Izvještaj iz opsjednutog grada

Opsjednuti grad. Sarajevo
Opsjednuti grad. Sarajevo
piše: Zbigniew Herbert

Previše sam star da bih nosio oružje kao
drugi –
određena mi je milost posljednja uloga hroničara
zapisujem – ne zna se za koga – historiju opsade
treba da budem tačan ali ne znam kad je počela
najezda
prije dvjesta godina u decembru septembru možda
jučer u osvit
svi odveć boluju od gubitka osjećanja vremena

ostalo nam je samo mjesto vezanost za mjesto
još držimo ruševine hramova priviđenja vrtova i
kuća

ako izgubimo ruševine neće preostati ništa

pišem onako kako mogu u ritmu beskrajnih
sedmica
ponedjeljak: prodavnice prazne prometna jedinica
postao je pacov
utorak: gradonačelnika ubili neznani izazivači
srijeda: razgovori o primirju neprijatelj internirao
poslanike
ne znamo njihova mjesta boravka to znači mjesta
pogubljenja
četvrtak: poslije burnog sastanka odbačen
većinom glasova
prijedlog trgovaca začinima za bezuslovnu
kapitulaciju
petak: početak kuge
subota: izvršio samoubistvo N.N. nesalomljivi branitelj
nedjelja: nema vode
odbili smo
napad na istočnu kapiju zvanu Kapija Saveza

znam monotono je sve to nikog neće moći da
uzbudi

izbjegavam komentare osjećanja držim na uzdi
pišem o činjenicama
kažu da samo njih cijene na stranim tržištima
ali s izvjesnim ponosom želim da javim svijetu
da smo zahvaljujući ratu odgajili novu vrstu djece
naša djeca ne vole bajke igraju se ubijanja
na javi i u snu sanjaju o supi hljebu i kosti
baš kao psi i mačke

uvečer volim da lutam po krajnjim dijelovima
Grada
duž granica naše nesigurne slobode
gledam odozgo na bezbrojnu vojsku na njene
vatre
slušam hučno bubnjanje i barbarsku vrisku
zaista je neshvatljivo što se Grad još brani

opsada traje dugo neprijatelji moraju da se
smjenjuju
ništa ih ne vezuje sem želje da nas unište
Goti Tatari Švedi Carevi odredi pukovi
Preobraženja Gospodnjeg
ko bi ih pobrojao
boje zastava mijenjaju se kao šuma na vidiku
od nježne ptičije preko zelene i
crvene
do zimske sasvim crne

tako uvečer oslobođen od činjenica mogu da
razmislim
o stvarima davnim dalekim naprimjer o našim
saveznicima preko mora znam iskreno sa nama
saosjećaju
šalju brašno vreće ohrabrenja mast i dobre savjete
čak i ne znaju da su nas njihovi očevi izdali
bili su naši saveznici u doba prve Apokalipse
sinovi nisu krivi zaslužuju zahvalnost pa smo i
zahvalni
nisu doživjeli opsadu dugu kao vječnost
oni koje je pogodila nesreća uvijek su usamljeni
branioci Dalaj-Lame Kurdi afganistanski
gorštaci

sad kad pišem ove riječi pristalice smirenja
stekle su izvjesnu prevagu nad strankom
nepokolebljivih
obično kolebanje raspoloženja sudbina se još koleba
groblja rastu smanjuje se broj branilaca
ali odbrana traje i trajat će do kraja
i ako Grad padne a preostane jedan
on će nositi Grad u sebi putevima izgnanstva
on će biti Grad

gledamo u lice gladi u lice vatri u lice smrti
najgore je od svih – lice izdaje

još samo su naši snovi ostali neponiženi

prevod: Petar Vujičić

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

sarajevo.co.ba

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *