Hej Grbavice, rano ljuta
pritisla me teška tuga
na trenutak i pomislim
da si sada neka druga
Hej Grbavice, bolna si mi
iz daleka gledam ulice tvoje
tamo su slike djetinjstva moga
tamo je sve što je moje
Ko život cijeli Miljacka dijeli mene od krila tvog
i ne znam kad ću al’ znam da ću doći do doma svog
A onda Željin, stadion gledam, vidim ponos tvoj
život ću dati, al’ tebe nedam jer ti si život moj
Ne budi tužna kad čujes pjesmu
bol što naša srca mori
jer svaki od nas što pjesmu pjeva
do zadnjeg se za tebe bori
Zbog tog bola kad sa Bristola na tebe gledamo
zbog ove pjesme, nazad se nesmije
nikom te nedamo
Mladen Vojičić, 1992