…u tom trenutku sam prepoznala sve jaču odlučnost u sebi da ovdje živim i umrem, jer sam ovdje, po prvi put, našla dom.
Sjurila sam se kroz sumrak u Sarajevo. Sve okolo je za moje oči putnika bilo novo, ali sa svakim sljedećim korakom srce mi je grijao osjećaj prisnosti.
Crkvena zvona su zvonila u harmoniji s večernjim ezanom iz džamija. Stala sam. Preplavljena čudnim osjećajem.
Posmatrala sam mahale koje vijugaju obroncima. Izgledale su kao bore na licu starca, što se produbljuju s promjenama svakog komplikovanog perioda koje je proživjelo, a ipak s vremenom postaje sve zgodnije.
Potom su moje oči susrele planine. Vrhovi prekriveni snijegom i ukrašeni stadima ovaca pozivali su me da napustim užurbani grad i okupam se u njihovim šumama i potocima.
Stajala sam dok je mrak gutao kuće oko mene, ušuškavajući ih poput palih zvijezda u smiraju. U tom trenutku sam prepoznala sve jaču odlučnost u sebi da ovdje živim i umrem, jer sam ovdje, po prvi put, našla dom.
Autorica priloga je Cat Norman Tahirović, američka fotografkinja, koja se, nakon života u stalnom pokretu, odlučila skrasiti u Sarajevu.