prozoru nego kartama. (Koliko li je fleševa ili fulova propustio?)

Zbog nje se i napio prvi put u životu.

Vraćajući se jedne večeri s terase, poslije jedne od rijetkih uspješnih partija u posljednje vrijeme, bukvalno se sudario s njom. Prvi susret licem u lice.

Promrmljao je nešto što je trebalo da bude izvinjenje, otišao, bolje reći otrčao, u prvi podrum i uzeo litar žilavke.

Dok je pio vino u obližnjem parku, na klupi, pravio je najozbiljnije planove kako da se ubije. Kako ga je vino obuzimalo, ideja o samoubistvu se činila sve besmislenijom i besmislenijom, a umjesto toga donio je odluku da sutra priđe Majdi. Šta poslije toga kad joj priđe – o tome nije mislio. S tom idejom i s mukom u želucu je otišao kući i nakon duže vremena zaspao kao zaklan.

Bezbeli da joj sutra zglave nije prišao. Od tog dana je stekao uvjerenje da je uz alkohol sve lakše i jednostavnije. (Tek poslije mnogo godina shvatio je smisao one narodne: Piće-cviće, a mamurluk-govno!)

Jednog jutra kad se probudio vidio je kamion ispred njene kuće natovaren namještajem. Pogledao je prema njenim prozorima i primijetio da na njima više nema zavjesa. Majda je selila.

Tu selidbu je shvatio kao prevaru, kao nevjerstvo s njene strane i tada je čvrsto odlučio da se nikad više ne zaljubi.

I dan-danas se drži te odluke sve dok ne sretne neku curu, osjeti nešto poput udarca i pomisli: ‘Moj bože! Ja ovo umirem!’

A to mu se dešava svakog dana, svakog sata…

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *