Hoćete još?

Dok se narod(i) Bosne i Hercegovine hrvu sa poplavama koje, u urbanim naseljima, dosežu do prvih spratova stambenih zgrada, glavna vijest u bosanskohercegovačkim medijima je “koliko je birača izašlo na birališta u Hrvatskoj” i “je li Dodik veći idiot nego što jeste”.

Upravo gledam (redovne) vijesti. Dok izbacuje vodu iz potpuno poplavljene kuće u jednom sarajevskom prigradskom naselju, domaćin (s osmjehom na licu) komentariše: “Bož'je davanje, šta ćeš.”

Sjajno!

Ne znam, ali stvarno ne znam šta više da mislim. Ne sjećam se da je bilo ovako maloumno, alarmantno, jadno i bijedno ikada do sada. Već godinama bosanskohercegovačko stanovništvo ima probleme i konstantnu opasnost od katastrofe, a nikom od vladajućih ne pada na pamet da to prepozna i da se tim pozabavi. Ni tad, pa ni sad.

Još se niko od bitnika nije oglasio

Iako problemi s poplavama već danima opsjedaju stanovnike Bosne i Heregovine, još uvijek su glavne vijesti – predsjednički izbori u Hrvatskoj – i – proljev Milorada dodika o referendumu koji nikad neće doći.

A ljudi su ugroženi. Mali, nikom bitni ljudi su na ivici katastrofe. “Konačno” su svi u opasnosti ali to nije stvar koja će izazvati promptno djelovanje i proglašavanje, barem, elementarne nepogode. Valjda se još nije prebrojalo koliko je kojeg konstitutivnog naroda ugroženo. Nisu svi isti, nisu svi isto ugroženi, šta li?

Da li je kasno da se sjetimo kako u katastrofi svi dolazimo na isti nivo? Je li sada jasno da u trenutku kad i bukvalno toneš nemaš za šta da se uhvatiš nego za prvog do sebe, a da ti ne padne na pamet da se zapitaš je li on Bošnjak, Hrvat ili Srbin ili, nedajbože Ostali…

Od glavnog grada, preko Srednje Bosne, pa nadalje, gdje god se smatralo da je uz rijeku život (pa se tu i nastanjivalo) danas imamo poplave od kojih crkavamo… Ali i dalje obraćamo pažnju na gluposti o referendumima “provjerenih lopova”, o slavlju teritorije koja je netom ostvarila punoljetstvo, o idiotima i notornim kleptomanima kojima je nekakva ideja o naciji maska za krađu novog miliončića…

A evo, poplavilo nas…. Enes se uhvatio za Dragana, a Dragan zove Jozu da mu donese pumpu kako bi napuhao čamac i prešao preko ulice.

Istina, jedina istina koja nas je, konačno, zadesila je, da ne možemo jedni bez drugih jer smo svi ljudska bića i, bez obzira što nam seru po glavama o nekakvim razlikama, kad nas zadesi Zlo, a poplava je Zlo, shvatamo da su sve te nebuloze samo i isključivo nebuloze.

Shvatamo li?

Valja nam preživjeti. A preživjeti, bez rata, bez dijeljenja, bez ičega iracionalnog što se nudi na pladnju kriminala, je savladati ono što nam priroda donese (kako bi nas, valjda, urazumila).

Nemamo potencijal za cunami. Dalo nam da smo među planinama. Gorjem koje nas čuva od svih zala osim od zla u nama. A to zlo u nama nas pokušava odnijeti na svoju bandu (banda = obala na jednom od preko hiljadu jezika na kugli zemaljskoj). Sve nam je dalo, a mi smo odlučili da to raspičkamo zarad bijesa vlastitoga i vjerovanja u gluposti onih koji danas žive na višem nivou od nas koji, i bukvalno, tonemo.

Jesmo li spremni da se osvjestimo i da počnemo razmišljati o tome kako ništa nije bitno osim života? To ostaje da se vidi čim kiše prestanu. Ako ih preživimo.

Na kraju priloga o poplavama i evakucaiji stradalnika nema obavijesti kako su “ekipe na terenu”, već samo “svi se nadaju da će kiša prestati”. Nema vandrednog stanja, nema vandrednih vijesti.