Održana je vanredna sjednica Skupštine Košarkaškog kluba Bosna ASA BHT. Razlog je odavno poznat: prazna klupska kasa, nagomilani dugovi od oko sedam miliona maraka. Ono što su delegati, sa predsjednikom Skupštine Nihadom Imamovićem na čelu, rekli na zasjedanju ovog tijela, nikako ne može da obraduje poklonike kluba koji je bio i evropski prvak.
Očigledno je da su dani slave davno prošli, a novi čelnici nisu uspjeli da se snađu u novim vremenima. Prije nekako djeluju kao izgubljeni u vremenu. Izbacivanje pokliča kako Federacija, Kanton, Grad ili općina treba da pomognu klubu pokušaj je davljenika da se uhvati za slamku. Ova agonija je samo logičan slijed događaja u pogrešnom rukovođenju kluba od ratnih događanja naovamo.
Dolaskom Nihada Imamovića na čelo kluba, Bosna je uskoro postala društvo jednog lica. Ponesen uspjesima kompanije čiji je direktor bio, ASA Prevent Group, smatrao je da po istom principu može da rukovodi i jednim sportskim kolektivom. Čak je ubrizgao za naše prilike sasvim solidna financijska sredstva, ali se u klubu nije ponašao kao na svom poslu. Dok je u ASA Preventu imao na raspolaganju vrhunske komercijaliste i ostale stručnjake, jer inače ne bi bili jedna od najuspješnijih bh. kompanija, u košarkaškom klubu oko njega su se okupili slatkorječivi nesposobnjakovići i nazovistručnjaci, koji su bez neke jasne vizije u razvoju kluba krčmili pare dovodeći za naše pojmove preskupe igrače, a potpuno zanemarujući rad sa vlastitim podmlatkom.
U ovih petnaestak godina mira iz Bosnine škole izašao je samo jedan vrhunski igrač, Nihad Đedović, ali je i on već sa 16 godina otišao u bijeli svijet. A da se sa mladima može raditi i zaraditi, najbolji je primjer bio Ratko Radovanović, centar šampionske ekipe, koji je u Beogradu napravio od kluba FMP preduzeće za uzgoj i distribuciju kvalitetnih mladih košarkaša koje sasvim dobro posluje. Možda se taj model nije mogao odmah primijeniti na ovim prostorima, ali se moglo makar pokušati, a ne da se opredijeli na poslovanje sa beskrupuloznim menadžerima.
Sada kada je i na ove prostore stigla toliko puta prozivana recesija, vidjela se sva pogubnost takve politike. Para je nestalo, miševi su napustili brod koji tone, a ovo malo preostalih čelnika pružilo je ruku prema državi. Njihove vapaje, nažalost, nema ko da čuje. I država krpi kraj s krajem, a u ovo doba sklapanja nove vlasti, nikome i ne pada na pamet da se suoči sa nekim dodatnim problemima. Da su uspješni, možda bi se sa njima slikali. Ovako, čini se da u Bosna ASA BHT uzalud čekaju da neko prihvati pruženu ruku spasa.
piše: Branko Majstorović