Njen glas je prkosio zlokobnim zvucima rata i razaranja
Whitney Houston u filmu The Bodyguard
U Sarajevu pod opsadom, dok su oko nas praštali granate i snajperi, išli smo prema zgradi u kojoj je nekad bilo kino, kako bismo pogledali film, čuli njen glas, na agregatom napajanom projektoru.
Sjećam se trenutka kada me detonacija u neposrednoj blizini vratila u stvarnost i tada sam poželjela da se film nikad ne završi.
I ne znajući, Vitni nam je dala snagu, ulila nadu da će doći bolji dani, probudila ljepotu umjetnosti i života u cijelosti, u ruševinama i pepelu mog rodnog grada.
Njen glas je lepršao daleko izvan zidova male prostorije, prkoseći zlokobnim zvucima rata i razaranja.
Dala nam je nadu, pomogla nam da preživimo… i onda ova jako tuzna vijest.
Hvala ti Vitni što si ovaj svijet i živote mnogih uljepšala i obogatila. Žao mi je da nismo mogli učiniti isto za tebe.
piše: Belma Cacan – Hering
Vezano: Sjećanje: Whitney Houston