Jovan Divjak: Dan kada je spašeno Sarajevo

Stezanje obruča oko Sarajeva zapečaćeno je 2. maja 1992. godine i od toga dana Sarajevo je u okruženju bilo 1.335 dana, bez oružja za odbranu, bez hrane, vode, struje, gasa…

2. maj 1992. Opći napad

Jovan Divjak
Jovan Divjak
Po vojničkoj terminologiji, u 4.30 počela je artiljerijska priprema i trajala je dva sata. Za to vrijeme gađani su civilni objekti u gradskim općinama Centar, Stari Grad, Novo Sarajevo, Novi Grad – Vijećnica, zgrada Predsedništva, Higijenski zavod, Stara centrala “Vaso Miskin Crni”, Žica, TV predajnik Hum, TVSA, Nedžarići.

Otvarana je puščana i mitraljeska vatra iz kasarni u gradu i Vojne bolnice, u kojoj se nalazio dio specijalaca iz Niša i snajperisti koji su dominirali Marindvorom i Skenderijom.

U Domu armije specijalci iz Niša, sa komandantom Šuputom, vatrom su kontrolisali autobusko stajalište i park ispred Svjetlosti.

U jutarnjim satima izvršena je diverzija unutar Glavne pošte na Obali i tako prekinuto 60.000 telefonskih veza u Starom Gradu i Centru.

Vojnički gledano, 2. 5. 1992. je najznačajnija odbrana Sarajeva i najveći vojnički uspjeh

Opći napad oklopno-mehanizovanih jedinica počeo je pravcima: Nedžarići – zgrada Televizije; Lukavica – Vraca – Jevrejsko groblje; Lukavica – Vraca – Zagrebačka – Skenderija. I tada nastaje borba na život i smrt do zuba naoružanih i vojnički dobro obučenih snaga za napad i pripadnika TO, legalnih oružanih snaga RBiH.

Formacijski neuvezane općinske jedinice TO, Zelene beretke, Patriotska liga, policija veoma slabo naoružana, bez oklopnih vozila i artiljerije, suprotstavili su se, od kvarta do kvarta, neviđenom hrabrošću i samopožrtvovanjem.

Oko 10.30 iz pravca Vrbanje mosta dolaze dva pinzgauera i prelaze most na Skenderiji, gde bivaju zaustavljena i uništena zahvaljujući jednoj protivoklopnoj grupi koja je imala položaj u Koševskom potoku!

Jedno mehanizovano vozilo produžava i stiže do Estrade, gdje biva uništeno. Jedan tenk se zaputio od Vraca ka Jevrejskom groblju i, gle “nesreće”, naišao na jednu jedinu protutenkovsku minu kojom su raspolagali Vukovi sa Zlatišta i oštetio hodni dio. Sa tenkom tegljačem je vraćen u Lukavicu.

Skenderija tokom opsade Sarajeva
Skenderija tokom opsade Sarajeva

Prema Skenderiji nešto poslije pinzgauera kretala su se dva oklopna transportera, a iza, negdje kod cvjećare kod Vrbanje mosta, kretao se tenk. Oklopni transporteri prelaze most na Skenderiji i vraćaju se pored Stare centrale ka Marindvoru i zatim preko Vraca u Lukavicu, to čini i tenk koji je, vjerovatno, dobio informacije o uništenju vozila. Oklopna vozila iz pravca Nedžarića zaustavljena su priručnim protivtenkovskim sredstvima i pt ježevima pred TVSA i kasnije se vratili odakle su i pošli. Eto, bratija krenula na svadbu bez… (to je narodni izraz!).

U međuvremenu, vode se borbe oko Doma armije između sarajevskih patriota i specijalne jedinice iz Niša. Jedinica se pod borbom prebacuje do Templa, gdje bivaju zarobljeni i sprovedeni do policije. Poslije potpunog vojničkog poraza na ulicama Sarajeva nacionalisti obnavljaju granatiranje Sarajeva i gađanje snajperima na sve živo.

Vojnički gledano, 2. 5. 1992. je najznačajnija odbrana Sarajeva i najveći vojnički uspjeh. Tog dana u borbama na jednoj i drugoj strani poginulo je 30-35 vojnika, a od vatrenog dejstva artiljerije i snajpera po gradu od paravojske SDS-a 25 građana Sarajeva.

Jedan tenk se zaputio od Vraca ka Jevrejskom groblju i, gle “nesreće”, naišao na jednu jedinu protutenkovsku minu kojom su raspolagali Vukovi sa Zlatišta

Vrhunac plana, da se 2. maja zaposjedne grad, zarobljavanje je i držanje predsjedavajućeg Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića u Kasarni u Lukavici, uz obrazloženje da se “zaštiti od muslimanskih nacionalista”.

3. maj 1992. Spašavanje Alije Izetbegovića

Tokom večeri i noći 2/3. 5. narasle su tenzije među vojnicima i građanima zbog sudbine g. Alije Izetbegovića. Bilo je zahtjeva od potčinjenih komandi da se izvrši napad na Lukavicu i spasi Alija. Suluda ideja, kada TO ne raspolaže sa tehnikom!

Na jutarnjem referisanju komandant je upoznao Štab da je sa UNPROFOR-om dogovoreno da organizuje razmjenu između A. Izetbegovića i komandanta 2. VO generala Kukanjca i da će tom prilikom iz Lukavice u Sarajevo doći tri oklopno-mehanizovana vozila.

U namjeri da vidim kako će se to desiti, oko 13 sati došao sam na Trg 6. april, gdje se nalazilo tridesetak vojnih vozila (a dogovoreno tri!) u koje su vojnici JNA utovarali dokumentaciju, oružje i municiju. Oko njih u polukrugu nalazili su se pripadnici različitih jedinica, pretežno iz Starog Grada. Masa od stotinjak lica, različito obučenih i rijetko naoružanih, stalno se gibala u namjeri da se spriječi utovar vojne opreme.

Bilo je poziva da se izvrši napad – Idemo, šta se čeka! U više navrata putem megafona pozivao sam vojnike JNA da se priključe TO, ali bez rezultata. S druge strane, stišavao sam i smirivao pripadnike TO da ne prave incident.

Jovan Divjak u Dobrovoljačkoj naređuje - Ne pucaj!
Jovan Divjak u Dobrovoljačkoj naređuje - Ne pucaj!

Napeta i neizvjesna atmosfera je potrajala naredna tri sata, kada je formirana kolona vozila sa vozilom UNPROFOR-a na čelu, zatim oklopno vozilo UNPROFOR-a u kome su bili Izetbegović i Kukanjac.

Sa Trga 6. april vozilom sam se prebacio do Dobrovoljačke ulice preko mosta Čobanija, gde je vojna kolona bila zaustavljena. Ko, kada i zašto je to uradio, tog trenutka nisam znao! Popeo sam se na transporter, razgovarao sa gospodinom Izetbegovićem, koji je zahtijevao da se propusti kolona, jer je sve dogovoreno o razmjeni!

Tog momenta pucalo se duž kolone negdje na 500-600 metara od vozila u kome se nalazio gospodin Izetbegović sa kćerkom i generalom Kukanjcem, te sam komandovao: Ne pucaj, ne pucaj, više puta. Oko tridesetak minuta kasnije pokrenula se kolona motornih vozila, na čijem je čelu bilo vozilo sa generalom McKenzijem i potpredsjednikom Vlade RBiH gospodinom Lagumdžijom. Ostao sam na raskršću Dobrovoljačke i Ulice Čobanija dok kolona vozila nije prošla prema Skenderiji.

Vrhunac plana, da se 2. maja zaposjedne grad, zarobljavanje je i držanje predsjedavajućeg Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića u Kasarni u Lukavici

Nesretno ubistvo 7 pripadnika JNA zaslužilo je da se procesuiraju krivci, odmah poslije događaja ili, u najmanju ruku, posljednjih godina. Na Tužilaštvu BiH je da ubrza postupak oko utvrđivanja odgovornosti za Dobrovoljačku ulicu i da skine etiketu “ratni zločin” na kojoj insistira Tužilaštvo u Beogradu.

Priređeno iz knjige Jovana Divjaka “Borba za istinu i pravdu”; Oslobođenje, 2012.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

sarajevo.co.ba

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *