O našoj politici i političarima već odavno su sve priče ispričane i najkraća definicija političko-profitersko-karijerističke gungule koja se događa oko nas glasi “naša posla”.
Već odavno od svih ponuđenih zala u predizbornim utrkama biram ono “malo bolje”, samo ponekad neznam da li da se ponosim ili da tugujem što su moji favoriti vječita opozicija.
I ovog predizbornog septembra bih vjerovatno živio svoju svakodnevnicu ali me je valjda ovih napunjenih 40 godina učinilo većim tersom nego što inače jesam, pa nemogu da ne primjetim i ne kažem, bar Vama kad nemam kome drugom:
– Hodam gradom i gledam sve te “glave”, sa svih strana i meridijana, kako sa plakata obećavaju sve i svašta. Sjetih se da je to plakatiranje ustvari zauzimanje javne površine i da se plaća. Ko plaća ovo sad?
– Također, zakonom su predviđena mjesta za postavljanje plakata, pa postavljanje istih na mjestima koja nisu predviđena prostornim planom, podliježe prekršajnim sankcijama i novčanim kaznama. Kažnajva li iko za ovo i da li neko plaća kazne za ovo?
Na kraju, kad se izbori završe, pretpostavljam da će komunalna preduzeća će ukloniti sve te plakate, barem iz centralinh gradskih zona. Taj dodatni rad će biti fakturisan gradu? Ko će to platiti?
I onda opet za četiri godine, dakle svake prestupne godine ćemo imati grad dekorisan “glavama” onih koji obećavaju bolje sutra. Al’ malo sutra!
Nešto kontam da kažem konobaru: “Ja sam kandidat, dođem ti!”
piše: Nedžad Alihodžić